Gubljenje stvari-stres ili što?

[annie84]

Dakle, u zadnjih mjesec dana sam izgubila nekoliko stvari koje nisam pronašla. U zadnja 2 dana-broj telefona zapisan na papiriću za koji sam sigurna da sam ga stavila u vrećicu-došla sam doma-nema ga, danas je Jan opet bacio kapu (druga kapa u dva tjedna)-a ja je nisam vidjela-a on je u kolicima ispred mene, jučer sam ga namazala kremom za sunčanje i vratila u torbu-danas je nema nigdje. Uz to ostavila sam negdje u Maksimiru fotoaparat, izgubila dva dokumenta, majicu...

Danas sam htjela, ali nisam imala vremena jer mi je dijete bolesno, sjesti i plakati usred parka. Zadnje što sam izgubila je bio pokaz dok sam bila tinejđerica, ovo sad više nema smisla i počinjem razmišljati o tome da ovo mora imati neki uzrok, tj. da je ovo posljedica nečega. MM je na magisteriju i radi, tako da ili uči ili radi, a ja u Grazu nemam nikog kome mogu ostaviti dijete. Dakle, ja vodim računa apsolutno o svemu, od financija, kupovanja poklona za dječje rođendane i odrasle rođendane, pakiram nas i sve ostalo...i mislim da mi stvarno nije dobro, a da je gubljenje stvari posljedica tog stanja.

No, da se vratimo na temu: gubite li stvari i još važnije-vraćate li stvari kad ih nađete?

Ja, npr. uvijek. Vratila sam novčanik pun novaca, dva mobitela, apsolutno sve. Ako vidim kapu na podu, podignem je na vidljivo mjesto-možda se netko vrati. U oba slučaja s Janovim kapama-krenula sam istim putem 3 min nakon što sam vidjela da je nema-od kape ni traga. Vjerovala sam u dobru karmu i ako ti vratiš-vratit će se i tebi, no očito neće

[RozaGroza]

Karmu zaboravi
Baš sam danas razmišljala o sličnoj stari. Nema previše veze sa gubljenjem, al ima veze s tim dal se dobro dobrim vraća. Na pijaci ja uvijek al uvijek ispravljam one stare bakice i dide da su mi previše vratili, čoravi pa ne vide ni koliko mi vračaju. Jednom sam do sad uštedjela dobrih 200 kn! Al danas mene neka bakica išla zeznut, i baš ono vidim da me išla zeznut. I mislim se pa zašto, kad sam ja uvijek tako recimo fer prema njoj. Ne kontam

A vezano za gubljenje stvari. Namjerno izgubim mobitel, al mi ga muž uvijek nađe

[maria71]

Umorna si i pod stresom pa zaboravljaš.

Good karma, buahahahhaaa da se poškakljam i nasmijem... u mom svemiru tog nema

[RozaGroza]

Umorna si i pod stresom pa zaboravljaš.

Good karma, buahahahhaaa da se poškakljam i nasmijem... u mom svemiru tog nema

Ha ha ha ha znala sam da češ ti uletit - pucam od smijeha!

[Beti3]

Maria71 svaki put uživam pročitati tvoje postove.

Apropo gubljenja, neki dan sam kupila bazenčić za bebu i nema ga nigdje, a znam da sam ga donijela.

Toliko toga gubim da više i ne razmišljam, jer kad-tad izroni ako sam "spremila". Naravno u totalno krivo vrijeme.

[annie84]

Joj da barem i meni izroni, no djeluje potpuno izgubljeno A dobra karma-izgleda da se izgubila negdje :D Čak nema ni loše karme (nažalost)

[visnja08]

Uuuu koliko se to meni puta dogodilo a nisam bila ni umorna ni pod stresom (pitam se kakve bi stvari gubila da sam u takvom stanju)
ma ja se lipo pomolim dobrom starom sv. Anti (navika od malena) i uvik al uvik sve nađem!kad tad..

[Vishnja]

oooo, gubim, itekako. i ja i deca. a mm se nervira jer se njemu takve stvari ne dešavaju.
uzrok - bar kod mene zasigurno jeste rastresenost zbog previše stvari o kojima mislim u isti mah.
najveći biser od nedavno (a mogao je rezultirati "gubljenjem" auta) je što sam , vadeći decu i stvari iz istog, ostavila ključ u bravi. i 'ladno otišla kući. primetio mm, sutradan ujutro. umal' ga šlog nije strefio...


kad nešto nađem, obavezno vraćam...
jednom sam, još kao devojka, šetajući kučke, pronašla novčanik prepun love sa zlatnom AE karticom. vlasnik je izbezumljen izleteo iz obližnjeg hotela gde je bio kum na svadbi. naravno da je dobio svoje natrag. a ja nisam ni "hvala".
toliko o dobroj karmi.
ili, da citiram mare- "buahahaha"!

