emy cestitam na vjencanju!
jedva cekam tvoju pricu s poroda i ljubomorno ti zavidim na divoti koju cete ostvariti docekavsi svoje maleno porodom kod kuce....
zelim ti sve najbolje!!!
 |
|||
|
|
|||
emy cestitam na vjencanju!
jedva cekam tvoju pricu s poroda i ljubomorno ti zavidim na divoti koju cete ostvariti docekavsi svoje maleno porodom kod kuce....
zelim ti sve najbolje!!!
Ovo djeluje kao da nećemo dugo čekati na priču...
cestitke na vjencanju!
samo se lijepo opusti, odmaraj, naspavaj, budi strpljiva itd...
Zelim ti blazeni porodjaj!
čestitam na vjenčanju i sretno :D !
Pridružujem se čestitkama!
Cure, hvala vam svima na lijepim cestitkama!
Kod nas jos nista novoga barem sto se poroda tice. Bebica je i dalje prilicno aktivna i osjecam kako joj je stvarno postalo tjesno, ali pokreti su joj jednako jaki. Trbuh se sve vise spusta. Nocu nisam skoro nista spavala, jednostavno nisam mogla, nije mi se spavalo pa sam pomislila da nije to neki predosjecaj. Ali izgleda nije jer je jutros sve po starom. BH kontrakcije, ponekad neki bolniji grc kod samog grlica i to je to. Tu su i bolovi u zdjelici, ali njih vise niti ne brojim, tj. postalo mi je toliko normalno da ih ignoriram.
Jucer sam odnjela MM veceru na posao i kada su me tamo vidjeli njegovi kolege i kolegice s posla (sto su ujedno i moji ex kolege) svi su rekli da nosim decka. ALI BAS SVI! E sad se vise nista ne zna, jer su mi na poetku govorili da je curica, a sada svi da je dcko. A ja se samo smjeskam i slatko mi je to iscekivanje jer znam da ce biti lijepo iznenadenje.
Jedva cekam vidjeti i uzeti u ruke to malo stvorenje koje me toliko lupka iznutra. Nocas mi se cinilo kao da je bebica lezala pored mene i ja sam ju pokrivala i grijala svojim tijelom. Znam da to nije daleko od istine, ali u mislima sam vec bila rodila. I bilo je predivno...
Ah, strpljenja.... jos malo.... samo malkice...
cestitam i ja!
ne mogu docekati pricu s poroda, ali vidim da ce vrrrlo skoro!
izvjestavaj nas i dalje!
Čestitke mami i tati.
Drage moje, danasnje jutro je osvanulo malo drugacije nego sva ova jutra do sada...
Probudila sam se sa "menstrualnim bolovima". Lezala sam jos u krevetu i veselila se da bi to moglo biti nesto znacajno, no kada sam ustala vise nisam nista osjecala. Zatim me u kuhinji dok sam spremala dorucak opet ulovio isti osjecaj, bas kao ono pred mengu, ona dosadna tupa bol tamo dolje i ja opet istovremeno osmjeh od uha do uha!
To je sve za sada, ali ja sam sigurna da se i nas dan brzo priblizava i uzbudenje mi sve vise raste!
Nisam te pitala da li masiraš međicu?
Super, Emy
I ja cestitam na vjencanju!
Sto se tice bolova, sve kao sto je Vedrana vec napisala.
Prijatelji su u nedjelju dobili curicu pa sam mislila i na tebe.
Nista ne zuri, uzivaj sada u trudnoci, kad beba jednom izade vise joj nema nazad.
Drzim fige!
Masiram, masiram, zapravo ne ja sama (jer se tesko dohvatim zbog trenutnih gabarita) nego sam uposlila MM, a on to najozbiljnije shvatio pa me masira i kad necu.
Vedrana, u pravu si za kontrakcije, nije jos to to, ali i svaka mala promjena me jako veseli.
Lilly, hvala ti za utjehu u ove posljednje dane, znate i same kako je "tesko" docekati ONAJ dan.
Popodne mi je bebica bila toliko hiperaktivna, uzbudena i ritala se kao da sam u najmanju ruku popila kavu ili Coca-colu (a ja to nikad ne pijem). No, ovaj put su me njeni pokreti malo i boljeli, vjerojatno zato jer se i maternica istovremeno stezala pa je ispalo kao borba "tko je jaci". Naravno u tim slucajevima uvijek mama popusta.
