Imali smo raspravu šta je bolje upisati "tešku" ili "lakšu" gimanziju. Zanima me vaše mišljenje, argumenti za i protiv.
 |
|||
|
|
|||
Gimnazija
Imali smo raspravu šta je bolje upisati "tešku" ili "lakšu" gimanziju. Zanima me vaše mišljenje, argumenti za i protiv.
Još mi je daleko ta tema (nekoliko godina) ali što to znači "teška" ili "lagana" gimnazija?
Zar se škola ne bira prema afinitetima djeteta i njegovim ocjenama? I to debelo prije kraja osmog razreda?
Btw. stvarno se ne namjeravam praviti pametna, dobro bi mi došlo da čujem po čemu se to klasificiraju gimnazije na teške i lagane - opća je lagana, a matematička teška ili tako nešto? Ili se to rangira po imenu i adresi škole? Prosvijetlite me, bit će mi od koristi...
ima puno faktora.
ovisi o djetetu. jako.
znam ponavljača koji je ove godine rasturio državnu maturu, a pao je treći srednje............
tako da.... roditelj zna najbolje, ako je realan i vidi dijete onakvo kakvo jest
Teška škola ima visoko postavljenu letvicu za kriterije. Veli moja kćerka (MIOC) da kada je vidjela nivo matematike u općoj gimnaziji, da je prasnula u smijeh. I tako je skoro iz svih predmeta.
Sto znaci visoko postavljena letvica?
Da li to znaci da se za istu kolicinu znanja dobiva niža ocjena_ Pri tome mislim upravo na ostale predmete kako navodiš, ne na matematiku nego npr. biologiju, hrvatski, geografiju, engleski... npr. ako učenik u potpunosti usvoji znanje i pokaže to znanje koje je planom i programom i udžbenikom predviđeno za taj razred, da li to znači da on neće dobiti odličan nego dobar? Ako je tako, s kojim je to ciljem (pogotovo iz predmeta koji nisu "matematički")?
Moj je sin završio 5. razred, ima tri četvorke od kojih mi se fućka za dvije (tjelesni i likovni jer talent utječe na ocjenu) ali ima i iz hrvatskog i imat će i nadalje. Ja prihvaćam da nije robot i da ima pravo imati predmete koje više i manje voli a također i da imaju profesoricu koja je jako "teška" na ocjenama, toliko da je i razrednica zabrinuta. Stvar je što mali želi u MIOC i zatim na MIT, sanja o tome...ali on neće upasti u MIOC radi četvorke iz hrvatskog, upast će netko tko ima pet iz hrvatskog i koga uopće ne zanima matematika i možda želi studirati pravo ili medicinu. A kad upadneš u MIOC više te nitko niti ne pita za ocjene.
I tako već imamo prolivenih suza kada ih još sigurno nebi trebalo biti radi nečega sto nas tek čega za tri godine.
Za ovu histeriju oko MIOCA mislim da su puno doprinjeli i sami profesori kojima je "dizanje letvice" način kako postati elitistička gimnazija.
zar se za upis u srednju skolu ne gledaju ocjene iz 7. i 8. razreda?Stvar je što mali želi u MIOC i zatim na MIT, sanja o tome...ali on neće upasti u MIOC radi četvorke iz hrvatskog,
umjesto da prolijeva suze, nek uči hrvatski
Xcvijeta73 prvotno napisa
umjesto da prolijeva suze, nek uči hrvatski
Osim toga, na FER i slične studije ne upisuje se samo iz MIOC-a. Opet ću spomenuti Tehničku školu Šibenik (kao na jednom drugom topicu) jer učenike iz te škole pamtim još iz vremena kad sam ja studirala kao NAJBOLJE studente na FER-u koji se onda još zvao ETF, a i danas je tako.
Najbolja škola je ona koja najbolje odgovara sklonostima i sposobnostima svakoga od moje djece i u kojoj će se oni dobro osjećati.
bravo Zdenka !!!!!!
Ako dijete ima cilj upisa u MIOC, to je super motivacija za dobiti dobre ocjene.
I ne, nije MIOC uopće prenapuhan, uglavnom to govore roditelji djece koja se tamo nisu upisala, tj. ne govore iz vlastitog iskustva.
