Naš je Jaković već godinu dana, a još nisam stigla napisati priču s poroda. Sram me budi. Ali, evo je!
Termin je bio oko 13.6., dakle Sv. Antun. I kako sam s curama pogodina termin +- dan, dva, tako sam računala da će biti i s Jakovom. Ali šipak.
Malac se požurio. U noći sa 27. na 28.5. imala sam trudove, koje sam, zamislite, prodisavala u polusnu. Naime, sjećam ih se, i da nisu baš bili trivijalni. Ali, i dalje ne računam da je to to, i tako kroz skoro cijelu trudnoću imam one bh kontrakcije (u svim trudnoćama, dakle, to mi je normalno stanje, recimo).
No, kroz prije podne, dobila sam nekoliko jačih trudova, tako da sam stala na sred sobe i nisam se mogla pomaknuti. Ali kad prođu, ja opet po kućanskim poslovima: rublje, cvijeće...
Srećom, ovaj put je moja pomalo uzrujana svekrva imala pravo. Nagovori ona mene, da odemo barem na pregled, pa da onda možemo na miru ostalu djecu nahraniti i staviti na popodnevni počinak (hehe). I tako se mi oko 12h uputimo u Merkur, koji mi je cca 10min autom.
U ambulanti, mislim da je bio dr. Skalak, pregleda me (uz ctg), i veli: 9cm otvorena, odmah u rađaonu!! Opa, misliim se, bit ćemo brzo gotovi!. Jedna draga mlađa sestra me dočeka na vratima rađaone. Velim: ja došla roditi. Ona će: odite, i rodite.
Tako je i bilo. Mislim da je dr. Roki bio dežuran, ali ga takoreći nisam ni vidjela. Sve su sestre obavile u cca 30min. Roki je naložio: 8 kapi dripa, i skoro da sam bila i sretna zbog toga, jer sam znala da će brzo biti gotovo.
Tih dana sam puno kašljala. Mislim da je neka alergija bila u pitanju, jer ništa osim tog kašlja. Ali jaki i dosadan. No, zanimljivo, tjekom poroda nisam ni kašljucnula.
Ali kad je sve bilo gotovo, kašalj se vratio. A malenog su mi dali odmah po porodu i bilo nam je baš lijepo, sve dok jedna sestra nije čula da kašljem. Ja sam bila sva u nebesima zbog gotovog posla, i nije mi bilo na kraj pameti da je to neki problem. Uglavnom, uzeli su mi Jakovića (nakon nekih 30tak min druženja), i kasnije me smjestili u jednu sobi s mamom koja nije imala bebu uza se (beba imala meningitis). Tako da sam provela 2 dana bez njega (šmrc). Vidjela sam ga preko stakla, skupa s mojima .
Rodila sam u četvtak, i u subotu su me pustili doma. Bila sam sretna, jer sam konačno dobila svog dečka. Mlijeko je došlo brzo, i sve je krenulo ustaljenim tjekom. Hvala Bogu na Jakovu i na njegovih prvih godinu dana!