Ali neka, neka, vise volim da mi se tako jako rita nego da se previse smiri i da ne osjecam njene pokrete. Onda bi bila frka.
U ducanu sam se popela stepenicama na prvi kat i odmah me uhvatila kontrakcija. Rekla sam MM da cemo zajedno po stepenicama gore-dolje kada dode vrijeme za to jer je fakat da funkcioniraju.
Emy, iskrene čestitke tebi i Goranu za vaše vjenčanje!
Nadam se da će vam i porod proći onako kako oboje želite. :D
emy, draga - cestitam vam od srca na vjencanju
i mislim na tebe i bebicu
i ja ti cestitam i zelim lijepi porod!
Da, naravnoemy prvotno napisa
Ako su ti kontrakcije neugodne, možeš možda pokušati zamisliti da si trudna ne 8 i pol mjeseci, nego npr. 10, kao da ti je trbuh skroz veeeliki. Na taj način se može dosta opustiti donji dio trbuha i smanjuje se neugoda.
Ja bi opet radjala kad ovo citam
Nesto me ove godine uhvatilo vjesticarenje pa cu reci da ja tipujem na curicu. 8)
Emy, čestitam tebi i TM na vjenčanju!
Čitam ovaj topic sa veeeeliikim interesom. I skidam ti kapu na hrabrosti! Ja nisam tako hrabra!
I jedva čekam tvoju priču! Želim ti prekrasan, bezbolan (ili bolno izdržljiv) porod! I na kraju, želim ti predivnu bebicu!
I nekako tipujem da će biti dečko!
emy nemoj vjerovati maji, vjesticarenje joj bas nije uspjelo sto se mene tice
emy, čestitam na vjenčanju
veselim se tvojoj priči, uživaj
Ja bi se pridružila Maji, mislim u vezi curice. Nekako svakoj mami želim curicu napočetku majčinske karijere pogotovo ako povuče na mamu. Čisto radi identifikacije i analize samog sebe. Valjda zato što je to kod mene tako bilo, ne znam. 8) Dobro je da se masiraš i namžeš i kad porod krene i ako ti pukne plodni mjehur ranije i voda izađe, a ne i beba, a sve se osuši jer onako zjapi...
Joj drage moje, kako mi je drago kada vas vidim tolike na okupu ovdje, i sva ova vasa podrska mi mnogo znaci, a i MM!
Ovih dana bi nam babica trebala donjeti u stan neke od svojih stvari za porod, tako da ne mora misliti o tome u sitne nocne sate, ako ju budemo tada morali zvati. Uglavnom to se sastoji od njene torbe sa lijekovima itd., pa onda Maya stolcic za radanje i madrac presvucen nepropusnim platnom.
Kod nas u stanu je vec sve spremno od ostalih stvari koje nam je rekla da ce trebati (onaj popis sto sam ga negdje na pocetku napisala). Kada smo se zadnji put vidjele i sama je pregledala sve te stvari i pohvalila nas za dobru organizaciju. Ljudi, pa SVE JE SPREMNO! Platnene pelene su oprane i uredno cekaju na prepovijalistu, marama isto ceka na svoj red, prepovijaliste organizirano sa svim sto treba oko njege pupka, higijene bebice, odjeca u koju ce bebica biti prvi put obucena, ma sve. Jedino nismo kupovali krevetic jer ce naravno beba spavati sa nama, i djecja kolica jer cemo se nosati u marami. Samo da nam jos glavni akter ili akterica stupi na scenu i to je to!
Svekrva me dolazi vidjeti svaki dan, mislim da je ona uzbudenija od mene! Ali to mi ne smeta, brizna je i dobra, pravo zlato u odnosu na moju bivsu svekrvu! Kaze da je nocas cijelu noc sanjala kako kupa i presvalci bebu.
Jucer se porodila i nasa kuma u Beogradu (zapravo kumova zena), dobili su curicu, a prekucer i jedni nasi kolege sa posla dobise djecaka. Zanimljivo je to da smo sve tri imale termin na isti dan!!!
I sve one idu prije nas, a mi jos cekamo....