Moja najstarija je završila MIOC, a sad je 1. razred MIOC-a završio sin. On je prošao sada s 4,3 uz normalnu količinu učenja, ništa se nije pretrgao.
Npr iz kemije oni imaju i laboratorijske vježbe i profa traži da djeca pišu pripreme - ako to ne naprave kvalitetno, dobiju 1. Ta jedinica naravski da utječe na ocjenu (zato moj sin ima 3 iz kemije).
Povijest: imaju 2 profesora - jedan traži jako puno detalja, drugi ne. Moj ima ovog koji traži sve moguće godine i događaje, snalaženje na karti (moj ima 1 iz karte) i posljedično, ima 3 iz povijesti. Naime, njemu je dosta teško pamtiti toliku gomilu podataka (ADD-ovac je).
Puno profesora daje puno djeci, ali i očekuje puno. I to treba znati kada se upisuje dijete u takve škole - da li dijete ima predznanje da može pratiti nastavu i da li ima radne navike da može pratiti tempo.
ja sam šuvarova generacija i povukla sam originale iz mioca kad sam mijenjala skolu nakon 2.razreda i radije upisala informatiku u bivšoj tesli i na kraju završila biokemiju, dakle nisam isfrustrirana osoba zato što nisam završila mioc nego sam zaključila na vrijeme želim petice uz manje odricanja.
ipak je mioc prije bio puno više matematička gimnazija nego što je danas, a moje dijete ne želi iznimno znanje iz povijesti ili biologije, nego upravo iz matematike, informatike i fizike i ja se nadam da će on odustati od mioca upravo zbog inzistiranja na jednakom znanju iz svih predmeta (a bilo bi mi logično da se tako predaje i uči u općoj)
ako već bude inzistirao na miocu onda smo za sada smo dobili od roditelja ove savjete kako se sada klinci spremaju za željene škole:
- napraviti odabir predmeta koji se boduju i iz njih dobiti petice (nama to znači instrukcije iz hrvatskog, da profesorica je također problem, ne samo nama tako da je i razrednica zabrinuta )
- odabrati još poneki lagani predmet da prođe s pet, ostale predmete za četvorku se niti ne treba posebno učiti
- Uzorno vladanje
- instrukcije iz informatike/matematike da dođe na državno natjecanje
- proučiti na koje zdravstvene probleme se dobivaju bodovi
- u glazbenu i plesnu školu ne ide, nije sportaš posebnog nivoa a škola stranih jezika se za sada ne priznaje za dodatne bodove bez obzira na trajanje i uspjeh
ipak se nadam da će sazrijeti i odustati, imam osjećaj da bi stvarno bio u toj školi nesretan
Usporedite i broj sati pojedinih predmeta u opća/matematička/mioc gimnazijama, da bi vidjeli koji program inzistira na kojim predmetima
program MIOC-a: http://www.mioc.hr/site/opsirno/info...koli---program
program opće i program matematičke gimnazije: http://www.deseta.hr/deseta/Skola_in...vni%20plan.htm
Posljednje uređivanje od NetkoMiOteoNick : 02.07.2010. at 09:09
Ja sam išla u MIOC u Šuvarovo vrijeme i moram reći da se u prva dva razreda i tada itekako inzistiralo na predmetima koji nisu bili matematika. Zapravo, ja sam najviše učila baš povijest, biologiju, kemiju i zemljopis - jer sam iz tih predmeta imala najzahtjevnije profesore. Iz matematike sam imala profesoricu koja nije bila previše zahtjevna, tako da mi u prva dva razreda srednje matematika nije predstavljala poseban problem.
Kategorizacija teške i lakše gimnazije - one gimanzije koje slove za jače i gdje se zna da se inzistira na većem nivou znanja (tipa MIOC, V gimnazija), ili opće gimnazije s nižim kriterijima. U onim teže katetgorije se itekako moraš pomučiti za ocjene , ako želiš na fakultet, dok u onim "lakšim" ipak svladavaš gradivo s nešto manje napora. Dilema je u tome, ako želiš ići na neki određeni fakultet, da li je bolje upisati "lakšu" gimnaziju i koncentrirati se na predmete koji će ti biti značajni za taj fakultet, a puno manje napora utrošiti za nešto što ti i nije zanimljivo, ali kao što je netko napisao, neki profesofi strahovito puno traže, tipa godina i datuma iz povijesti, a time imaš znatno manje vremena za ono što će ti npr. trebati za upis na željeni fakultet.
