Ljubiteljica sam trenerki i općenito udobne odjeće. U obzir eventualno dolaze lanene ili kada je hladnije cargo hlače, ali trenerka mi je zakon.
Kada stignem s posla skidam kostim, žuto zlato i šminku s lica i oblačim trenerku, to mi je čisti zen, a tako je bilo i prije djece.
Nosim prilično ofucane trenerke jer ih gotovo svakodnevno perem. Imamo psa pa se uprljam od igre s njim ili djecom.
Meni bi recimo ljetna haljina bila izrazito neprihvatljiva jer gotovo svaki moj izlazak na dvorište ili park uključuje neku sportsku aktivnost koja uključuje opet saginjanje, trčanje...
Djeca su mi i u vrtiću i kod kuće u udobnoj odjeći. Sin samo kad ga natjeram hoće obući nešto s dugmetom, ali kći ima haljine i za po doma. Tako su sami izabrali.
Briga me što drugi nose za po doma i parkovima, u slobodno vrijeme, iako mislim da se dress code na određenim poslovima i mjestima (kazalište npr.) treba poštovati.