Evo i druge mame su ti rekle, problem je što ti i muž niste usklađeni . Razgovaraj s njim, pričajte o tome kud sve to vodi, kakvu sliku ostavljate djetetu na takav način.Ni ja nikad u životu nisam bila u kazni. A dobivala sam po guzici, mada se toga ni ne sjećam (toliko o traumama). Ali više-manje slušala sam mater i nisam je sluđivala kao što tebe tvoje i mene moja djeca izlude. I ja imam 4-godišnjaka ali moj sin je meni pokazao lekciju, naučio me kako odgojiti dijete. Nakon dvoje hahara i živahne djece koja su me izluđivala do kraja, sad imam mirnog, staloženog sina s kojim se mogu dogovarati kao da je najstariji a ne najmlađi. na njega sam možda poviknula 2-3 puta, nikad nije bio u kazni a pogotovo da mi je palo napamet udariti ga. Pa sam razmišljala malo kako je to moguće, troje djece od istih roditelja a on tako drugačiji. I shvatila sam da sam s njim od prvog dana najopuštenija i najmirnija. Otupila sam na dječje gluposti pa, i kad bi se dogodilo da mi živci lagano skakuću zbog njega, ostajala sam skroz mirna i na smiren način dala do znanja da je dosta. S njima nisam. Jednom sam pročitala da djeci nikad ne smiješ dati do znanja da si pukla ko kokica. I sad mi je jasno zašto. Iako, veliku ulogu igra i karakter djeteta. Ali ogromnu ulogu ima naša sabranost i način komunikacije s djecom.