To se odnosi na djecu koja imaju viziju svog budućeg zvanja.
Mislim da je bitno što dijete želi, a onda i roditelja da vidi koliko su te želje realne. Moja nečakinja je željela MIOC i ništa joj drugo nije dolazilo u obzir. Realne šanse su joj bile malo nategnute jer nije bila na natjecanjima (ne svojom krivicom, već nastavnika škole koji djecu nisu vodili na natjecanja). Teškom mukom uspjela je izabrati još jednu školu (gimnaziju), koja bi u slučaju nedaj bože došla u obzir. Hvala bogu nije trebalo. Da se pohvalim, sretna sam zbog nje kao malo dijete. Curetak je upao u MIOC.
Eto nemam niš pametno za reći o težinama gimnazija ili drugih strukovnih škola, samo sam se htjela i ja malo hvaliti, pošto mi dijete nije upalo u vrtić, ajde bar je ovako ravnoteža uspostavljena.
ma to mene muči što kaža alanovamama - da li dijete koje zna kuda želi (za sada, ajd tko zna što će još smisliti) i koje voli matematičke predmete (nazovimo ih tako) i želi u školi imati pojačanu satnicu iz tih predmeta treba ići u mioc gdje se vrlo veliko znanje traži iz predmeta koji njega niti zanimaju niti će mu trebati za fakultet.
Nemojte samo navaliti da nije na roditeljima da djetetu biraju školu niti da mu kroje da li će ići i na koji će ići fakultet - živimo u svojem okruženju i društvu koje već sada počinje vršiti pritisak na djecu i paničariti oko upisa u srednju školu. Barem ja to doživljavam vrlo često, zabrane kompjutora djetetu u 6. razredu jer će imati 4 iz povijesti i slično, objašnjenja da je dijete propalo ako ne upiše V ili XV jer će upasti u loše društvo...a donedavno smo se čudili Japancima koji naprave samoubojstvo ako ne upišu željenu školu.
Možda još dočekamo i reformu ocjenjivanja pa situacija bude drugačija...tako da ćemo se za sada opustiti i pustiti da dijete bude dijete.
pituljica, pa postoji li škola u kojoj će dijete dobiti znanje iz matematičkih i informatičkih predmeta onakvo kakvo će dobiti u mioc-u? Ja nemam pojma, u moje vrijeme u svakom slučaju nije postojala.
Ne znam kako je sada, no u moje vrijeme kada je FER bio ETFna njega su se upisivali i iz Tesle i Ruđera i uspješno ga završavali.
mi imamo samo jednu gimnaziju sa 6 razreda (mat, jez, klas i opća); ono što me začudilo je da svi imaju iste udžbenike, osim klasične i osim što matematička ima drugu matematiku ; znači pod tim lakša-teža prvenstveno mislite na gradove u kojima ima više ustanova ? ove godine je prag kod nas bio nebulozan - 60 donja granica za opću !!! moja je upisala jezičnu jer je talent za jezike, ima na umu upisati medicinu ( o tom -po tom ) i mislila je ići u medicinsku, međutim smo se dogovorile da ide u gimnaziju, ne samo zbog mature koja je po gimnazijskom programu, nego jednostavno zato što mislim da će joj gimnazija pružiti širi spektar znanja, posebno iz matematike i fizike, koji su u medicinskoj zapostavljeni ,a ( za divno čudo) na med. faksu traženi, dok za ostale stručne predmete koji se uče u medinskoj, ne mislim da su problem; puno je lakše u zaostatku naučiti anatomiju nego matematiku;osim toga je izvanredan učenik pa bi bila šteta propustiti priliku za učenjem
eh Peterlin , davno je to bilo za šibenske tehničare, prije 20 god, isto je važilo i za gimnaziju i medicinsku - bile su najjače u bivšoj državi, nikad nije bilo problema za upis na faks, rijetko tko od boljih učenika se ne bi upisao tamo gdje je htio; a sada ? imam bratića koji je 1.g. građevine, završio tehničku školu i matematiku pada po nebrojeni put, ne samo on nego svi šibenčani na sličnim faksevima diljem države;
- čini mi se da se nivo znanja, opće kulture i ponašanja u posljednjih 20- ak godina toliko spustio da to nije normalno ( ali o tom na drugoj temi), a da ih se jedino može dostići u gimnaziji
Jesu, tu i tamo poneki.Ne znam kako je sada, no u moje vrijeme kada je FER bio ETF
Ja sam završila mioc , nije mi bilo teško jer sam došla dobro pripremljena iz jako zahtjevne
osnovne. Čak su mi tamo i porasle neke ocjene u odnosu na osnovnu .
