Kažnjavanje 4 godišnjaka

[Anemona]

To što dijete ne želim kažnjavati, ne znači da živimo u neprekidnoj idili. Ima trenutaka kad me hvata očaj. Ali ako znam da se radi o meni, koliko je smisleno kažnjaviti dijete? Čini mi se da se svi možemo složiti oko toga da smo MI ti kojima uvijek ne uspjeva. Zašto onda razgovaramo o tome kakva djetetu treba kazna?

Ovako i ja ustvari razmišljam.
Jasno vidim kad sam ja smirena, jasna,... i dijete je takvo, a ako i nije sve postižemo dogovorom. Naravno događaju se i onda kritične situacije, ali puuuno manje i sve se može dogovoriti, objasniti,...
Ako sam ja nervozna, napeta, nestrpljiva jednom riječju nesuradljiva i dijete mi je isto takvo. E tu onda imamo težak dan, pun natezanja a dogovora od nikud dok se ja ne smirim.
I gdje je onda logika u tom trenutku kazniti dijete?
Meni je onda ta kazna odraz moje nesposobnosti, jer ne znam bolje.