pregrizla si ja jezik sto puta šta sam uopće pisala...
Daklem:poanta mog razmišljanja nije bila ni banalnost, ni zapuštenost, ni ljepota ni neljepota, ni moderno ni trash, ni intelektualno ni ono neintelektualno...
Ne stvaram dojmove o ljudima na osnovu prvog susreta, ni materije (bilo kakvog oblika materije). Ja sam samo zapazila u svojoj oklini da smo mi ine frendice, sada majke mnoge, prešle iz jednog stupnja "šta ću obući, hmm baš lijepa suknja, koje dobre šuze..." u stadij "ajme kako bi mojoj curici ovo super pristajalo, joj koji super kompletić za dečke...". Ništa dapače loše u tome, pa osobno meni ni u trenirkama. Nećemo govoriti o Knjazovim inačicama Dubrava trenirki...a što da ih netko i nosi?? Ma ništa...ja sam više iskoristila tu trenirku kao sinonim za možebitni odlazak u nešto "ležerniji" način života kada sreća zvana dijete dođe u naše živote. Ono...sat malo zastane, mi malo odmorimo od svojih prohtjeva, i usredotočimo se više na njih. Normalno, sasvim normalno.
Moje promatranje je bilo sve samo ne banalno i površno. Nisam takva osoba nikada bila. Ne škicavam ljude jer sam sociopat. Smatram da imam dosta empatije u sebi. Naslov teme je bio sindrom trenirke...sindrom kao sustav niza simptoma. kao što sam mogla izabrati da teme bude zakaj je kosa sve kraća s većim brojem djece...
Ima puno banalnijih stvari koje sam ovdje na forumu isčitala. I nisam smatrala da moram komentirati, ajde ključajte ovo i ono...O edukativnosti foruma dalo bi se raspravljati ali kao i svaki forum uzimam da svatko uzme kaj mu paše. Meni je veća banalnost tema kako je netko prevario muža pa kako da se sada izvuče..neka forum žene predlože način. Ali eto..Sto ljudi sto ćudi.
Zato su meni sve majke koje vole svoju djecu super...i neka su mi što opuštenije i ugodnije za razgovor.