 |
|||
Koliko roditelji mogu pomoć/odmoć tj uključiti se
Što mislite koliko roditelji uopće mogu utjecati na kvalitetu programa, kako su uključeni u odluke u svezi/glede orbazovanja svoje djece (ovu rečenicu sam prepisala).
Ma ono što me zanima i iz perpektive roditelja i prosjvetnih radnika, koliko ima šanse da se uspostavi partnerski odnos. Da roditelji mogu utjecati ali i pomoći nastavnicima. da li je to mit ili je moguće da tako nešto zaživi?
ne znam kako misliš da mi ti kao roditelj određuješ nastavne cjeline i metode......
Mislim da alamama nije tako mislila već kao pomoći nastavniku u kvalitetnijem ostvarenju programa.Mislim da se to može većom angažiranošću roditelja naročito kod nekih prigodnih tema koje treba obilježiti u školi,izradom didaktičkog materijala,kostima,panoa,kazališta i sl.
Ma realno svi mi žudimo za takvom uspostavom odnosa učitelj-roditelj,ali se nitko ne usudi učiniti prvi korak.Uvijek nas je strah kako će reagirati ona druga strana,a ustvari nam je svima to potrebno.Meni prvoj kao učiteljici u kombiniranom odjeljenju u sredini gdje roditelj dođe jednom godišnje na inf. pa mi onda pametuje kako njegovo dite doma sve zna.
Masu puta sam ponudila da roditelji sudjeluju u izradi nekih zadaća pa sam bila odbijena riječima ja to ne znam,nemam vremena ili neke druge isprike.Smatram da se na taj način stvara bolja komunikacija između odgajatelja što naročito utječe na djetetovo mišljenje i o nama kao učiteljima i o njihovim roditeljima.A mislim da je to jako važno!
Uglavnom,mislim da je to moguće,ali sve ovisi i o jednoj i o drugoj strani.
po novom pravilniku roditelj koji ne dolazi na informacije mora biti prijavljen CZSR
A ti ga prijavi kad imaš tatu koji oće tuć!
a ako ne prijaviš i imaš nadređenog koji te ima na zubu možeš pokupiti radnu knjižicu......Originally Posted by koka
kud smo mi došli
Na kraju ti ostaje muči, trpi i radi!Ne daj Bože da što kažeš,nagrabusio si!
Nažalost,tako je ,jer ovisiš o toj plaći ( koja je takva kakva je,nekima nedostatna za preparativnu kozmetiku-
ušokirala me je krema za 1000 kn sa zlatnim zrncima )
a voliš (još uvijek ) i svoj posao..........
malo smo offtopic
ali mislim da je kokina i moja prepiska realna slika
Koka da tako nekako sam mislila(mislim pritom na tvoj prvi post)
Prije svega razmišljam što treba napraviti da roditeljove prva rekacija ne bude "što će oni moj dijete masirati , bitno je da se on meni zna snać u životu a ne da štreba", ili da prva reakcija nastavnika bude "što se on meni petlja u posao" (ustvari prvi post od marie)
Dakle razmišljam o partnerstvu, kako uspostaviti komunikaciju, kako recimo dobiti roditelje da lobiraju za bolje uvjete u školama i kako ih dobiti da volontiraju. Isto tako kako im dati pravo da odlučuju da recimo ne žele da se udžebici biraju po tome tko je koga potplatio ili još bolje kako da roditelji napokon shvate da oni moraju pomoći da stanemo na kraj bullyingu. Ma čini mi se da je milijun razloga da postoji suradnja. Znam da ima napornih roditelja i znam da ima čudnih prosvjetara i baš zato mislim da bi jedni drugima trebali pomoći.
Koliko se sjecam, svaka skola bi, uz vijece ucenika, trebala imati i vijece roditelja, tj. grupu roditelja sastavljenu od predstavnika svakog razreda. U nasoj gimnaziji je to solidno funkcioniralo, dvosmjerna komunikacija je uspostavljena i uglavnom smo svi bili zadovoljni.
Svjesna sam naše individualnosti i razlika kako među prosvjetarima tako i među roditeljima. Medjutim, ja se trudim biti jedan od onih roditelja koji se uz zahtjevan posao i troje mldb djece uporno pokušavam školi "utrpati" kao suradnik u bilo kojem obliku. Ne samo u interesu svoje djece nego i cijelog razreda, pa i drugih. Moja nastojanja, ponude i stavljanje školi na raspolaganje nikada nisu dobila bilo kakav odgovor. Na informacije idem svaki drugi tjedan i uvijek upitam učiteljicu mogu li pomoći ali ne ide. :?
