govorimo gotovo o istim stvarima ali ih drukčije zovemo.
kazne,
stajanje u kutu, sjedenje u određenoj fotelji ili na određenom mjestu za " razmišljanje" kod trogodišnjaka i starijim mislim da može djelovati stimulativno.
smatram da već u toj dobi moraju shvatiti da loše ili opasno ponašanje ima i poslijedicu.
Nakon "odguljene" kazne i mi razgovaramo, ustvari razgovavaramo i za vrijeme kazne,
ali smatram da su nekada jednostavno premali za sva naša objašnjenja i upozorenja ili da im nedostaje koncentracije i volje u određenom trenutku slušati naša "naklapanja" koliko god bila kratka i odrješita.
Ja ću ju radije smireno staviti u kaznu nego vikati. Kad se smiri, razgovaramo. Kod nas to pali. I ne vidim negativne posljedice.