Ovo je u stvari retoričko pitanje...odgovor je naravno da neće...
I ovaj post je sam sebi svrha...čisto da vidim ta slova na ekranu...da znam da je to to!
Uglavnom....gdje da krenem....
Prije same svadbe tata mi je rekao da je odabranik srca mog posudio novac od mog brata, da je molio da ne kažu meni...nakon nekog razmišljanja ipak su mi odlučili reći jer to je čovjek za kojeg se namjeravam udati i provesti s njim cijeli svoj život a on nije u stanju reći mi da mu treba lova...pa ode do mog buraza....
Uglavnom, nekako smo to rješili, svadba je bila na pomolu, ja sam prešla preko toga pod izlikom, naravno, da se više nikada neće ponoviti!
Samo da odmah skratim priču...nije riječ o lovi...riječ je o laži (koja se doduše uvijek vrti oko love)
Onda smo se oženili...dobili ćupi i nikako pokrpat kraj s krajem...lova curi na sve strane, stara kuća, dosta smo uložili, režije visoke da boli glava...
Ja držim ključ na čarapi s lovom ali svejedno...ja vidim samo svoje financije...on radi kod bratića koji ga plaća na crno...u ratama i raticama i lova mu curi kroz prste.
Zaključimo da ne možemo tako, bliži se drugi dio porodiljnog, on ide raditi kod frenda – isto na crno.
Radi po cijele dane i noći...ovaj plaća, ali opet ne u komadu, nego kako stigne i koliko trenutno ima...
Mislim da je stvarno dobivao dobru lovu jer je radno vrijeme bilo uglavnom od ujutro pa do 0, 11 ili 12 po noći.
Subote, naravno radne, a nedjelje po potrebi.
Ali...mi u tih skoro godinu dana nismo uspjeli spremiti na stanu ništa...već samo povećati minus na računu...
Onda je krećem raditi ali i on dobiva posao kod jednog privatnika koji ga plaća redovito, minimalac preko računa i još oko tisuću na ruke.
Ja plaćam režije, kredite...on koji put plati špeceraj cca 800,00 kn. Ostatak ima za sebe i jadan jedva krpa kraj s krajem.
Plus stalno mu uleti neki fuš od kojeg na kraju više zgube nego koristi...jer nije uračunao benzim za osam dolazaka, mjerenja i slično, pa je ispalo da je radio da si upotpuni vrijeme...
Onda odjednom dolazi izvod iz njegove banke, ja otvaram i vidim da je majstor otvorio minus i da je u njemu do kraja...cca 9.000,00 kn.
I sad scenarij...to je njegov pokojni tata imao neki dug koji su odlučili pripisati njemu...tata je umro, dug je ostao i sad ga osiguranje đari da to plati, pa je jadan otišao u banku, otvorio minus, digo lovu i podmirio dug...ali ne cijeli, jadan se ne sjeća koliko, jako mu je teško što je to napravio meni iza leđa...ali nije znao kako da mi kaže....pa se više i ne može prisjetiti detalja..
Ja opet prelazim preko toga...kažem dobro, pokrpat ćemo, daj sad da se iz toga izvučemo...treba stisnuti...kriza je...bude, naravno, sve će se popraviti, neće se više ponoviti...
Prođe par mjeseci, ja objesila zube na klin, ništa nisam kupovala, ni sebi ni ćupi....ni novine ni gablec...ništa....
On..ide na nogomet, odrekao se jutarnje kavice u kafiću, ali i dalje puši...i dalje ide van ako ga neki solo frend pozove...i dalje kupuje sto i jedan šarafić, alatić...jer...pa treba mu za fuš...
Onda mi je u par navrata digo lovu s mog računa...bez da me pitao...jer ja sam baš spavala a njega je frend zvao na cugu...ujutro mi je baš zaboravio reći...pa sam ustanovila kad sam htjela dić lovu koje nema...
Digla sam frku i paniku...ostavit ću ga...ali crv sumnje mi ne da mira...nisam dala sve od sebe...pa moja zemaljska misija je da njega dovedem u red...jer bi bez mene bio s gaćama na štapu već odavno na cesti...
Pada dogovor...daje mi karticu svog računa...ja neću dizati lovu koja mu sjeda na račun dok ne pokrijemo minus...on će i dalje dobivati 1000 kn od gazde na ruke i jš 1000 ću mu davati ja...od svoje plaće...on s tom lovom mora preživjeti mjesec da ima za gablec, benzin i cigarete...ja ću podmirivati sve ostalo...
I to tako funkcionira...koji mjesec zaškripi, malo mu još „posudim“ ali gura...njegov račun ne diramo!
I onda je tri mjeseca kasnije...odem do njegovog bankomata, da vidim koliko smo uštedjeli...kad ono...stanje isto...
On se sav uznevjerio ...bio kod gazde...valjde je neka greška...gazda kaže da je....budu to rješili ovih dana....na crno...
Kad eto ti izvoda od lipnja...majstor je digo lovu s računa...a kartica je kod mene u novčaniku...
I sad je opet jadan...ali ja ga ne razumijem...ja sam tako kruta....
A da bi stvar bila najbolja od svega...ja opće ne znam kud on s tom lovom...fakat ne ide van, više ne ide ni na nikakve fuševe a i kad je išao to je uvijek bilo kod nekog poznatog...stvarno je bio tamo, nije da mu je to bio samo alibi za neke gadarije...on jednostavno ne zna s lovom, troši ko Bill Gates...a u stvari jedva krpamo kraj s krajem...
I tako ...ćupi je na moru, ja sam jučer otišla k svojima (moji su na moru pa nitko ne zna da sam došla) da razmisli...a li realno...o čemu...to je obrazac koji se ponavlja i to se neće promijeniti...
Sad treba samo smoći snage, to prekinuti i krenuti dalje...