Kažnjavanje 4 godišnjaka

[cvijeta73]

je li neka vrsta agresije ipak nužna u odgoju djeteta?

po mom mišljenju - je.

ja ovako na to nekako gledam. ako oduzmeš svu agresiju (onako baš idealistički), onda ti ostane jedino objašnjavanje i razgovor.
i niti jedan jedini razlog mi ne pada na pamet zašto bi trogodišnje ili uostalom bilo koje dijete trebalo prihvatiti te naše, odrasle argumente.

zašto su djeca tako fascinantna, posebna, zašto nas oduševljavaju iz dana u dan?
pa zato što su toliko drugačija od nas odraslih.
zato što je njihovo poimanje svijeta skroz drugačije od našeg poimanja svijeta, odnosa među ljudima, normama ponašanja - svega.
zato što prilaze svemu na svoj način, na način koji smo mi odavno zaboravili. možda tu i tamo uspijemo vratiti taj neki osjećaj iz djetinjstva, meni se to zna desiti, često kad sam baš u nekoj svađi s djecom.
i zato, svakako treba s djecom razgovarati, raspravljati - to uostalom i je način kako se pretvaraju u odrasle, i kako odrastaju, sve više i više naših argumenata će prihvaćati. i razumijeti.

do tad, nemaju niti jedan jedini razlog zašto bi trebali shvatiti da u dućanu ne mogu dobiti SVE čokolade i sladolede, da nije baš dobro vodu iz čaše proljevati po parketu, a tako lijepo pljacka, da ne možeš u podne biti na suncu i da ne možeš izaći iz kuće bos.

[pomikaki]

do tad, nemaju niti jedan jedini razlog zašto bi trebali shvatiti da u dućanu ne mogu dobiti SVE čokolade i sladolede, da nije baš dobro vodu iz čaše proljevati po parketu, a tako lijepo pljacka, da ne možeš u podne biti na suncu i da ne možeš izaći iz kuće bos.

Skrećem opet u filozofiju, ali meni je ovo zanimljiva pomisao u zadnje vrijeme. Jer sve što si nabrojala zapravo spada u tekovine civilizacije. Dosta loših stvari dolazi kao popratna pojava toga da nam je život zapravo previše lak (npr imamo parkete, čokolade, i ne diše nam jaguar za vratom). Razmišljam o tome da li je agresija potrebna u odgoju djece Pigmeja

Ali tu sam već jako oftopic ako se osvrnemo na početak priče.

Dakle, vikanja mora biti?

[gita75]

Pa mislim da ne može sve biti u idili, nekad dreknem, ne prečesto. Do toga dođe obično kad mi je iz nekih drugih razloga kraći fitilj pa mi sve diže živac. A potomstvo nepogrešivo njuši moj kraći fitilj i pali gaaa...

A u odgoj djece pigmeja je vjerovatno sličan odgoju djece na asfaltu. Kad zanemariš temeljne razlike, tko što ima i nema, sve se svede na isto. Moje klince može zgazit auto, pigmejske može pojest jaguar.

[SikaPika]

po mom mišljenju - je.

ja ovako na to nekako gledam. ako oduzmeš svu agresiju (onako baš idealistički), onda ti ostane jedino objašnjavanje i razgovor.
i niti jedan jedini razlog mi ne pada na pamet zašto bi trogodišnje ili uostalom bilo koje dijete trebalo prihvatiti te naše, odrasle argumente.

zašto su djeca tako fascinantna, posebna, zašto nas oduševljavaju iz dana u dan?
pa zato što su toliko drugačija od nas odraslih.
zato što je njihovo poimanje svijeta skroz drugačije od našeg poimanja svijeta, odnosa među ljudima, normama ponašanja - svega.
zato što prilaze svemu na svoj način, na način koji smo mi odavno zaboravili. možda tu i tamo uspijemo vratiti taj neki osjećaj iz djetinjstva, meni se to zna desiti, često kad sam baš u nekoj svađi s djecom.
i zato, svakako treba s djecom razgovarati, raspravljati - to uostalom i je način kako se pretvaraju u odrasle, i kako odrastaju, sve više i više naših argumenata će prihvaćati. i razumijeti.

do tad, nemaju niti jedan jedini razlog zašto bi trebali shvatiti da u dućanu ne mogu dobiti SVE čokolade i sladolede, da nije baš dobro vodu iz čaše proljevati po parketu, a tako lijepo pljacka, da ne možeš u podne biti na suncu i da ne možeš izaći iz kuće bos.