diskriminacija kod zaposljavanja

[renata]

javila mi se novinarka iz vecernjeg lista, obradjuje ovu temu
jel se moze netko hitno hitno javiti tko je imao neugodno iskustvo, pliz, javite mi se tu ili na pp s telefonom

trebam nekoliko rečenica od cura koje su na job interviewu poslodavci pitali protuzakonita pitanja.

Primjerice, koje ste vjere/nacionalnosti, seksualne orijentacije, možda tražili da se obvežu da neće zatrudnjeti ili se udati, možda pitali o visini ili težini, možda nešto još bizarnije... Možda neko štosno pitanje?

Uglavnom, bitno mi je doznati ako se itko na nekom job intervjuu osjećao nelagodno zbog pitanja potencijalnih poslodavaca i je li možda čak pomišljao na sudsku tužbu. Inače, problem našega društva jest što mnogi ni ne znaju da su mnoga pitanja diksiminirajuća te će, u strahu da si ne upropaste šansu za zapošljavanjem, dopustiti poslodavcu i da ih pita ono što zakonski ne bi smio!

Čisto sumnjam da će netko htjet imenom u javnost, pa može inicijalima.

To mi treba danas.

[renata]

podizem, cure hitno je
nije nitko imao neugodna iskustva?

[branka1]

Nisam od pomoći, ali bih samo htjela reći da ja imam jako lijepo iskustvo.
Doduše, državna je firma pa valjda zato, iako sam čula i u državnima za loša iskustva.

Naime, nedavno sam dobila stalan posao. Nas 8, od čega 7 žena.
Ravnatelj je kasnije u razgovoru spomenuo da on očekuje porodiljne, a moja šefica, voditeljica, kak hoćete, stalno spominje kak ću ja ionako druge godine na porodiljni (u pozitivnom smislu.)
Samo sam se htjela pohvaliti.
Ima ih i takvih, na sreću

[lunas]

Samo da demantiram ovo za drzavne sluzbe. Pitali su me da li imam djecu i da li namjeravam imati jos djece i sl. Iz mojeg iskustva proizlazi da preko 90 % njih diskriminira zene. Cini mi se da je to u pravnoj struci najvise izrazeno.

[branka1]

Ima svakakvih slučajeva. moj je stvarno jako pozitivan. Čak su mi dali i da iskoristim cijeli godišnji prije bolovanja

[klia]

Na razgovoru za posao 2000. godine u jednoj vrlo uglednoj znanstvenoj instituciji potencijalni poslodavci su mi doslovno rekli da bi, kad bi im se javio muški kandidat s lošijim uvjetima od mojih, primili radije njega, jer da mi žene stalno idemo na porodiljski i da oni onda opet moraju tražiti radnika. To sam čula iz usta vrhunskih znanstvenika iz čijih sam knjiga spremala ispite na studiju. Ne mogu vam uopće opisati koliko je bilo moje razočaranje.

[MajaMajica]

renata, nažalost ona koja ima problema neće da se javi..ne shvaćam to..
da ja ne daj Bože imam takav problem ne bi se smirila dok ne bi platili buletu

[Inquirer]

razocaranje ili ne, ali cinjenice zaista jesu takve.
ne bi htio biti shvacen kao neki ludi sovinist jer to zaista nisam, ali...
statisticki gledano zene su puno cesce na bolovanju, porodiljnom, puno cesce izlaze radi djece i aktivnosti vezanih za djecu.
i sad kako je u nasoj drzavi trenutacni rezim robovlasnicki kapitalizam sto ocekivati.
Svijest o vrijednosti obitelji ne postoji osim u marginalnim krugovima kojima nazalost jos uvijek i roda pripada.
Pronatalitetna politika je samo bitna kao predizborna recenica u TV emisiji, a ne i u stvarnosti.
I dok god bude tako zene su u losijoj poziciji za dobivanje posla ili zadrzavanje istog u situacijama viska radne snage.
Pokusaji osnivanja sindikata u velikom broju firmi bi zavrsili dijeljenjem otkaza, a borba za bilo kakva prava (osim onih koji se mogu odbiti od pretporeza) obicno bude samo ismijana od strane poslodavaca.
To je nazalost, realnost.
Koliko cemo se mi, a pri tom mislim na mlade radno sposobne ljude, uspjeti izboriti za bolje uvijete barem za nasu djecu, ako ne za nas, ostaje na nama.
Ali iz iskustva znam da ce ljudi radije otrpjeti puno toga nego staviti egzistenciju obitelji u pitanje.

