 |
|||
Da, ali u kojim uvjetima si rađala?
Jesu li te prištekali na drip, ili položili na leđa, ili nešto slično?
To i je poanta, danas je porod toliko medikaliziran da je uz sva ta uplitanja i ometanja živo čudo kako se mi uopće uspijevamo bar malo isključit.
Ne smetanje, mir, to je ono što se totalno podcjenjuje, a tako je važno da hormoni rade svoje.
emy je srećom u jednom drugom okruženju.
Aries, sad sam malo pažljivije pročitala.Ja sam na porod došla bez imalo straha, kad je počelo bolit vizualizirala sam si tu bol koja me malo po malo otvara, ali nakon 4 h bolova bila sam otvorena sa 1 na 2! A trudovi nisu bili ni blizu onim "pravim"; iako sam bol shvaćala kao pomagača da dođem do svoje bebe, jedva sam izdržavala
To misliš na koliko si prstiju bila otvorena?nakon 4 h bolova bila sam otvorena sa 1 na 2
Jel misliš da je to bilo premalo u odnosu na koliko te jako bolilo?
Ako te jako bolilo, zašto misliš da trudovi nisu bili oni pravi?
Možda si jednostavno prerano došla u rodilište.
Pukao mi je vodenjak pa smo odmah krenuli u bolnicu, trudova nije bilo. Kad sam došla u predrađaonu bila sam na lopti i to je bilo ok, kako se nisam otvarala dali su mi "nešto za otvaranje", rekla sam da ne želim drip (planirali smo porod u vodi, htjela sam da sve bude prirodno), oni su rekli da to i nije drip(?). Zbog toga sam morala leći, a onda su trudovi bili jaki i 3x sam povraćala pa su mi dali infuziju, a cijelo vrijeme ctg, sva sam bila prikopčana. Po ctg-u su rekli da to nisu dovoljno jaki trudovi i da su nepravilni. Nakon 4 h primanja tog "nečeg za otvaranje" ja sam se otvorila samo za 1 prst. Od prsnuća vodenjaka do poroda je prošlo 16h i 30min, za dlaku sam izbjegla carski. Inače, prenijela sam tjedan dana.
Emy, želim ti da uživaš u svom porodu kod kuće i da što prije zagrliš svoju bebicu!
Eto, mogu ti reć da je moj prvi porod bio dosta sličan.
Isto je puknuo vodenjak, nije bilo trudova, dali su mi drip, prikopčali...a trudovima ni traga sljedeća 4 sata.
Isto sam za dlaku izbjegla carski, puka sreća da su mi tad napokon krenuli trudovi.
Pa su me drogirali nečim, pa prejaki trudovi, pa...jedino je meni finish bio puno brži.
Drugi porod - druga priča.
Ali puuuuno ovisi o tim "procjenama" i o o tome kad dođeš u bolnicu koja radi po takvim regulama.
emy, uzurpirale smo topic
Još samo malo da uzurpiram, išla sam rodit u Rijeku kao i ti, ako se ne varam, a to o drugom porodu me jaaaako veseli i daje mi nadu.
Eto, neću više.
Ovaj topik moramo preporučiti svim trudnicama. Mislim da bi ovakva razmišljanja mogla donjeti veliku revoluciju i u našim bolnicama :D (pa nek nas nazivaju sektom
Ma necu vas nikom tuziti za uzurpiranje topica, sve ste mi vi ovdje dobrodosle sa svojim iskustvima, pozitivnim i negativnim. I iz svega se moze nesto novo nauciti.
Jutros je babica dosla kod nas i donjela stvari koje smo stavili u sobicu gdje nam je kompjuter i previjaliste za bebu. Tu bi se porod trebao dogoditi, jer je ta soba najtoplija (samo je jedan vanjski zid) i ja se nekako najugodnije osjecam.
Iznenaduje koliko je zapravo malo potrebno za porod kod kuce, mislim, koliko je malo rekvizita potrebno u odnosu na ono sto smo naucili da nam treba za porod u bolnici. Dakle, tu je jedan manji madrac koji ide zajedno sa stolicom za porod. Nadrac nije klasicnog cetvrtasog oblika vec, pazite koja slucajnost, izgleda kao andeo sa krilima (barem sam ga ja tako vidjela). MM je upravo zaljepio na "glavu andela" dva oka i usta koja se smiju, i sada taj madrac stoji uspravno naslonjen uz zidni ormar i smijesi mi se! Otprilike ovako:
Stolica je vrlo jednostavna, zapravo je tronozac u obliku mjeseca, polukruga. Pokusala sam sjesti na njega i daje mi neobican osjecaj. Zapravo, otkrila sam kao da mi se svo mekano tkivo dna zdjelice kao spusta samo od sebe. Onda mi je babica rekla da ona najcesce stolicu koristi tek u posljednjoj fazi istiskivanja jer je inace prevelik pritisak na guzu pa kroz duze vrijeme moze cak i da natekne taj dio, sto nije preporucljivo.
Ali sama prisutnost stolice za porod ne znaci da ju ja moram koristiti. Isprobat cu sve moguce uspravne polozaje, tu ce mi pomoci i MM koji ce me podrzavati, pa cu vidjeti u kojem se osjecam najugodnije za sam porod. Isto vrijedi i za trudove, mislim, polozaji koji ce mi pomoci da trudovi budu ucinkoviti i da se ja dobro osjecam. Ma, tako se veselim tome, mislim da i bebica to osjeca jer me sada lupa i nogicama a i rukicama u prepone.
Zatim, tu je jedna torba sa gazama i setom za kirursko sivanje, torbica sa lijekovima, vrecica sa njenom odjecom u koju ce se presvuci nakon poroda, zdjela za intimno pranje i jednokratna nepropusna platna srednjih dimenzija, kakva i ja imam u krevetu pod plahtom, u slucaju da mi pukne vodenjak po noci. Neke ampule sa lijekovima smo stavili u frizider i to je to.
Sada stvarno mogu reci da je sve spremno. I sa nase i sa njezine strane.
Od pregleda je samo poslusala bebino srce, i to vrlo kratko. zapravo ju je vise interesirao polozaj bebice, tj. da potvrdi da se bebica jos vise spustila. A to je odmah potvrdila time sto je sondu morala prisloniti nize od pupka da bi uhvatila otkucaje srceka.
Na kraju je i malo pipala trbuh i rekla da moj trbuh na prvi pogled izgleda kao da je beba sigurno 4 kg, ali kada ga pocne pipati onda joj se vise ne cini tako. Njena je procjena velicine bebe 3.5 kg, pa cemo vidjeti.
Jucer navecer sam osjetila da su mi kontrakcije bile nesto drugacije nego do sada. Sigurna sam da su mi bile jace nego prije, ali sam osjecala kao da spontano drugacije disem dok je pojedina kontracija trajala. Legli smo u krevet i nisam mogla zaspati, mislila sam da je mozda nesto pocelo. Ali onda sam se brzo smirila i rekla u sebi, ako su oni pravi trudovi onda ce me sigurno kasnije probuditi, a ako nisu bolje da se pokusam odmoriti i naspavati. I tako sam zaspala, probudila sam se nekoliko puta nocu, kao i obicno, i ujutro je bilo vec drugacije. Danas sam u kuci citav dan, uzivam i odmaram, kontrakcije su uvijek te ste, nista posebno, ali osjecam kako mi se trbuh jos spustio. Bebica se mice, kao da se rukicama odguruje u moje prepone i zeli izaci van. Veceras cemo MM i ja u nasu uobicajenu setnju po kvartu a do tada idem ispeglati to malo vesa sto mi je ostalo. :D 8)
"Ali onda sam se brzo smirila i rekla u sebi, ako su oni pravi trudovi onda ce me sigurno kasnije probuditi, a ako nisu bolje da se pokusam odmoriti i naspavati. I tako sam zaspala, probudila sam se nekoliko puta nocu, kao i obicno, i ujutro je bilo vec drugacije."
Bravo!
Nastavi tako i ako nista drugo barem neces imati porod od 3 dana.
~~ ~~ ~~ ~~ ~~
Nemoj se truditi da isprobas ove ili one polozaje. To opet usporava i odvlaci. Dok je dobro, dok nemas potrebu/zelju nesto promjeniti pusti nek ide. Mozak ti ne treba.
Dok je dobro ne mjenjaj.
nastavak na gornje:
ako osjetis potrebu nesto mjenjati i ne donosi rezultat kakav si ocekivala ne panici. lagano osluskuj i trazi najbolje rjesenje.
(posto je mene malo lovila panika kad si nisam mogla naci dobar polozaj za vrijeme trudova)
Lilly, tvoji su mi savjeti zlata vrijedni. Hvala!
Bili smo u setnji i maternica mi je reagirala kao sto sam i predpostavila. Kontrakcije su se pojacale i u ucestalile, ali su i dalje bezbolne. Samo mi je bilo lakse sporije hodati dok bi trajale i onda normalno dalje.
Popodne je vec pocelo ciscenje crijeva, koje se nastavilo sve do sada. Vecerala sam salatu i peceno pile (svekva mi kupila jer sam neki dan zanovijetala da mi se jako jede, a nije bilo), a crijeva i dalje rade i ja se i dalje cistim.
Ponekad me malo zabolucka kod grlica maternice, onako malo ostrija bol koja kratko traje. Ali to mi vise lici na bebine pokrete (tj. pritisak glavicom) koji mi daju takav utisak kad je maternica skvrcena a bebica se pokusava ispruziti.
Kontrakcije i dalje prisutne kao i do sada, bez nekog reda i bezbolne.
Super, Emy
Kako odljev trbuha?
Jesi li mislila možda, sad kad imaš vremena (ako imaš), napraviti sliku ili skulpturu sebe i bebe (već rođene)?
nisi rekla, kad si bila kod ginicke, da li je gledala koliko si otvorena?
Da, da, odljev je vec napravljen i ofarban u boji roza fuksija.
Vedrana, ne mogu se zamisliti bez ovog trbuha! :shock: :shock: :shock:
Felix, nije me dokica nista dolje gledala, iako sam i ja mislila da hoce, ali ona to nije niti spominjala. Izgleda da niti ovdje to nije praksa, kao sto se ne radi niti amnioskopija.
Nocas sam se das dobro naspavala. Budila sam se kao na vuricu svaka 2 sata, pisanje i okretanje, ali to mi je postalo vec normalno. Ali u onih 2 sata sam stvarno duboko spavala. Osjecam se odmornom. Od kontrakcija nema nista, ista prica kao i za jucerasnji dan.
Meni je ovaj topik tak napeti. Prvo idem njega pogledati kad dođem na forum, da vidim jel se Emy javlja s pravilnim kontrakcijama.
Emy, hoćeš ti nama opisivati porod u real time? Ionak ćeš biti u sobi kraj komjutora
Mislim da hocu, dokle god mi trudovi to budu dozvoljavali. A kad postane ono bas jako napeto, onda cemo ga iskljuciti. Naravno, javit cemo vam ovdje vrlo brzo nakon poroda kako je sve proslo, a onda dolazi i detaljnija prica s poroda. Ako ne budem ja sama javljala, bit ce tu MM.
Bas sam htjela da bude ovako sve na jednom mjestu, jer cemo na kraju isprintati ovaj topic za uspomenu. Bit ce tu svega, od pripreme za porod kod kuce, pa onda poslejdnji dani u iscekivanju, pocetak poroda i njegovo napradovanje, sretna vijest i vase cestitke. 8)
Kad čitam ovaj topik malo me obuzme tuga što više nikad neću biti trudna, a i kad bih bila ne bih mogla iskusiti ovakav prirodni, najljepši porod. Ustvari mi je žao što sve što sad znam (što sam tu na ovom forumu naučila) nisam znala prije 7 godina.
Da sam samo tom prvom porodu pristupila drugačije, da sam se psihički više pripremila, da nisam dozovlila da me doktori uvjere u stvari koje su njima bolje i prihvatljivije, da se nisam samo prepustila, možda bi povijest bila drugačije napisana.
Stalno se pitam da li su moja djeca baš morala biti rođena carskim rezom ili je sve moglo biti drugačije.