Samo strpljivo emy, bebica zna kad je pravi trenutak, a vidim i po potpisu da nema mjesta nestrpljenju
Razumijem sveopće uzbuđenje, no probaj si nečim relaksirajućim zaokupit vrijeme, tako da ovi zadnji dani trudnoće proteknu ugodno i smireno.
Puno pusa
Imas pravo mama J.!
Idem napraviti posljednji gipsani otisak svog trbuha, dok smo jos ovako 2u1, ovo ce mi biti treci otisak u nizu, svaki za jedan trimestar. Jedino sam neodlucna u koju boju ga ofarbati? Prvi je bio zelenkast a drugi narancasto zut.
U fuksija rozu Rode.
Hej Emy, gdje si? Jesi napravila gipsani otisak?
Sta jos radis?
Jesam, napravila sam svoj posljednji gipsani otisak. I pofarbat cu ga u "fuksiju roza Roda" boju, svida mi se ideja. samo se treba dobro posusiti.
Kod nas inace nema nikakvih znacajnih promjena, osim sto mi se cini da je stomak jos narastao, zapravo ne toliko stomak koliko sama beba. Njeni pokreti su i dalje jaki i redoviti, ali sada bas osjecam njenu tezinu. Kada stojim, nagnuta sam doslovce unatrag da bih balansirala ravnotezu.
MM Goran je od jucer na godisnjem pa smo napravili veliku spezu i kupili puno zamrznutog povrca u hladnjak. Uglavnom, spremili smo i frizider za predstojece dane. Sada mi je bas lijepo jer me ima tko maziti i paziti cijelo vrijeme, spremamo zajedno obroke, setamo se ili odmaramo, pogledamo neki film zajedno i tako sve laganini.
Nadala sam se da ce nakon punog mjeseca biti nekih vecih pomaka, kazu da se zene poradaju kada prode puni mjesec... koliko je to istina ne znam.
A onda sam cula od jedne starice kako je rekla: "I kruska kada je zrela past ce sama na zemlju." I od onda se ne zivciram. Kada moja kruskica bude spremna i ona ce "pasti na zemlju". Uzalud je ici i gnjaviti je stalno na grani, treba neke stvari pustiti da same dozriju. To je snaga Prirode. I njena mudrost.
Da ne zaboravim. Kupili smo i poseban album za fotografije za bebicu kojeg trebamo poceti uredivati, zatim jedan drveni okvir sa gipsom u kojeg cemo napraviti prvi otisak stopala i rucice (ako bude htjela ispruziti prste) + fotografija sa sruge strane, i za kraj jedan prazan kalendar kojeg cemo sami ispunjavati sa fotografijama svakog mjeseca kako bebica bude rasla u prvih godinu dana. To su oni nepotpuni kalendari koji imaju vec sve (dani u mjesecu i datumi) ali nemaju nikakvu sliku nego su prazni. To su nam sve pocetni projekti za nasu "kutiju uspomena" koju cemo pokloniti djetetu na neznam koji rodendan (18?).
emy, divne su vam ideje za skupljanje uspomena.
A onda sam cula od jedne starice kako je rekla: "I kruska kada je zrela past ce sama na zemlju." I od onda se ne zivciram. Kada moja kruskica bude spremna i ona ce "pasti na zemlju". Uzalud je ici i gnjaviti je stalno na grani, treba neke stvari pustiti da same dozriju. To je snaga Prirode. I njena mudrost.
Evo da vam se javim, drage moje, mi smo jos uvijek u drugom stanju. I dalje nema nekih vecih promjena. Danas trebam nazvati svoju babicu, tek tako reda radi da se cujemo i da vidimo kako cemo dalje.
Sutra imamo zakazani pregled kod ginekologice pa cemo znati nesto vise.
Emy, napeto pratim i jedva čekam tvoj porod!
hoće li to?! nestrpljiva sam i jedva čekam čuti kako je bilo!
Dajte cure, nemojte da joj mi još radimo pritisak!
Pa EDD je tek za 3 dana, a od onda može i još bar 2 tjedna...
Mislim da ta nestrpljivost na samom kraju može samo skrenuti u nepotrebno čeprkanje...emy, sjeti se zrele kruške
Nestrpljiva: odmakni!
Emy, samo laganusno ~~ ~~ ~~
Emy, evo sam ti pretipkala nesto.
