Već ti je objašnjeno, ali ponovit ću: ironija je jedini iole pristojan odgovor kojeg mogu dati na uvredljivu konstataciju da smo netolerantni i nabrajanje vjerskih sloboda Sarajeva. Tvoj post ili pokazuje da nemaš pojma kako se živi u Hrvatskoj (u kojoj su zajamčene vjerske slobode svih zajednica) ili namjerno vrijeđaš - ni prva ni druga mogućnost nisu pohvalne za nekog tko dolazi na neki forum sudjelovati u raspravi.
Kod nas (ne mislim samo na ovaj forum, nego općenito u društvu) je dozvoljeno propitivati vjeru na sve moguće načine. Pogledaj malo ovaj forum: praktične vjernice, katolkinje, imaju svoje topice na kojima, osim što međusobno komuniciraju i izmjenjuju misli, vrlo strpljivo odgovaraju na pitanja i dvojbe manje upućenih forumaša. Nama nije zabranjeno postavljati pitanja i razmišljati o bilo kojoj vjerskoj dogmi, pa slobodu rasprave o katoličanstvu prenosimo i u rasprave o bilo kojoj drugoj vjeri i zbog toga se nitko ne bi trebao osjećati ugroženim.
Što se tiče topica, mislim da je Seni, a još i ranije par ljudi, jako dobro ukazalo u samu bit problema: do koje je mjere jedno (bilo koje) društvo spremno tolerirati običaje drugoga.
Iako ću se generalno uvijek založiti za poštivanje tuđih običaja i tradicije, postoje situacije u kojima mi moral (da ne kažem zdrav razum) vrišti da zakon
mora biti jači od običaja. Mora. Primjer je već naveden na ovom topicu - recimo, sklapanje brakova između djece u romskoj populaciji (namjerno biram primjer koji nema veze s islamom). Koliko god vjenčanja između trinaestogodišnjaka bila tradicijom Roma, danas svijet izgleda drugačije, svjesni smo što znači djetinjstvo, imamo zakonodavstvo, imamo tijela i mehanizme koji - barem deklarativno - čuvaju sigurnost i dostojanstvo djece i takvi brakovi su apsolutno neprihvatljivi, bez obzira što su bake i djedovi oduševljeni unučetom koje im je rodio par osnovnoškolaca.
Činjenica je da spomenuti Romi žive u Hrvatskoj, imaju državljanstvo, uživaju sva prava i povlastice koje to državljanstvo nosi sa sobom i ne postoji razlog zbog kojega bi bili izuzeti od poštivanja hrvatskih zakona. Kad bi svatko za sebe tražio iznimku, u državi bi nastao kaos.
Slična je stvar s običajem krvne osvete koji je do kraja Drugog svjetskog rata bio vrlo raširen, a sad je - baš zbog strogog provođenja zakona - gotovo pa iskorijenjen. Je li ubijanje iz osvete trebalo tolerirati samo zato što je riječ o običaju? Ili je zakon ipak jači od običaja?
Isto je i u Francuskoj ili bilo gdje drugdje. Petra je odlično objasnila cijeli mehanizam i ako nekome nakon čitanja njezinih postova on nije jasan, ne vjerujem da će ikada biti. (Btw Petra drago mi je da si se vratila na topic, nadam se da će i Zubić vila doletjeti.)
Netko je napisao - tko smo mi da se pitamo zašto je tako u islamu. Ok, a tko smo onda mi da se pitamo zašto je tako u Francuskoj? Vlada u Francuskoj izabrana je na demokratskim izborima i predstavlja volju većine stanovnika te zemlje. Ta je vlada, u ime svojih građana, donijela zakon o kojem pričamo. I, sviđao se on nekome ili ne, ukoliko živi u Francuskoj, morat će ga se pridržavati i tu je početak i kraj priče. (Koliko god surovo zvučalo.)
Naravno, uvijek se može pričati o tome gdje je granica između zakona i običaja, gdje treba povući crtu, koje se običaje može (ili čak mora) tolerirati u suvremenom društvu, a koje nikako. Nekome je ta granica na burki, nekome na nikabu (evo, i ja sam tek sad naučila da postoji nikab koji pokriva oči, hvala na linku

), nekome na marami itd.