ukratko, odvajanje bebe od majke, a narocito u kombinaciji sa teskim porodjajem, je cesto fatalno i dovodi do izostajanja hormona koji se javljaju u normalnim situacijama. tacnije receno, kroz milione godina ljudske evolucije, jedina situacija u kojoj se takvo nesto moglo desiti, da beba ne bude uz majku poslije rodjenja, bila je smrt novorodjenceta.
sto je naravno grozno, ali dovodi do stvaranja sasvim nove hormonske slike u tijelu majke - tuga, tj. odsustvo osjecaja, prekidanje toka mlijeka za kojim vise nema smisla i potrebe itd. dakle, organizam samo reaguje na informaciju koju je dobio - bebe nema.
moderni programi koji su uvedeni posljednjih decenija - inkubatori, vaganje, tretmani, dohrane i sveukupna medikalizacija procesa rodjenja su prekratki da bi se nas limbicki mozak stvaran milionima godina na bilo koji nacin na njih reagovao. i zato dolazi do kurzschlussa, tj. dzaba majka u svom neokortexu 'zna' da je beba u drugoj sobi od nje, kada ce njene sinapse i zlijezde da odreaguju sasvim drugacije. a da li ce se ona od toga soka oporaviti kada beba 'uskrsne', i koliko ce joj za to trebati, druga je prica.
znaci, kada nasa vrla civilizacija odvoji djecu od majki pri rodjenju, mamin mozak startuje hormonalne procese stare eonima, koji ce vjerovatno uspjeti da se poniste kada se beba mami na kraju ipak vrati i kada se oni jedni na druge naviknu, ali sve ovo moze da traje dugo i u toku procesa se javlja postporodjajna depresija, sto je samo jedna od manifestacija od svih mixed messages koje je mama primila...