Najveći problem je između tebe i TM, dijete vidi razliku u odgoju, ono je zbunjeno i ljuto, a na kraju priče to i iskorištava. SVE što radite vi to isto rade vaša djeca, badava učite jedno, ako radite drugo, dijete najviše uči oponašajući odrasle.
Prvo se ti i TM dogovorite pravila kuće, pravila odgoja, pravila u situacijama, načine kažnjavanja. Sve lijepo u detalje.

Morate odlučiti što vam kod djeteta smeta, što je prihvatljivo, a što je kažnjivo.
Do koje granice maksimalno može djete ići.
Kad je neka situacija u tijeku važno je donjeti odluku, što nije uvjek lako,
ali je isto tako važno da tu odluku provedemo i budemo dosljedni njoj iako bi ponekad promjenili mišljenje jer nas pere grižnja savjesti.
Ne, moramo sami ponjeti taj teret savjesti i biti dosljedni svojim odlukama, iako su one ponekad "krive".

To je jako važno kod uspostavljanja odgojnih granica, jer ako mijenjamo mišljenja, dijete zna da se granice pomiču, pa počne ljutnja, histeriziranje, bacanje vrištanje i na kraju se izbori za svoje. Oni jako dobro znaju zašto viču.
A ako ne popustimo tri puta, četvrti puta će već biti drugačija pjesma.

Prošli smo to, to je iza nas, teško je, nije lako, ustvari koma je, ali isplati se.
MM i dan danas iz sebi poznatih razloga pokušava rušiti meni aurtoritet, ali nedam se, jer znam da sam u pravu.
Jer dijete ne smije jesti sladoled ujutro kad se probudi, jer ne smije brdo slatkiša pojesti, jer ne smije biti ispred tv-a, ne smije na jako sunce, niti bez šešira van... to su osnovne stvari i da mi tu ruši autoritet zbog nekih svojih muha, nema šanse. (mislim to se ne smije za dobrobit djeteta, postoje granice)