"I was never so free from fear. Normally, while I live, while I walk, while I talk, I can smell death like the scent in a handkerchief held to my nose. Now it’s gone. No… No… This is the fifth birth, and I’m more collected, more ready to watch. I know every step. I know that from to-night I’m heading straight, with an impresario beside me. Like a boxer with his trainer. Nothing left to chance, nothing haphazard. Then when the moment comes, we gather together as for a race. The pace quickens, there is excitement, I have my central part to play – the monk and the nun, my attendants, my leaders, like a couple of archangels! “And you see,” she went on, hitching one hip onto the low cobble-wall, “the first time is all panic. The second half-panic, but at the third and fourth times something began to dawn on me. I said, Is this really pain?”
“But it is frightful, isn’t it?”
“Is this really pain,” said the squire impatiently, “or is it an extraordinary sensation?”
“What’s the difference?”
“Pain is but a branch of sensation. Perhaps childbirth turns into pain only when it is fought and resisted? I’m aching, I’m restless, I can’t tell you now. But there comes a time, after the first pains have passed, when you swim down a silver river running like a torrent, with the convulsive, corkscrew movements of a great fish, threshing from its neck to its tail. And if you can marry the movements, go with them, turn like a screw in the river and swim on, then the pain… becomes a flame which doesn’t burn you.” (…)
Now the first twisting spate of pain began. Swim then, swim with it for your life. If you resist, horror, and impediment! If you swim, not pain but sensation! Who knows the heart of pain, the silver, whistling hub of pain, the central bellows of childbirth which expels one being from another? (…) Keep abreast of it, rush together, you and the violence which is also you! Wild movements, hallucinated swimming! Other things exist than pain!
It is hard to gauge pain. By her movements, by her exclamations she would have struck horror into anyone but her monk and her nun. She would have seemed tortured, tossing, crying, muttering, grunting. She was not unconscious but she had left external life. She was blind and deaf to world surface. Every sense she had was down in Earth to which she belonged, fighting to maintain hold on the pain, to keep pace with it, not to take an ounce of will from her assent to its passage. It was as though the dark river rushed her to a glossy arch. A little more, a little more, a little longer. She was not in torture, she was in labour; she had been thus before and knew her way."
Citirale Beatrijs Smulders i Mariël Croon u svojoj knjizi “Veilig bevallen” iz knjige Enid Bagnold ‘The Squire’
Hvala Lilly!
Upravo smo se vratili od sogora i sogorice, i dok sam vozila auto razmisljala sam u sebi o tome zasto trudovi bole? Kakva je razlika izmedu BH kontrakcija koje i sada u ovom trenutku osjecam i onih kontrakcija kada, da kazemo, porod pocne? Zasto jedni bole a drugi ne?
Znam sve o onoj teoriji u vezi zacaranog kruga straha i boli, i to mi je jasno. Ali, ako se misici moje maternice sada vjezbaju i grce se i naprezu da bi uvjezbali za ono pravo, zasto me sada ne bole a tada ce me kao boljeti? Da li je moguc bezbolan porod? I tako sam se nekako dogovorila sama sa sobom da moji trudovi mogu proci i bez boli. Mozda vam ovo sada zvuci apsurdno i naivno, naravno ja nemam iskustvo poroda pa da znam sto me ceka, imam samo price i iskustva drugih zena, ali znam svoje tijelo i naucila sam ga slusati i osluskivati. Kada vjezbam neki sport umorim se, ali taj umor se razlikuje od onog umora duse i psihe kada te npr. neka negativna osoba iscrpi. Tako je i ovo sa boli. Mislim da ta bol zapravo i ne MORA boljeti, ona je jednostavno drugacija, taj osjecaj koji je jedinstven i neopisiv i naravno svaka ga zena dozivljava na svoj jedinstven nacin.
Prisjecam se kako bi me u trudnoci do sada bebini pokreti ponekad znali zaboljeti. To se znalo dogoditi svega nekoliko puta i kada analiziram, tada sam bila vec napeta sama od sebe iz nekog sasvim drugog razloga pa sam i bebine pokrete dozivljavala dugacije. A kada sam bila opustena i povezana sa svojom bebom, ona bi me znala mnogo jace lupiti i ocigledno bi bilo da je taj pokret bio mnooooogo jaci, ali me nije bolio.