Eto, to su sve razlozi zasto je situacija ovakva kakva je i mozes ti biti ne znam kakav potencijal, ali dok postoji muskarac koji je spreman biti 20 sati na poslu, (makar bio manje efikasan, ali na duge staze je bolje iskoristiv) zene jednostavno imaju manje sanse.

Hocemo li se vise drustveno angazirati oko ovog problema, to je vec drugo pitanje. Ja osobno bih rekao da zelim, ali da sad napravim anketu 99% odgovora bi bilo
DA, bavio/la bih se tim problemom ali nemam vremena.
I opet smo na pocetku. Mozete:
a) kukati i ne raditi,
b) prihvatiti slabije poslove za koje ste najcesce prekvalificirane,
c) iseliti se u svedsku ili neku drugu drzavu sa friendy atmosferom.

Nazalost to je stvarnost. Osim ako me velika buntovna skupina boraca za ljudska prava ne razuvjeri.

[lunas]

Ne razumijem kako ce hrvati opstati ako se ovako nastavi. Sve vise obitelji ima sve manje djece. Troje djece je rijetkost. Jedno uobicajeno. Dvoje recimo prosjek. E, sad ako uzmemo u obzir da neki ljudi ni nemaju djecu, rezultati su porazavajuci. Ako iza svakog roditelja ostane po jedan nasljednik, to je odna samo odrzavanje na istoj razini. Trebali bismo svi imati minimalno troje djece da opstanemo kao nacija. Mnogo ljudi i odlaze iz hrvatske, mnogi ne mogu imati djece i sl. Mislim da ce lijepa nasa lijepo nestati jednog skorasnjeg dana.

[klia]

Trenutno radim u drzavnoj sluzbi i satnica mi je trostruko veca od one koja je propisana za moj profil. Mnoge moje muške kolege šefovi moraju opominjati zbog neizvršenih obveza pa ipak uredno ostaju na poslu. Nikad mi nitko nije izravno predbacio odlazak na porodiljski (na bolovanja ne idem cesto, srecom mi je dijete zdravo), no i ovdje postoji jedna vrsta prešutnog gledanja na ženu kao manje vrijednu, pa čak i od strane oženjenih šefova.
By the way, u ponedjeljak mi je susret sa svim zaposlenicima od kojih puno njih ne zna da sam ponovno trudna (jer radimo u različitim zgradama) pa ćemo vidjeti reakciju . Također, ono što je užasno frustrirajuće, djelatnicu na porodiljskom posve se ignorira i na njeno mjesto postave drugu osobu te se ova po povratku mora najčešće boriti da joj se njezina prethodna funkcija vrati.
Dakle, na prvi pogled sve je divno i krasno, nema predbacivanja, ali postoje drugi načini šikaniranja. Da, postoje i seksističke primjedbe tipa: pa da, vama ženama i jest mjesto doma, uz djecu i obitelj.....

[bubi]

Meni su na svim razgovorima za posao postavili pitanja tipa: namjeravam li se udati, imati djecu u slijedećih minimalno 5 godina, pa čak i jesam li kronično bolesna.
Mogu samo reći da nije bila riječ o državnim firmama, ali da su u pitanju neke poznate firme...