Vidim na ovom forumu uglavnom su prosvjetni radnici. Jasno mi je koliko teško i naporno radite i sigurna sam da bi aktivni roditelji mogli pomoći, ali recite mi kako.
Uz ovo moram napomenuti i osobni problem. Moj sin je predvidjen za individualizirani program zbog disleksije. Nudila sam učiteljici pomoć, da pretipkavam tekstove, da nabavim edukativni materijal, usluge kopiranja i sl... Nema odgovora, ali ni mom djetetu pomoći. Učiteljicin odgovor je da ona u razredu ima puno učenika te da ne zna kako samo njemu nešto prilagođavati, ali vjerujte zna kako će mu za jedan dan dati test iz matematike i prirode ( a o n za dva sata ne može uraditi jedan u cjelosti) i naravno dati dvije jedinice. Ona je zadovoljila formu i ima dokaz da učenik nije zadovoljio na testu.
Recite, iz iskustva, kako da se "utrpam" i da me shvate dobronamjernom. Imam ogromnu volju, volim svoju djecu, volim svu djecu... rado ću pomoći.
Razmišljanje i uključivanje roditelja u obrazovanje vlastite djece je idealno, ali u našoj smo državi daleko od potpunog uspostavljanja istog sve dok ne stasaju nove generacije djeca roditelja koji smatraju da je znanje sreća i uspjeh u životu (ne mislim na materijalan uspjeh).
Škola se kod nas sshvaća kao obaveza, kao muka, kao teret (tomu prvom pridonosi, prema mome osobnom razmišljanju, razgovori o tome treba li dijete sa 6 ili 7 godina u školu - jer kao ako krene ranije (ovdje ne govorim o zrelosti djeteta) oduzima mu se djetinjstvo ?!?!)
Kakvo mu se djetinjstvo oduzima?! Pa škola je dio odrastanja i ako to roditelji prihvate i djeci će biti lakše, bit će sretnija i mislim da će imati i bolji uspjeh u školi.
Negativan primjer o suradnji s roditeljima: na roditelj. sast. u vrtiću nas nekoliko se ponudilo da ćemo ako treba i pomoći u uređenju prostora - no tete se nas spustile na zamlju jer gotovo svi roditelji smatraju da nemaju nikakvu obvezu sudjelovati u programu i odgoju djece dok su ona zbrinuta u vrtićima, školama itd. To je mene kao prosvjetnog djelatnika (iako ne radim u školi zbog niza razočaranja pa i razočaranja ovakve vrste-no uvijek govorim da ću se jednoga dana vratiti) poprilično pogodilo, i nažalost svaki put me uspije iznenaditi. Nikako ne mogu prihvatiti tu činjenicu da je škola teret i "ono najgore što ti se može dogoditi u životu".
Pomoć i utjecaj roditelja se može izraziti na mnoge načine - pa i samim npr. donošenjem papira za crtanje, starih časopisa za izrezivanje sve do suradnje u organizaciji školskih priredbi, izleta itd. (Sjećam se iz svoje OŠ - jedan roditelj je bio pilot - presretni smo bili kada su nas vodili na aerodrom i kada smo prošetali mnogi po prvi puta u životu avionom i sjeli u avionska sjedala - tada smo više naučili nego iz svih lekcija o vremenskim prognozama, tehničkom i sl.)
Kod nas na poslu smo organizirali nekoliko grupa učenike koje su došle u laboratorije - gdje su se djeci predstavili i izveli jednostavni pokusi (npr. ruža koja se smrzne u nekom dušiku?, ispusti se na pod i ona se razleti u tisuću komadića kao staklena čaša - oduševljenje - mislim da nisu imali nikada bolji sat kemije)...
Zato roditelji - oslobodite maštu!
Ovo je problem koji se rješava na višoj razini - u suradnji s učiteljicom, ravnateljem, psihologom ili pedagogom, jer očito učitelj nema sluha i nedovoljno je educiran o problemu tvoga djeteta i ne zna niti sam kako postupiti.
(Priznajem mnogi nemaju niti volje jer ih ne vodi ljubav prema poslu, znaju i djeci, nego samo odrađivanje sati i kukanje kako im je plaća mala.)
Ukoliko problem i dalje ostaje neriješen ja sam za traženje vlastitih prava kod nadležnih institucija (inspekcija, zavoda, ministarstva i sl.)