Razgovarala sam danas telefonski sa babicom. Mislim da sam do sada prosla sve emotivne faze cekanja i iscekivanja poroda. Od euforije, melankolije, ravnodusnosti, tuge, smirenosti, ignoriranja, i na kraju pomirenja. Bas sam joj tako i rekla, a ona mi je odgovorila: super, znaci da si na pravom putu. Jeste, do termina imamo jos 3 dana, ali to je samo jedan datum koji ne oznacava nista drugo nego okvirno vrijeme kada bi se bebica mogla poroditi, a to znaci i prije i poslije tog dana. A znamo da se najmanje bebica porodi bas na taj datum.
Sto se tice sutrasnjeg pregleda kod dokice, i onog famoznog "kompletnog pregleda" na termin poroda o kojem sam vam pisala, ja sam vec odlucila da necu raditi UZV, vec samo ako ponovo hoce CTG i to je to. I to cu ovaj put inzistirati da ga radim sjedeci a ne lezeci (prosli put me uhvatio grc u vratu jer mi je bila neugodna pozicija). Dokica tvrdi da nam je termin sutra a ne 22.12. pa smo zato zakazali pregled za sutra. A onda vise nismo mogli prebaciti pregled za dva dana jer nije imala slobodni termin, i tako je ostalo. Ali unatoc svemu tome necu se dati pokolebati, jer do termina ima jos 2 dana od sutra i zato ne vidim nikakvu potrebu da napravimo ikakav UZV. Da smo tjedan dana nakon termina onda bih vjerojatno vec drugacije razmisljala, ali ovako nista od toga.
Moja babica se potpuno slaze sa time. Osim toga rekla sam joj da se i dalje bebica super mice, povremeno stuca i to je to. A ona je sama ustanovila da plodne vode ima dovoljno i to tako sto mi je pipala trbuh, a dokica bi mi mjerila to UZVkom (nepotrebno). Bila sam spremna predloziti sutra dokici i amnioskopiju, ono, da vidimo kakva je plodna voda (bistra, zamucena ili mekonijska), ali mi je babica rekla da se to ovdje u CH ne radi vec godinama, a da se definitivno od 2000. uopce ne radi jer se pokazala nepouzdanom kao pretraga. Eto, to nisam znala.
Sa babicom je dogovoreno da ce donjeti svoje stvari kod nas u srijedu ujutro pa cemo se tada i vidjeti i vjerojatno cemo napraviti kratak pregled kao i svaki put do sada. Moram priznati da sam pocela vise cijeniti njenu opustenost i vjeru u Prirodu bas u ovim posljednjim danima kada je pritisak na mene/nas posebno porastao. Osjetila sam po prvi put da se bas mogu oslonit na nju, da smo zajedno u istoj stvari i da me ona razumije i podrzava. Mislim da se bas povezujemo... a to nisam ocekivala. Za mene je to novo iskustvo, sretna sam zbog toga i opustena, jednostavno prihvacam stvari kako dolaze, pratim tok stari i ne odupirem se onome sto treba doci. Zaronit cu ispod povrsine, postat cu nedodirljiva i neranjiva, prepustena struji koja vijekovima tece i zna svoj put... Bog nas je stvorio na savrsen nacin i ja vjerujem u njegovo djelo stvaranja, vjerujem da ce mi vjerom dati snagu da na svijet donesem ovo dijete u meni, i da ce to uciniti predivnim iskustvom preko kojeg ce se njegova ljubav proslaviti.
A vama drage moje, preostaje samo da cekate zajedno sa mnom, i da se isto tako veselite zajedno kada vam objavimo radosnu vijest (sa svim slatkim detaljema).
Emy pratim ovaj topic od početka.
Divim ti se i pomalo zavidim...
Želim ti svu sreću ovoga svijeta na taj dan kad tvoja bebica odluči doći.
Emy, znaš li za ovaj link: http://www.transitiontoparenthood.co...datespaper.htm?
Kao što kaže Lilly, lagano, laganoWhat is the “normal gestational term” for humans?
