 |
|||
Mama tužit ću te tati
Evo moj D. ima 4 godine i kada mu nešto nije pravo, ne sviđa mu se kako npr. čitam slikovnicu, kaže da se tako ne čita, da mu je tata rekao drugačije, i da me ide sada reći tati, jer sam zločesta.
I to da sam zločesta izgovori dnevno barem 10 puta. Obično kada sam otresita, ili malo grublja, kažem nešto da ne smije ili nije sve po njegovom. Svaki put kaže mama ti si zločesta!
Jer i vaši klinci tako reagiraju? To da će me tužit tati mi se uopće ne sviđa, a ne znam zašto.?!
Da, mene tuži tati, tatu meni, baku meni ili tati i tako...
Kad joj nešto nije po volji, onda tuži nekom drugom kojeg može lakše obrlatiti.
frogica vec imas otvorenu temu malo nize o svom D. tamo ti je dano puno savjeta i ovo sto pises je vjerojatno posljedica nekih stvari koje si napisala tamo. meni se osobno cini da se trenutno nalazis u nekoj, za sebe, bezizlaznoj situaciji i sad pokusavas puno toga promijeniti. na zalost klinci pamte, jako dobro i pamte puno toga iako mi mislimo da to nije tako. mozda ponekad kad ne razgovaras s njim ili se posvadjas s njim ti upotrijebis taj nacin komunikacije koji je za njega sad postao normalan. ali tebi se ipak ne svidja, osjetis da nije dobar.
cesto kad gledamo svoje klince zapravo za puno stvari gledamo u ogledalu sebe.
ja sam zločesta, ružna, ne vole me, mrze me, tražit će da ih netko posvoji, otići će od kuće ....
a samo im je 3 i 7
to je njihov način da pokažu da se ljute na mene pa to i gledam samo tako.
niti me smeta kad mi tako nešto kažu niti mi je teško.
nemaju ni iskustva ni rječnika da kompleksnije iskažu ljutnju, a drago mi je da ju iskazuju i da to ne rade fizički, nego verbalno.
Oooo, moj mlađi se u toj dobi spremao odseliti... Čak imam i fotku djeteta bosog, u kratkim hlačicama i s pinklecom na ramenu.
To je bila fora.
A sad ozbiljno - kad mi znaju dečki tako reći (moji baš ne tuže, ali znaju reći "sad bi ti tata rekao ovo i ono") ja razmislim čime li sam to izazvala i onda ili prasnem u smijeh (90% slučajeva) ili se počešem za uhom jer djeca imaju pravo (10% slučajeva)...
I Marko se seli i pakira u redovitim razmacima, ima i ruksak samo za to.
A tek kad dodje u pubertet!!! Što te onda sve čeka ako ne postaneš "dobra". Uživaj u djetetu dok je malo i to svaki dan i sat.
Ovo je živa istina! Jedan pubertet sam preživila, a drugi upravo pokušavam. Sa sjetom i osmjehom se sjećam tih njihovih pobuna u ranim godinama iako mi to onda i nije bilo baš tako smiješno. Interesantno je da ovaj stariji od kad je navršio 18 više ni ne pomišlja prijetiti odlascima od kuće ili slično. Valjda zato što je napokon skužio kako doma i nije tako loše.Beti3 prvotno napisa
Sad ponekad mislim da će ostati s nama zauvijek.
Utješih se. Moja je rekla da bi voljela da joj neko drugi bude mama, na šta sam joj ja rekla neka onda ide i neka potraži drugu mamu. Ona je na to odgovorila da ne može sama i da bi babo trebao ići sa njom. Na ovo sam ja rekla da "babo ne želi neku drugu mamu" , i tu se završilo. I kad bolje rzmislim od tad se nekako i smanjilo njeno željenje da me zamjeni
A tužakanje je standardna priča, naročito je popularno tužakanje nas (roditelja) nanama i dedama (našim roditeljima)
ajoj....moja tuži, ali još se ne seli (tek se uselila u svoju novu sobu
o, moje će otići u dječji dom i čekati da ih netko posvoji, to je njihova spika ...
moja će se isto (povremeno) vratiti u dom i čekati neku bolju priliku...
uh, ni meni se ovo ne bi sviđalo...
možda ti njemu često govoriš da je zločest pa on samo ponavlja za tobom.
Ja svojoj G imam običaj reći da je neposlušna a onda i ona meni isto tako.
mi imamo odličnu igru tijekom koje skontam puno stvari o sebi i svom odnosu s njom.
zamjena uloga.
Ja sam mala djevojčica a ona moja mama. Onda radim stvari koje ona radi a ona reagira onako kako ja reagiram.
Točno vidim kako me doživljava, kako kopira sve što joj kažem.
odlična stvar.
probajte
Offt. ja sam davno (prije treće godine) svojoj djeci prestala govoriti "Budite dobri" jer sam shvatila da oni pojma nemaju što to znači "biti dobar". To je njima preširok pojam. Isto vrijedi i za "biti zločest".
Kako smo to riješili - umjesto "BUDI DOBAR" stizale su im određene kratke i jasne upute: prestani galamiti, operi ruke, obriši nos, obuj cipele, slušaj kad ti govorim (do 3 rečenice, dulje nije išlo) itd. Pojam "dobre djece" ponovo smo uveli tek kad se moglo primijeniti na konkretnije stvari - dobri su jer su donijeli pohvalnice iz obje škole (osnovne i glazbene) i to se konkretno zna što znači. Ali ne prije kraja školske godine...
Dok su bili manji, bilo je pohvala u smislu "danas ste bili pristojni za večerom, bravo..." ili "lijepo si se oprao" i tako dalje.
Nisam govorila da su zločesti nego "smeta mi vaša galama, molim vas da pospremite svoje cipele.... " ili još kraće "ODMAH prestani(te) s tim" ako su baš jako prekrdašili, npr. kad bi se potukli.
Ivaa ima pravo - dijete sluša i gleda kako se mi prema njima ponašamo i to nam se vraća, kao slika iz ogledala. Samo to treba prepoznati i korigirati dok iskrivljenja još nisu velika. Tako je lakše i djeci i odraslima.
Još samo jedna stvar - mi roditelji moramo se truditi ponašati se upravo onako kako želimo da se ponašaju naša djeca. I ne govoriti puno, nego POKAZIVATI primjerom u svakodnevnim situacijama.
Robert Fulgham je davno rekao "Ne brinite što vas djeca ne slušaju, vodite računa o tome da vas neprestano promatraju". Kod mojih se to pokazalo točnim. Mogla sam govoriti što sam htjela (i dan danas - a znam se zaboraviti) ali bolje je ulazilo u glavu ono što su viđali u dnevnoj komunikaciji mm-a i mene, nas dvoje s njima u svim kombinacijama.
BIlo je i smiješnih situacija, ali i onih za zamisliti se - kad čujem svoju vlastitu psovku iz dječjih dvogodišnjih usta, znam da je vrijeme obratiti pažnju na to kakav sam uzor.
Super si to sročila, Peterlin...potpisuem sve
upravo tako.
kad čuješ iz njihovih usta- neke stvari jednostavno zvuče drukčije.
Tako ih i oni čuju, iako svaki roditelj ima najbolju namjeru -mislim da razgovor, kaznu i pohvalu treba prilagoditi dobi djeteta i njegovom karakteru.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom