Sinoc smo imali prestrasnu jednosatnu epizodu nocnog straha. Da ne opisujem detalje, savrseno se uklapamo u klinicku sliku pavor nocturnusa.
Okidac je vjerojatno odlazak ljubljenog tate na dulji put: N. oduvijek ima problema sa spavanjem (do cca 20 mj. nismo prespavali noc, odnedavna ipak spavamo uz poneko sporadicno budjenje) i u zadnje vrijeme mm spava s njom. Kako je otisao n put, sad s njom spavam ja. Vjerojatno je to pogreska i uplitanje u tu naviku je pretpostavljam prouzrocilo sinocnju epizodu.
Nocas cu pokusati spavati u drugoj sobi, mozda to popravi stvar? ILi da sad ipak ostanem s njom, da je ne zbunjujem?
Uglavnom, ono sto me prestravilo bio je intenzitet i trajanje tog sinocnjeg 'incidenta': vise od sat vremena trajao je taj ispad, a bio je takav da je 'Egzorcist' kamilica prema nama. Iako sam znala o cemu se radi, bila sam na korak do zvanja Hitne.
Moze li to ostaviti neke neuroloske posljedice? Da je mozda odvedem neuropedijatru (u blizoj obitelji imamo epilepsiju pa se bojim da te nocne epizode ne 'pokrenu' nesto, ili se mozda cak radi o poremecenoj neuroloskoj slici koja vodi do nocnog straha)?
Ostala anamneza je isto pozitivna, a navodno je vazna kod poremecaja spavanja: ja definitivno imam problema sa spavanjem, jos od djetinjstva patim od jednog vida nesanice, i povremeno sam imala nocne more, moji roditelji takodjer pate od nesanice, brat je bio kriminalan spavac, a i on i mama su u djetinjstvu mjesecarili (a on je danas gotovo potpuno zamijenio dan za noc), mm tvrdi da super spava, ali u snu skripi zubima, sto je isto jedna od parasomnija...
Ne znam ni sama sto da radim, da je vodim doktoru, da ostanem u sobi ili se maknem... Sa strepnjom cekam noc, dajte neki savjet...
Da, i ja mislim da nam mozda treba strucna pomoc. Tek kad sam otvorila temu i stavila tu anamnezu 'na papir', vidim da bas ne zvuci najbolje. Doduse, jos se nadam da je ovo sinoc bio jedan izolirani slucaj...
definitivno bih porazgovarala s nekim strucnjakom...
a o tada, naravno da bih ostala uzdijete ako se ponovi i spavala zajedno s djetetom.
a muzevo skrgutanje zubiju, to mi se cini malo pretjerano, pa skoro sva moja djeca skrgutaju zubima i spavaju fantasticno...
Ma, jasno, nije skrgutanje zubima fatalna pojava, ali isto ide u red parasomnija - osim sto ukazuje na emocionalnu napetost, stres i sl., nezgodno je jer ostecuje zube i trosi ih, a moze uzrokovati i glavobolje i bolove u facijalnim misicima...
ovdje smo raspravljali o tome http://forum.roda.hr/archive/index.php/t-3232.html
moja cura (6.5g) pati od toga oduvijek, javlja se povremeno, okidač je prehlada sa šlajmom, probudi je kašljanje i "davljenje" i onda kreće. Ispočetka nismo znali ispravno odraditi krizu pa smo je budili i smirivali na sve moguće načine, pa je trajalo i po sat vremena. Kasnije smo shvatili da samo moramo sjediti kraj nje, ne dodirivati je puno, govoriti joj nešto utješno sasvim mirnim glasom, eventualno gladiti po kosi i sl. Jako je važno da ne izgubite živce ili da se uspaničite u tom trenutku, zaboravite susjede i vlastiti umor...što ste vi mirniji to brže prođe. Ja to sad odrađujem hladnokrvo k'o neko kratko dežurstvo (MM još nije dostigao taj stupanj). Čitala sam iz više izvora da ta ljepota prođe do 8. godine. Još samo godinu i pol :zen: .
Nakon ove prve epizode imali smo jos jednu,ali puno manje intenzivnu i kracu.Radila sam tocno tako:cim manje interakcije,intervenirala bih samo ako bi se toliko bacakala da se moze ozlijediti.I to je zbilja bilo puno bolje:ne komunicirati previse,samo smireno cekati da prodje.Tesko je gledati dijete takvo i ne poduzimati gotovo nista,ali tako je najbolje.Tnx!
sad prvi put čujem da loše spavanje kod djece ima i ime, ali divim vam se...
i kad čitam, pronalazim neke detalje kao kod mog M., ja sam mislila da je to normalno buđenje po noći, ne, on je isto imao običaj urlanja, plakanja, međutim on bi se sam u nekom momentu po noći iz kimbića bacio k meni u krevet, jer sam došla u fazu kad ga nisam čula po noći jer je povremeno imao mjesec dana aktivne noći i bila sam umorna, iscrpljena...
a sad kužim da to može biti i taj strah....a povremeno i bronhitisi su ga mučili....a i škripanje sa zubima, ma....
i tak sam ja odlučila poduzeti sve za kaj sam čula i znala, pa sam pozvala jednu ženu da usnimi podzemne vode, zračenja, nekaj, i tak je pronašla da je njegov kimbi na totalnoj vodi, a već moj krevet odmah do njega nije i da je na solidnom mjestu
možda neki od vas budu mislili da je ovo glupo, možda i je, ne znam, ja samo znam da više nikud nisam sa sobom mogla, a ni on
i tak sam ja u zimi ove godine kupila madrac sa zaštitnom jezgrom i nakon toga svaka noć je bila sve bolja, kimbi sam maknula, stavila sam ga pored sebe spavati, i sad nakon 6 mjeseci, ima niz noći da se dijete uopće ne probudi, zapravo ne znam kad se zadnji puta mačini probudio...evo možda od madraca, možda je već malo i porasel, pa sve zajedno,
a možda sam i luda....?!
Nocni strah (pavor nocurnus)
Odgovori s citatom