Naegele’s Rule: The standard definition for gestational term is 266 days from conception to the date of the baby’s birth. This is also defined as 280 days, or 40 weeks, from the first day of the mother’s last menstrual period, a definition which assumes that the mother ovulates on day 14 of a 28 day menstrual cycle. The formula used to calculate due date is:
(LMP + 7 days) – 3 months = Due Date
This definition is based on observations, first reported by Franz Naegele in 1812, who believed that pregnancy lasted ten lunar months from the last menstrual period. It was not based on empirical data.
Mittendorf’s Observations of Gestational Term. In the 1980’s, Mittendorf noticed that birth dates for women in his practice, primarily second-generation Irish-Americans, averaged seven days past their “due dates”. He reviewed his records, then went on to review records of 17,000 births, and determined the average healthy, white, private-care, primiparous woman averaged 288 days from LMP to birth: 8 days longer than Naegele’s rule. Mittendorf and other researchers have further determined several factors that affect gestational term, including ethnicity, parity, nutrition, substance use, mother’s age, and mother’s size. Based on Mittendorf’s data, a more appropriate formula might be:
(LMP – 3 months) + 15* Days = Due Date
* Add 10, rather than 15, if mother is non-white, or multiparous
Jesi li razmišljala o tome koja ti pozicija odgovara kada dobiješ lažne trudove tj. trudove pripreme? Meni je recimo najbolje kod Karla odgovaralo kad se postavim četvernoške.
evo jos jedne - jos uvijek - teoreticarke o porodjajnoj boli
potpuno se slazem s tobom, i meni se cini da bol zapravo ne mora boljeti, u negativnom smislu. npr. kad trcim i pocnu me boljeti misici, tek tad pocinje uzivanje u trcanju, uzivanje u tome sto moje tijelo tako odlicno radi, sto osjecam rad svakog misica, makar u vidu boli. volim i one bolove par dana kasnije. sve me to podsjeca kako imam super tijelo koje odlicno radi ono za sto je stvoreno. dakle, to je bol, ali nemam nista protiv nje, stovise, volim ju, i ne suzbijam ju tabletama.
zadnjih par ciklusa nisam uzimala ni kafetine na pocetku menge, a znalo je jaako boljeti (starim?). htjela sam iskusiti kako to izgleda kad se ne drogiram, htjela sam istraziti odakle ide i kako se siri ta bol, i pokusala zamisljati kako bi onda izgledali trudovi. neki dan sam razgovarala s mamom o njenim porodima i rekla je da ni na jednom nije ni glasa ispustila, i da je najjaci trud bio otprilike kao bol kod menge (a to se stvarno da prezivjeti, makar trajalo cijelu noc). cijelo vrijeme je bila potpuno prisebna a nakon poroda umorna, ali inace sasvim ok.
definitivno, vrlo individualna stvar.
sorry ako je ovo bilo malo OT
Što se tiče porođajne boli....dok smo bili na tečaju u Petrovoj (
Ja sam znam da je mene bolilo, kao menstrualna bol. Ali ta bol je meni "bol" koja me više "puca" u glavu i na "živce" nego što me boli neki dio tijela....uf, objašnjenja....
I Emy, uživaj u svom porodu.
Neugodna bol bi se mogla usporediti s grčem (grčom) mišića kod fizičke aktivnosti.bol zapravo ne mora boljeti, u negativnom smislu. npr. kad trcim i pocnu me boljeti misici, tek tad pocinje uzivanje u trcanju, uzivanje u tome sto moje tijelo tako odlicno radi, sto osjecam rad svakog misica, makar u vidu boli
da ali nisam mislila na grc nego na bas ono bol od napora
Emy, zapravo sam ti posla traziti nesto bas za ovaj period kad (poznato) svi skacu kad ce vise, hoce li vec jednom, zar nije vec vrijeme i tako... ali prije nego sam sta uspjela naci naisla sam na ono gore pa nisam mogla odoljeti.
Ali kad citam sta sad pises vidim da ne moram dalje traziti.
E, drage moje, bili mi danas na pregledu kod dokice!
Rezultati: dokica - Emy&Goran
0:2
Prvo, nisam htjela raditi CTG u lezecem nego u sjedecem polozaju, i uspjeli smo to dobiti iako je njena sestra nesto zanovijetala. Sjedila sam na krevetu nekih 15ak minuta, bebica se super-turbo micala prvi dio a onda se smirila pa su i otkucaji bili vidljivi (normalni), i zabiljezili su mi dva trudica jacine 40.