Ali , u naše vrijeme smo najviše od svega učili umjetnost- likovnu , glazbenu i Hrvatski.
To je do bilo do profesorice , naravno.
Moj odabir je teža škola. Zato jer tamo okoliš djeluje poticajno, naravno ako dijete ima neke osnovne predispozicije za to.
Loša sredina djeluje nemotivirajuće.
I računaj na to da ćeš morati utjecati na njih jer s petnaest godina nisu sposobni sami odlučiti. Moja je kćer htjela u školu u koju ide najbolja frendica. Meni to nije bio motiv za odabir budućeg zanimanja.
veliki potpis
heja, ima nas znači još MIOC-aša iz Šuvareva doba
Da, ETF su upisivali i drugi OC, ali je rijetko koji uspio proći 1. godinu i zahtjevnu metematiku i fiziku i FOE. Poslije su oni rasturali, ali trebalo je doći do tog poslije.
Npr, mm je završio PTT i s računskom operacijom faktor jela se susreo tek na faksu. On je bio jako uporan i uz puno truda i pomoći tadašnjeg cimera je završio 1. godinu. Poslije je imao menei završio među prvima u roku, magistrirao među prvima iz generacije
očito ja znam dosta tih rijetkih, a s jednim sam i jako bliska
Nemam tolko dijete još, al pamtim dobro, pa..
Ja ne vjerujem u svemoćnost MIOCa i neće od prosječna djeteta napravit genijalnog matematičara niti fizičara. Ista je stvar i s FERom. Nisu to generatori genijalaca (očito, jel).
Inače, nisam sad nešto osobito oduševljena npr. pismenošću velikog postotka ljudi koji su završili i jedno i drugo, tako da mislim da je važno naglasit da je MIOC dobra škola za tehnički i matematički usmjereno dijete, koje ima želju jednog dana nastaviti tim putem.
ako ćemo realno, ja sam završila jezičnu gimnaziju u mom malom mistu. U matematici je zadnja lekcija bila logaritmi s bazom 10
I da, ja nisam frustrirana, jer je meni MIOC ionako bio predaleko, ne osporavam ni kvalitetu. U MIOCu npr. imaju mnogo toga što mi nismo imali, veze, suradnju, informaciju, možda i veće dostupno znanje.
Ali ako imaš talentirano dijete i zainteresirano dijete...
Meni je svakako važno da se moje dijete osjeća dobro u onome što izabere, i da je uvijek svjesno konačnog cilja te vrste obrazovanja. Jer pitanje je što je nama i našem djetetu cilj u životu?
Lako je dokučiti da u RH obrazovanje nije put ka financijskoj sigurnosti, tako da treba znati u djetetu probuditi malo drugačije porive.
Svakako nebi da pati ni psihičko ni fizičko zdravlje. To je teško odvagnuti. Jednako kao što će dijete stagnirati u školi koja mu je prelagana, pitanje je što se može dogodit ako ide u školu di je manje talentirano, di se mora više truditi...di osjeća da ne može i da nije...
čir na želucu s 15, ne hvala
Posljednje uređivanje od krumpiric : 05.07.2010. at 15:01
apsolutno...Lako je dokučiti da u RH obrazovanje nije put ka financijskoj sigurnosti, tako da treba znati u djetetu probuditi malo drugačije porive.
Jednako kao što će dijete stagnirati u školi koja mu je prelagana, pitanje je što se može dogodit ako ide u školu di je manje talentirano, di se mora više truditi...di osjeća da ne može i da nije...
