a ja recimo radije vičem. jer ako sam ljuta, onda mi je prirodno da vičem, a nije mi prirodno da sam smirena i sabrana LOLJa ću ju radije smireno staviti u kaznu nego vikati.
a usiljena smirenost je, u mom slučaju, 10 puta gora nego jedan kratkotrajni nalet bijesa, i za mene, i za djecu
sve više mislim da svi trebamo biti ono što jesmo, i da je to najbolje za djecu. ne govorim tu o ekstremima (udaranje je npr. za mene ekstrem), nego ono, ako ja podivljam kad sam ljuta, to je ok, ja sam takva, cure me poznaju takvu i to je to.
također, sposobnost smirenog reagiranja kod mene opada s brojem djece i njihovim rastom. na zaru se mislim nijednom nisam zaderala u njene prve tri godine, niti sam je kaznila na bilo koji način, baš ništa, sve je bilo tako cool i smireno dok je bila samo ona, puno vremena za sjedenje i objašnjavanje i razgovaranje i sve laganini. a margita me već čula bezbroj puta, a tek joj je 3.
i istina je ono što kaže ms.mar, djeca se dobro osjećaju kad su dobra i dobra su kad se dobro osjećaju. ali ja sam ta koja ne uspjeva stalno biti dobra i dobro se osjećati LOL