Ah.
Ma ustvari je moja dilema potekla od toga što je on takav tip djeteta da se s njim u principu sve dogovoriš, ako pristupiš smireno.
Npr. konkretno na današnjem banalnom primjeru.
Da sam krenula istu sekundu i da se nisam obazirala, plakao bi ko kišna godina i bio stvarno nesretan užasno.
Da se nisam počela nervirati da li ću zakasniti i odmah mu posvetila dodatnih 5 minuta, nikome ništa, on bi sve prihvatio i super. Obično i krenem 5 minuta ranije, ako vidim da bi moglo biti takvih potreba.
Ali ja sam zanemarila njegovu potrebu za tih 5 minuta i na kraju se je ona svela na moju laganu frustraciju, njegovo nezadovoljstvo i kašnjenje 15 minuta.
Ustvari sam ljuta sama na sebe, jer ga poznajem i upet "userem".