čir na želucu s 15, ne hvala
a uz to treba znati izvagati uživanje u mladosti i učenje, ni jedno na uštrb drugoga jer je mladost stvorena za oboje podjednako
i ja, i jaočito ja znam dosta tih rijetkih, a s jednim sam i jako bliska
ali, postotno gledajući, takvih je zbilja bilo malo.
mislim da se prvenstveno treba voditi sposobnoscu i darovitošcu djeteta..
rijetka su djeca koja su darovita na svim poljima..
ako recimo moje dijete nije zainteresiranoi za matematiku i informatiku zasto ga upisivati u gimnaziju koja inzistira na tim predmatima pa makar imao i odlicne uspjehe iz tih predmeta?
ja sam za to da se dijete usmjeri od početka i da uči predmete koji ce mu u zivotu trebati i koji ce biti dio njegovog zanimanja..
zato sam se lagano sokirala razmisljanjem vecine roditelja i osmaša i opcoj navali na gimnazije..
inace tema mi je bila i jos je vrlo aktualna jer se moj osmaš upravo prosao upise...
meni smeta to sto su strukovne skole postale "niza klasa" naspram gimnazija,a sad vidim da se i gimnazije počinju dijeliti na "lakše" i "teze"..
to sto je dijete proslo s odlicnim uspjehom nije garancija da ce biti uspjesno i da ce moci pratiti program i kriterije ocjenjivanja u nekoj tezoj gimnaziji.
a zaista nebi zeljela djetetu priustiti,sate i sate za knjigom i loše ocjene..
u svojoj uzoj obitelji imam primjer cure koja je krasna osoba,prolazila s 5,0 svih osam godina osnovne a sad je frustrirano i nesretno dijete koje vecinu svog vremena provodi za knjigom,a roditelji navikli na same petice prigovaraju i nezadovoljni su osrednjim uspjehom u "teskoj" gimnaziji...
ja svakako zelim da moje dijete ima radne navike,da ima znanje ali isto tako zelim da osjetljivo doba puberteta ne provede frustrirano viseci za knjigom vec da uz učenje ima vrijeme za sport,razonodu,hobi,zabavu...
isto tako mislim da bi se roditelji trebali zapitati:dali upisujuci dijete u neznam koju skolu ono ispunjava svoj ili moj san u zivotu??
dali ce sva ta djeca odlicnog uspjeha upisana u gimnazije završiti fakultet ili ce se mozda nekom desiti da je izazov za njega pretezak pa na kraju ostane na srednjoj skoli s kojom se ne moze nigdje zaposliti??
ne sviđa mi se ni stav danasnjih gimnazijalaca koji smatraju da su u prednosti pred nekom strukovnom skolom,a sad vidim da se rade razlike i izmedu tezih i laksih gimnazija..
i zasto bi necije dijete trebalo prasnuti u smijeh kad vidi program matematike ili bilo čega drugog svoje kolegice,poznanice.. iz opce gimnazije??
meni se to cini omalovazavanje truda i rada nekog drugog dijeteta koje mozda nije zainteresiran bas eto za matematiku(ili mozda nema iste sposobnosti... svjedno)...neka me ispravi mama koja je to napisala ako griješim.
jos cu nadodati da sam ja izgleda jedna od rijetkih majka koja nije zadovolja sto joj je dijete upisalo gimnaziju,jer to nije bila njegova zelja ni odluka.
ali zbog problema s raspoznavanjem boja kod mog sina za sad mu je to bila jedna od recimo najboljih opcija.mada je bez obzira na odlican uspjeh zelio upisati strukovnu skolu.
i da jos da nadodam jednog dana ako bog da i ako bude sve krenulo onako kako on zamislja zelio bi studirati matematiku i informatiku jer je eto sklon tim predmetima.
Posljednje uređivanje od adria : 07.07.2010. at 18:16
slažem se s tobom, dijete treba upisati u onu SŠ za koju ima afinitete ... i to nije tako neizvedivo u Zg jer ima veliki izbor.
Moja kćer je "prasnula u smijeh" jer je vidjela koliko ona puuuno mora raditi da bi dobila 4 u MIOC-u iz matematike za razliku od kolegice iz opće. Ona je imala 4 sati matematike tjedno kroz prva 2 razreda, a poslije 5.
Da je upsiala matematički smjer, imala bi još jedan sat matematike više. Naravski da kroz toliko sati matematike uspiješ učiti puno više i šire
Nadice, zar nije tvoja kćer savladavala sve s lakoćom i za 5?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom