meni se ovako čini da tv u stvari dobro djeluje na bračne odnose.
da nema tv-a, svaki prosječni par bio bi pred prevelikim pritiskom da svaku večer mora vodit smislene razgovore il se seksat.
i tako iz dana u dan, iz večeri u večer.
mislim, možete i kartat, npr. ali pritisak razgovora ostaje, jer ste se riješili televizora prvenstveno da povećate kvalitetu obiteljskih odnosa. a učili su nas da to može jedino razgovor, ne npr. trešeta. a i većina igara je ubitačno dosadna kad se igra u dvoje. prolazi jedino šah.
a taman da se svaku večer seksaš, opet, čast iznimkama, to ne može potrajat cijelu večer. opet moraš razgovarat. onda, nakon nekog vremena, ponestane tema za razgovor. onda si počneš postavljat pitanja, da u kakvom ti to braku živiš, kad nemaš o čemu razgovarati. pa dok šutiš, ne šutiš opušteno, nego razmišljaš o braku.
e onda nakon kojih mjesec dana mučne tišine (ne one ugodne tišine, kakva je pred televizorom, kad se osjećaš ugodno i opušteno dok šutiš pokraj svog dragog) slijedi faza pričanja o vašem braku. a ta faza nikako ne može na dobro završit. naročito što ste oboje već izluđeni od napete tišine. postaje ti sve besmisleno, a jedino rješenje koje može spasit brak, ti ni u ludilu, u ovoj fazi, više ne može pasti na pamet - televizor.
treba i o ovom aspektu razmislit, najozbiljnije vam kažem. dakle, ako ne volite šah, nemojte se rješavat televizora.
