ja sam nekako s godinama skužila da se puno više oduševljavamo mi odrasli - nego djeca.
cijeli taj rođendanski šušur je njima dovoljno zanimljiv i donosi osmijeh na lice.

prvih nekoliko godina sam se i ja lomila i pravila torte raznih oblika, ovake, onake... željela fascinirati sebe, dijete i ostale goste.
pak sam shvatila da to nema smisla, da se umaram, iscrpljujem...
od tada naručim tortu.
vjerojatno nije kvalitetna kao one koje same pravimo, ali ionako najčešće služi za razmrljavanje po tanjuru (što se djece tiče).

ali ja barem nisam pod stresom od neuspjeha i ne dočekujem goste prljavih ruku i oznojena čela.
(ali, ja sam loša organizatorica, vjerujem da neke sve stignu).