Evo, Mima je napisala ono što sam i ja htjela reći. Mislim, nije problem potrošiti i više od 30 kn na gablec, ali problem je učiniti to ako si u crvenom i ako tvoj partner i dijete štede doslovce na svemu.
ninik, meni se čini da je potez na tebi, a ne na njemu. Moraš odlučiti želiš li ostati u takvom braku ili ne.
Ukoliko ostaješ (a ja sam uvijek za to da se spasi sve što se spasiti da), mislim da će profesionalna pomoć biti potrebna i tebi i njemu.
Tebi da te osnaži i da uspiješ povratiti svoje izgubljeno povjerenje u njega, a njemu da shvati neke stvari kao što su odgovornost, solidarnost i obitelj. Po mom mišljenju, nema on tu što htjeti ili ne htjeti pristati - ako želi zadržati obitelj, stručna pomoć bila bi conditio sine qua non!
Mislim, većina nas je bila mlada, slobodna i baratala je vlastitom zaradom kako je htjela. Međutim, ako nam se promijene životne okolnosti, moramo ih moći percipirati i promijeniti svoje ponašanje sukladno sa situacijom. Kao što je netko gore već napisao, višak novca jedne obitelji ide u zajedničku blagajnu, za ljetovanja, izlete ili, ako baš hoćeš, za nekakav crni fond, a ono što ostane troši se na osobne hobije. Da ne kažem da on mora shvatiti pojam solidarnosti - ne možeš trošiti na sebe kao car ako tebi najbliže osobe zbog toga moraju živjeti kao siromasi.
Brak u kojem je jedan partner policajac, a drugog se tretira kao nedoraslo derište po mom mišljenju nema budućnosti (oprosti na otvorenosti).