Drugo, uspjesno smo odbili napraviti UZV. JEEEEEEEEESSSS!
Dokica je pitala ovako: "A sada uobicajeno pitanje, zelite li da napravimo UZV?" A mi: "Ne! Sto je i nas uobicajen odgovor."
Vise od normalnih mjerenja nam nije nista radila, tlak OK, urin isto tako, tezina 76kg (+16kg) i to je sve.
Posto dokica ide na odmor od cetvrtka 22.12. i nece je biti do 02.01. prepusteni smo nasoj babici. Opet JEEEEEESSS! Sutra ujutro nam ona dolazi donjeti svoje stvari. Ako se ne porodimo do subote, onda cemo morati u bolnicu na jedan kratki pregled (post terminalni) kojeg bi inace obavili kod dokice, ali posto je nema to cemo odraditi tamo. No frks! Do tada ima jos "ihaha" 4 dana.
MM je stavio kameru na punjenje, unutra je prazna kaseta, jos samo da ispraznimo memoriju sa digitalca i to je to. Bas sam sretna i zadovoljna!
I idem sad popapati komad vocne torte!
Draga Emy, čestitam vam na upornosti !
Nadam se da će porod uskoro jer umirem od znatiželje . Sigurna sam da će biti sve super i da će tvoja priča uliti puno nade budućim majkama koje isto tako žele porod u svojem toplom domu punom ljubavi. I ja bih to željela, ali to kod nas nije moguće, a i čisto sumnjam da bi se MM s tim složio.
dobar tek
mogu samo reći blago ti se i uživaj
Meni je najfascinantnije u porođajnoj boli njena neukrotivost!Mislim da ta bol zapravo i ne MORA boljeti, ona je jednostavno drugacija, taj osjecaj koji je jedinstven i neopisiv i naravno svaka ga zena dozivljava na svoj jedinstven nacin.
Ne može se usporediti s nijednim drugim iskustvom.
U današnje vrijeme, kada je intelekt ono što se najviše vrednuje, jedna takva iskonska, iracionalna, silovita sila je nešto što izaziva strahopoštovanje.
Ako joj se odupireš, biti će nemilosrdna.
Ako joj se prepustiš kao da se prepuštaš zagrljaju neke naše pra-majke,
nosit će te na svojim snažnim valovima u sigurnom smjeru, tješiti te kad posustaneš i naprosto opčarati.
M. Odent (svjetski poznat kirurg i opstetričar koji je u francusku državnu bolnicu u Pithiversu uveo koncepciju rađaonica s domaćom, ugodnom atmosferom i napravio 70-ih revoluciju u porodništvu) ima teoriju da je ta bol kod ljudi prisutna zbog jako velikog neokorteksa, ili u prijevodu i malo karikirano, u porođaju inteligencija, tj. intelekt samo smeta
Životinje nemaju s tim problema, jer one su naučene prepuštati se nagonima, one se spontano povuku na osamu i ne razmišljaju hoće li ih boliti.
Ali mi nismo, naučili smo držati nagone pod kontrolom, a to nam je u porodu minus.
Bol postoji kako bi nam tijelo zauzdalo taj naš mozak i prisililo nas da se fokusiramo na porod, na nešto što ne možemo kontrolirati mozgom.
I ako je prihvatimo kao pomagačicu, onda ona dobija jednu sasvim novu, pozitivnu dimenziju.
Razmišljala sam zašto se danas ljudi toliko boje onda boli?
Teško je tu priču "prodati" u društvu koje smatra bol nečim strašnim, eliminira svaku njenu nazočnost čim se pojavi...ili "preventivno" i prije nego se pojavi.
Tableta da se ne bi patili, pa nismo valjda mazohisti!
Ali bol može značiti katarzu, pročišćavanje, učenje i u duhovnom i tjelesnom smislu.
Ili put u nešto novo što će nam sasvim promijeniti život, obogatiti ga ...
Ja sam na porod došla bez imalo straha, kad je počelo bolit vizualizirala sam si tu bol koja me malo po malo otvara, ali nakon 4 h bolova bila sam otvorena sa 1 na 2! A trudovi nisu bili ni blizu onim "pravim"; iako sam bol shvaćala kao pomagača da dođem do svoje bebe, jedva sam izdržavala.
Pravila pisanja postova