Krajnja mjera je promjena razreda, pkole i učitelja.
Nisam sigurna,ali mislim da na izbor udžbenika roditelj baš i ne može utjecati jer se o tome odlučuje na aktivima učitelja,ali možda u dogovoru s učiteljem može se dati prijedlog.I ja sam zato da se udžbenici prebacuju iz godine u godinu,a ne kao dosad svake godine novi.
Na neke stvari što se tiče same nastave roditelj se ne može baš uplitati,a mislim da nema ni pravo.Neke su stvari prepuštene samo učitelju i gotovo.Ali kao što sam već prije rekla suradnja i to što bolja je neophodna.
ja sam krenula tako da sam u prvom razredu zajedno s ravnateljicom organizirala humanitarnu akciju "oproštaj s vrtićem". prvašići su skupljali igračke za vrtić u pakracu. odvajanje od igračaka - bio je simboličan oproštaj od vrtića.
tu je uspostavljen kontakt. nastojala sam sudjelovati na sajmovima, priredbama, podržavati akcije, zivkati novinare da nešto obilježe - makar i malom crticom. škola me shvatila kao "partnera", i mislim da sam to i dan danas. borim se za razred.
nemojte me sad ubiti kad kazem ideju ovog topika. ovo je naime bio "mamac" udruga Korak po korak, zajedno sa RODOM, i IDEM je dobila od zaklade za civlino društvo projekt "Škola otvorena roditeljima". Naša uloga u projektu je zagovaranje i sudjelovanje u tribinama na ovu temu.
Kako u rodi ima jako malo roditelja sa školskom djecom a pritom su baš ti puni drugih roda obaveza, jako jako bi nam dobro došla pomoć na ovom projektu. Ima li možda zaintersiranih?
Faj, Vrijeska, Sorcie??
mada nisam posebno istaknuta i ja sam zainteresirana
a što si stavila za mamac? miša ili crvića? (da znam jesam li maca ili ribica
daj malo više podataka. ako mogu - rado ću pomoći.
Maria sorry isto vrijedi i za Koku i za sve koji su ovdje postali. Krenula sam od dna i nabrojala par ljudi koji su pred kraj postali. Nije bila namjera da nekog posebno ističem. Mea culpa
Svi koji su zainteresirani neka mi pošalju email na pp pa ću im poslati opis projekta
mene zanima
Ja kao roditelj sudjelujem na nacin da redovito razgovaram s uciteljicom o tome kako je Petri u skoli, da redovito posjecujem skolu i ucionicu te da volontiram. U samoj "ucionici" volontiram jednom tjedno na sat vremena kada pomazem kod citanja "jedan-na-jedan". Pomazem i ako se ide na izlet (ne samo za izlete Petrinog razreda) kao dodatna pomoc. Sudjelujem u odboru koji se bavi fundrasingom za skolu i u okviru toga pomazem kod realizacije dogadjanja u tu svrhu.
U skoli postoji i vijece roditelja koje pomaze skoli u njenom samom vodenju. Tu se zajedno sa skolom donose smjernice o zadacama (kolicina, npr.), prevenciji nasilja, raznoraznim programima za klince, rezultatima koji se ocekuju i sl.
Petrina skola je vrlo otvorena za roditelje i roditelji se poticu na aktivno ukljucivanje u skolu.
Jedina administrativna kvaka je da prije dozvole volontiranja u skoli roditelj mora proci kriminalisticku provjeru oliti da nema kriminalnu povijest.
Naravno, velika vecina roditelja ne sudjeluje redovito ovako aktivno u skoli i to je za ocekivati - svi mi imamo raznorazne obaveze, priorotete i sl. i nikoga zbog toga ne treba osudivati. Ali ako se skola otvori roditeljima, uvijek ce se naci grupica roditelja koji ce tome prici punim srcem i, kolko god da je grupica mala, ostvariti ce pozitivan i nezamjenjiv utjecaj na djecu i njihov zivot u skoli.
Alamama, ako niste dobili pp, molim pošaljite mi upute, radu ću se uključiti i pomoći. Hvala
i mene zanima!
Alamama, poslala sam ti email adresu u pp.
Nadam se da sam poslala svima koji su mi slala pp. AKo nisam vičite opet na pp
Tko pročita i zanima ga i dalje neka mi se javi na mail da se dogovorimo za dalje
Mah mah
i mene zanima!
Posting Permissions
Reply With Quote