[TinnaZ]

Po meni je država ta koja bi trebala olakšati poslodavcima prijelazno razdoblje kada im zaposlenica ode na porodiljni ili bolovanje. Isto kao što je meni stres kada mi nema muža 2 dana, tako je i poslodavcu stres kada mu najbolja radnica odjednom ode i ostavi iza sebe prazninu. Mora tražiti drugu radnicu, naučiti je, uvoditi je u posao i taman kad se ova prilagodi, eto ti natrag mame na posao. Koja onda opet u većini slučajeva idlazi često na bolovanje.
Istina je da poslodava ne plaća bolovanje, ali nema niti bilo kakve olakotne okolnosti kada mu radnica ode. I neka ih ima 30% takvih u firmi, može se plakati.
Država bi trebala poticati zapošljavanje žena, odnosno financijski stimulirati poslodavca da lakše prođe korz taj period. Nije na poslodavcima da se brinu o natalitetu u državi. Država bi mogla i omogućiti majkama koje žele barem 2-godišnji porodiljni, ionako su do tada često na bolovanjima. A istovremeno sufinancirati dio troškova za zamjensku djelatnicu. Tako bi bili stimulirani da lakše prožive neugodnu situaciju odlaska žena na porodiljni.

Sve ovo u nekoj zemlji iz bajke.

[Minnie]

Trebalo bi biti više očeva na rodiljnom i u korištenju bolovanja za njegu djeteta, onda ne bi toliko bilo diskriminacije, svi bi podjednako falili na poslu.

[TinnaZ]

Moj MM je bio taj koji je cijelu drugu godinu života djeteta odlazio na bolovanje kad je trebalo. Ali porodiljni dopust nije on mogao umjesto mene, i zbog dojenja i zbog financija.

[Bornina]

Mozete:
a) kukati i ne raditi,
b) prihvatiti slabije poslove za koje ste najcesce prekvalificirane,
c) iseliti se u svedsku ili neku drugu drzavu sa friendy atmosferom.

d) izboriti se za sebe - za svoj položaj na poslu i to u ovoj državi. (Nije nemoguće - ja sam se izborila i poznajem mnoge koje jesu)

Nazalost to je stvarnost. Osim ako me velika buntovna skupina boraca za ljudska prava ne razuvjeri.

Nisam buntovnik (a još manje buntovna skupina boraca) i ne bavim se razuvjeravanjem.

[vendela]

Evo da vam se i ja javim ali ja nisam imala problem sa diskriminacijom
vec vam moram ispricati jednu svoju situacijujer je vjerojatno jedinstvena!
Kad sam prije 1.5 godinu dasla na razgovor za poso na kojem radim od tada sefica mi se pred kraj razgovora obratila sa sljedecom izjavom
" Moram ti odma napomenuti da kod mene cure koje dodju raditi ili su vec trudne ili jako brzo ostanu trudne! "
N asta sam ja kao u sali napomenula da sam onda trebala doci vec ranije raditi kod njih!
Imala sam u 2. mjesecu prosle godine prometnu u kojoj sam polomila 4 kraljeska i dva rebra i bila sam 2 mjeseca na bolovanju a u medjuvremenu je kolegica koja je radila 6 godina i taman kad sam se ja vratila s bolovanja sefica je uzela novu curu za koju smo za malo vise od mjesec dana saznali da je trudna ! da stvar bude bolja malo smo se šalili na njezin racun i sef je komentiro da jos jedino ja nisam ostala trudna , no tri tjedna kasnije smo i to demantirali jer sam u trenutku kad se dogodio razgovor bile trudna 5 tjedana!
Eto to vam je moja prica tako da se zna da ima i onih poslodavaca koji ne rade drame od trudnoce! jer eto moja je sefica stvarno prava i bas mi je drago da ima i toga! Meni je sada ostalo jos tocno dve mjeseca do termina!
sorry kaj sam se raspisala ali morala sam to podjeliti i sa vama !
Inace sam strasno ogorcena na sve one koji se ponasaju problematicno!