@ cvijeta - a kako da bude po mom, ali ono bez vikanja, bez fizičke kazne i bez sjedenja u kutu? Kužiš, pitam za dozvoljena sredstva, onako baš idealistički? Ili se moramo složiti da nečeg od toga mora biti? Ja isto ne vidim načina ni smisla u sjedenju na posebnoj stoličici, mislim da će ona brzo shvatiti da je zapravo ništa ne sprečava da siđe. To nisam ni pokušala (najbliže tome je da kad je uhvati šiza odem s njom u drugu sobu i kažem da dok se ne smiri i dok se ne dogovorimo nećemo se vraćati na mjesto zločina). Nema ni fizičke kazne. Jedino što mi ostaje je povremeno vikanje
Pa se pitam, ako vičem, jesam li savršena
I ako se to mora, je li neka vrsta agresije ipak nužna u odgoju djeteta?

Što znači imati autoritet, to je slijedeće dobro pitanje.