[RozaGroza]

Uuuu koliko se to meni puta dogodilo a nisam bila ni umorna ni pod stresom (pitam se kakve bi stvari gubila da sam u takvom stanju)
ma ja se lipo pomolim dobrom starom sv. Anti (navika od malena) i uvik al uvik sve nađem!kad tad..

He he, tako i moja mama, i fakat uvijek sve nađe!
Ja zaboravim...pa onda tražim po frižideru, ispod mašine, i u ormaru za cipele

[annie84]

Hm, Sv. Ante, ha? Ajd probat ću :D A što se zahvale tiče-slovenac kojem sam ja još kao tinejđerica vratila novčanik pun novaca i kartica, a da sam prethodno lijepila plakate po kampu-nije rekao ni hvala.

[moia]

ne gubim stvari, ne još, ali sam postala zaboravna i to u turbo modu. meni totalno neuland jer sam onak malo kontrolfrik pa se malo pod zadnje gubim. pišem ja također, ali zabadava, od kada je malena tu svašta zaboravljam što inaće nikad nisam, a vjerujem da će uskoro krenuti i sa gubljenjem stvarčica. jednostavno je sad ipak drugačije, moraš misliti za dvoje, ili za troje, a umoran si , nekad i premoren, pa vručine i tako svašta se nabere. mislim da je sve u svemu to poprilično normalna stvar.

[Handy]

U principu ne gubim stvari, jer uvijek sve stavim na mjesto, ali kad ne stavim...
Vjerojatno previše stvari radiš u isto vrijeme. Znaš onu Pametni pišu...

[Vrijeska]

eh... ja sve lijepo zapišem, i onda izgubim papiriće, notese, blokiće itd.

prije sam pisala i na ruku, danas to radim kada je nešto jako važno...

[petarpan]

Ako si kao ja-pod stresom si....
Naime, ja sam u jednom periodu svog života baš bila izložena iznimno stresnim situacijama od posla do doma i nekako baš tada mi se mozak smanjio na veličinu onih kozica kaj na placu prodaju pod škampe
E u tome periodu sam ja svašta negdje stavljala i ruku u vatru dala da je to tako, samo to nekako nikad nije bilo tamo gdje sam ostavila..Uz to sam i zaboravljala na sve i svašta, al đabe pisati kad nemreš pamtit jer poslije ne znaš gdje je papir na kojem si zapisao....Nda...možda sam trebala počet sa antisklerinom
No, bilo kako bilo, sad kada je stresni period daaaleeekoooo iza mene, moram ti priznat da polako po kući nalazim neke zametnute stvari koje su davno otpisane pod nestale

[vikki]

MM cijeli život gubi stvari, točnije, zametne ih, najčešće ključeve i novčanik, račune i papire razne, ali znaju to biti i veće stvari (objašnjavam mu da je to zato što ih ne stavlja na njihovo mjesto, ali ne vrijedi). U zadnje vrijeme se i meni događa, dvaput sam ostavila karticu, jednom na bankomatu, jednom na blagajni supermarketa, u kući sam zametnula stick za bežični internet i nisam ga našla pola godine...
I za sebe i za MM-a rekla bih da se radi o nedostatku koncentracije, jer ne samo što gubim važnije stvari koje nikad nisam, nego sam se i par puta razbila ove godine, iako nisam šlampava (glavu u podrumu, svako malo njome lupim u bojler, čak sam i u moru uspjela dobiti čvorugu, pala sam s bicikla dvaput, zabila se autom u tipa ispred sebe, sve u malo više od pola godine).
Nadam se da mi je samo glava u oblacima momentalno, zbog čega god bilo, i da nije senilnost ili rastresenost koje se više neću riješiti

[n.grace]

Moj je, između ostalog, izgubio hlače u kojima se oženio.

[Danka_]

Moj je, između ostalog, izgubio hlače u kojima se oženio.

Nadam se da ih nije izgubio na svojoj svadbi LOL

[MarijaP]

Moj je, između ostalog, izgubio hlače u kojima se oženio.

Ha ha

Ja sam svom te hlače oprala na 40 pa se skupile

A što se tiče gubljenja.... ja nekad samu sebe izgubim.... nađem se negdje i ne mogu se sjetiti šta tu radim....