To je ono što me žalosti.
I zato mi je ovaj topik tako super, i mislim da bi trebalo staviti link na portal da sve trudnice potakne na razmišljanje o psihološkim apektima "savladavanja" poroda.
emy prvotno napisa
Da, skroz je teško, velika je promjena. Imaš li ideju kako će ti život izgledati nakon što rodiš?
I znaš što, možda ne bi bilo loše da razmisliš o tome da se posvetiš sebi i bebi kad porod počne umjesto da nas izvještavaš, nama se neće biti teško strpiti do poslije poroda, dok ne budeš spremna.
Bez obzira što sam znatiželjna definitivno se slažem sa Vedranom.
Odradi to najbolje što možeš i onda nas izvjesti.
Znaš i sama da ti svatko svračanje pažnje na nešto drugo može utjecati na porod.
Jedino mislim da ti ne doživljavaš forum kao nešto strano nego zapravo kao dio tvog života pa to i nije neka negativnost, baš obrnuto, možda čak i dio tvoje privatnosti.
Možda ćeš dobiti malog Božićnjaka.
pridruzujem se za iskljucivanje kompa i to znas zasto, zato sto ja za Bozic odoh kod mame a tamo nema neta pa ako sta budes pisala ja ne mogu procitati... zato bolje da znam da neces nista ni pisati.
Kakav ce mi zivot biti nakon sto rodim? Dobro pitanje! Vrlo konkretno.
Pa zamisljam ga tako sto cu vecinu vremena provoditi u dojenju i promatranju, upoznavanju svojeg djeteta. Posvetit cu se djetetu i pokusati u praksu staviti sve ono sto sada znam samo teoretski. Bit cemo kod kuce, MM i ja cemo se zajedno brinuti i njegovati bebicu i necemo dozvoliti da nam se nitko mijesa sa strane. Pa cak niti dobronamjerno.
A kada budemo spremni onda cemo i u pokoju setnju vani, naravno u marami, do ducana, baciti smece, i tako sve te male kucne poslove. Naucit cemo kako zajedno prati sude i spremiti kuhinju, usisati stan ali to sve bez napetosti nego polako, kako se budemo osjecali spremnima.
Sinoc sam u snu dozivjela taj majcinski instikt. Gledala sam dijete i njezno mu govorila da je tu sada mama i da mu se nisla lose nece dogoditi. Osjetila sam veliku potrebu da zastitim to svoje nemocno stvorenje pod svaku cijenu, i bila sam toliko ganuta da mi se skoro plakalo.
I mislim da ce mi stvarno biti tako, da ce sva paznja biti usmjerena na nase dijete, kao sto smo se i do sada u trudnoci igrali preko trbuha sa bebicom i upoznavali se, tako ce se to i nastaviti dalje samo mnogo intenzivnije, i oci u oci.
Danas popodne sam osjetila bolove u donjem dijelu trbuha, ali mi se sve to i dalje cini kao bebini pokreti, ono, kao da se isteze bas kada su kontrakcije pa me zato boli. Sama kontrakcija me uopce nije boljela do sada. To je sve pocelo kada smo MM i ja otisli u trgovinu naruciti autosjedalicu, pa smo usput kupili i akvarijske ribice i 2 biljke da upotpune sliku. Dok smo se vratili sve se uzbudilo, i prvo sam se ukocila kada bih osjetila bol, nisam ocekivala. A onda sam pustila CD Gorana Bregovica i hopsala i kuzila kukovima uz ritam kada bi me zaboljelo i bilo je puuuno lakse. Valjda je i bebica osjetila ritam i plesala sa mnom.
Onda sam spremila veceru dok je MM popravljao trosjed u dnevnoj, vecerali smo i evo me ovdje. Vise me ne boli nista, bebica je mirna, papala je sa mamom pa sad sigurno odmara.
Sada kad zavrsim ovaj post, oblacim se i idemo u nasu uobicajenu setnjicu, a usput cemo i baciti smece. Ugodno sa korisnim.
