dolca, ne znam sto bih ti rekla osim da nisi sama!!! cim razmisljas o svemu tome, cim si raskrstila sa svim sto ti se dogadjalo i znas da smijes biti tuzna, ljuta i povrijedjena, usprkos onome cemu te ucila mama, i cim si oprostila mami, to sve znaci da si na najboljem putu i da si vec presla golem put. tijelo obicno malo kasni za duhom, ne brini, ozdravit ces i tjelesno, samo ce trebati vremena. odlicna je ideja da s nekim razgovaras o tome, tako se najbolje cistimo od negativnih osjecaja.

i da, nisi sama. cini se da je cijela generacija zena bila dresirana na nacin da - fizicko, materijalno i tjelesno je bitno, ono emocionalno, duhovno - potpuno nebitno i stovise, stetno ako mu se previse obraca paznja. ja jos uvijek nisam iskreno i potpuno oprostila svojoj mami sto me tome ucila. iako znam i vidim koliko je ona sama nesretna. :/