[n.grace]

Nadam se da ih nije izgubio na svojoj svadbi LOL

XD

Nije, nije...
Izgubio ih je dok je nosio odijelo na vješalici nakon koncerta sa zborom, skliznule su mu s vješalice. Sad u ormaru stoji vjenčani sako - bez hlača.
Što je najbolje, drugi članovi zbora koji su se kasnije vraćali istim putem su vidjeli hlače (naravno da nisu znali čije su), netko od prolaznika ih je bio stavio na ogradu - kad se MM vratio pogledati, već ih je netko bio odnio.
A inače, takvo smotano stvorenje još nisam vidjela - kad nekamo ode, čekam pred vratima da mi ih otvorim jer znam da će se vratiti po nešto što je zaboravio.

Ali to je dio njegovih čari...

Marija, možda se hlače nisu stisnule, možda se dragi malo proširio... XD

[AceOfSpades]

Rijetko gubim stvari, dosta sam odgovorna. Naravno dosta sitnica se izgubi, pa me uhvati nervoza zbog toga, stres sto ti kazes

A nadjene stvari nekad vratim nekad ne, da budem iskrena :$ Npr. ako nadjem novac na ulici, 'sigurno' cu naci vlasnika A pronasla sam jednom mobilni i novcanik i vratila vlasniku (na pumpi mi se jednom desilo

[mašenka]

Ja gubim i zagubljujem stvari na faze, valjda baš to, koliko sam rastrešena.

Većinom vraćam, neke ne, zavisi od situacije, ako je vjerovatno da će netko naći izgubljeno, vratiti se po nešto dignem na vidljivo mjesto, ostavim na kasi itd. No dugo nisam nešto ni našla, ranije sam često nalazila svašta.
Ipak najviše pamtim kad sam našla ženski novčanik sa kojih 300-400 tisuća lira, odnijela na adresu - kad ono žena od mog instruktora vožnje . Međutim već isti tjedan pala na ispitu, kao i još tri put nakon toga, a sve za neke gluposti, još mi je i sam rekao da nisam nigdje zeznula ali ovi moraju rušiti određeni broj polaznika da namaknu više love .

[pikula]

XD

Nije, nije...
Izgubio ih je dok je nosio odijelo na vješalici nakon koncerta sa zborom, skliznule su mu s vješalice. Sad u ormaru stoji vjenčani sako - bez hlača.
Što je najbolje, drugi članovi zbora koji su se kasnije vraćali istim putem su vidjeli hlače (naravno da nisu znali čije su), netko od prolaznika ih je bio stavio na ogradu - kad se MM vratio pogledati, već ih je netko bio odnio.
A inače, takvo smotano stvorenje još nisam vidjela - kad nekamo ode, čekam pred vratima da mi ih otvorim jer znam da će se vratiti po nešto što je zaboravio.

Ali to je dio njegovih čari...

Marija, možda se hlače nisu stisnule, možda se dragi malo proširio... XD

i kod nas je tako )))))) micek moj je išao odnjet mom bratu poklon za ročkas (zamolila sam ga da mu odnese dok sam ja bila u Dubrovniku), još nikad nije bio kod mojih i dođe na vrata i nema poklona. Gledaju se svi, ma mislim )))) A nosio je paket, nije baš kemijska. Tako je prošlo njihovo upoznavanje, genijalno
moji je

[pikula]

Mislila sam na ovaj dio da stojim kraj vrata dok se ne vrati po nešto,krivo sam kvotala

[Kosjenka]

Ja sam se na gubljenje/zagubljivanje stvari navikla, to je sastavnio dio mog života. Bilo je pogubljenih i vrijednijih stvari, nekad i novca, ostavljenih kartica...to me više ne sekira.
Ono što me ubija kad nekud odlazim na duže, odnosno na dalje...jesam zaključala, isključila štednjak, peglu...to me ubija.
Ili jesam ponjela sve što mi treba. Recimo kad s A idem na kontrole u Zg barem 3 puta moram pregledat fascikl sa uputnicama i nalazima, to je poprilično besmisleno kad to ponavljam nako 100km puta.

[Beti3]

Apropo gubljenja, neki dan sam kupila bazenčić za bebu i nema ga nigdje, a znam da sam ga donijela.

Toliko toga gubim da više i ne razmišljam, jer kad-tad izroni ako sam "spremila". Naravno u totalno krivo vrijeme.

To je bilo 14.07. I naravno, jučer sam našla bazenčić, još zapakiran, složen sa mojim torbama (zašto?). A vani pravo vrijeme za bebu u bazen!
Ali, znala sam ja da je negdje.

[*mamica*]

Moj je, između ostalog, izgubio hlače u kojima se oženio.

Baš super, ja sam izgubila KOMPLETNU SVOJU OBUĆU - ne pitajte kako