P. ima 2 god. i 8 mj. i od kad sam počela raditi čuva ju baka koja nam uskače i sad kad sam rodila tako da P. svako jutro odvede u grad u šetnju, u dućan ili u park na igralište dok sam ja s bebom doma (vježbam s bebom, kuham ručak itd.)
Od samog početka primjećujem da baka prakticira drukčiji odgoj od mene, na neke bitne stvari sam joj skrenula pažnju, ali ostalo puštam jer ne mogu stalno kritizirati. Uostalom, mislim da je bitno da dijete vidi te razlike, i skuži kaj je meni bitno a kaj baki i da nismo svi isti.
Međutim, neke stvari koje baka radi mi smetaju i vidim da na P. utječu a ne znam kako to "ispraviti". Radi se o sljedećem:
Baka se voli pokazivati s njom, na način da pazi da lijepo izgleda itd, ali i tako da joj uvijek pred ljudima ispituje nek veli ovo ili ono da pokaže da ona sve zna. P. zna puno toga, jako lijepo priča, zna sva slova, brdo pjesmica i svašta pa je baki gušt kad "njeno" dijete ispada pametnije od drugih i stalno mi govori kak neki mali iz parka njene dobi ne zna govoriti ili kak drugi nosi pelene, u stilu da je ona bolja od njih, i to naglašava pred njom.
S druge strane P. ima malih problema s motorikom, lagano zaostaje za nekim prosjekom iako lijepo napreduje svojim tempom. Kao što se s nekim stvarima baka hvali izgleda mi ko da joj je "sramota" kad P. nešto ne može što drugi mogu. Npr. kad ja dođem s njom na igralište ona se ponekad ne želi penjati jer joj nije to baš gušt, valjda zato jer joj je teško i onda joj kažem da se radije ljulja ako joj je to zabavnije. Doma skupa vježbamo, kad vježbam i ja i potičem ju kroz zabavu da stoji na jednoj nozi, skače itd. i to ju jako veseli.
Baka ju na igralištu forsira da ide na tobogan i onda ju kao kroz šalu kritizira ako ne želi ići na (boji se kad je još netko gore, ide kad je sama) u stilu "pa, kaj se svega bojiš" i baš joj daje do znanja da u tome vidi problem. I kad se vrate doma meni ju ponekad pohvali da je danas uspjela napraviti nešto na igralištu (meni totalno nebitno) i to joj prikazuje kao uspjeh. Čini mi se da P. malo muči kad ona nešto ne može jer me jučer pitala: "Mama, mogu se ja ljuljati sama na ljuljački?" Ja pitam: "pa ne znam, misliš ti da možeš?", a ona odgovori: "ne mogu, daj nazovi baku i reci joj da ne mogu".
Danas pitam baku i čemu je problem i da li joj je možda rekla nek se ljulja na ljuljački bez zaštite, jer joj ja to još ne dam. Ona mi odgovori da ne, nego joj je rekla da se mora sama zaljuljati, i onda se njoj obrati i veli joj: "Već si dovoljno velika da se sama ljuljaš i moraš to naučiti jer se druge curice same ljuljaju". Izgleda mi ko da joj nabija komplekse kad nešto ne može, što mi se ne sviđa isto kao što mi se ne sviđa da ju pred njom pretjerano hvali. Ja sam joj samo rekla: "A kaj nas briga kaj drugi mogu. Budeš se ljuljala sama kad ti se bu dalo."
Ne znam na koji način neutralizirati bakine komentare jer mi se čini da imaju velik utjecaj na nju.