Joj, emy, baš nas držiš u napetosti. Zaista ti želim da sve prođe onako kako ste si isplanirali. Nisam se do sada javljala, pratim te iz radoznalosti i jer je to nešta novo. Moji su porodi iza mene pa ovako nešta mogu samo priželjkivati za svoju unučad jednog dana.
I baš si me nostalgizirala pričom o tvom snu. I ja sam prije poroda sanjala da je moje dijete izišlo iz trbuha pomaziti se sa mnom. Držala sam ga malenog na rukama i ljubila i tako teško mi ga je bilo vratiti ponovo u moj trbuh. Al, kao,znala sam da nije još vrijeme... Ali osjećaji su bili tako stvarni da se nisam mogla poslije toga mogla iščekati da rodim. Na sreću, bilo je to vrlo brzo...
I ja sam postala voajerka ovog topića. Možda si ti već rodila? Ako jesi, onda čekam da se izpusite, nacikite pa se onda javi!
Evo izvjestaj iz prve ruke sa danasnjeg kontrolnog pregleda (sto znaci da jos nisam rodila)!
Dakle, kao sto je bilo dogovoreno sa mojom ginekologicom, zbog njenog odsustva do kraja godine, morali smo ovaj prvi pregled nakon termina napraviti u lokalnoj bolnici. MM je jutros nazvao i najavio nas kod dezurne ostetrike (babice) koja je rekla da mozemo odmah doci. Zavrsili smo dorucak, obukli se i krenuli. Nije nam puno trebalo s obzirko da nam je bolnica 10 min autom.
Od pregleda smo napravili provjeru tlaka, urina, CTG i ginekoloski pregled. UZV smo odbili smatrajuci da je i dalje nepotreban s obzirom da su sve ove druge stvari u redu, i da je tek 2 dan nakon termina.
Naravno, vjerovali ili ne, morala sam potpisati da svjesno odbijam da mi naprave UZV.
Sto sam bez pardona i potpisala!
CTG sam i ovaj put na svoj zahtjev napravila u sjedecem a ne u lezecem polozaju. Na moj zahtjev za sjedecim polozajem babica uopce nije nista komentirala, i odmah se slozila. Ali kada me dezurna doktorica vidjela da sjedim, pocela je negodovati, jer kao kada se radi u tom polozaju onda se ne mogu dobro razlikovati zapisi kontrakcija od bebinih pokreta.
Sto se tice odbijanja UZV, e to vam moram posebno opisati! Kako nam je prisla doktorica, tako nam je odmah rekla sto sve obuhvaca taj kontrolni pregled nakon termina. I ja sam rekla "u redu, ali da bih voljela da ne napravimo UZV". Tek me je u tom trenutku malo bolje pogledala i sjetila me se. Naime, ta ista doktorica je bila dezurna kada sam imala urinarnu infekciju u prvom trimestru sa visokom temperaturom koja mi nikako nije padala, pa sam otisla na hitnu. Ona me primila i tada sam napravila sve pretrage, osim UZV! I to je njoj bilo cudno tada, pa me zato zapamtila, i sada kad me je malo bolje pogledala sjetila se te epizode.
No, ovaj put je inzistirala da napravimo UZV. Na nase prvo odbijanje je rekla da cemo prvo napraviti CTG pa da cemo poslije toga vidjeti za UZV. Napravili mi CTG, ona se vraca i govori kako sada idemo napraviti UZV, i da ce ga ona nama svejedno napraviti htjeli mi to ili ne. Koja arogantnost!
"smajlic koji se smije u bradu jer zna da se nista NE MORA i da se ne moze napraviti nista protiv njegove volje"
E, tu joj je MM lijepo objasnio da smo se mi odlucili na porod kod kuce, i da smo u dogovoru sa nasom ginekologicom i babicom u vezi toga da ovu kontrolu napravimo ovdje u bolnici samo zato jer je doktorica na odmoru, a nasa babica nema prijenosni CTG. A da UZV i tako nismo planirali napraviti niti u jednom slucaju.
Onda je ona uhvatila pricu o odgovornosti, i o tome kako ce sada nazvati nasu ginekologicu da provjeri to, pa da nasa ginekologica preuzme odgovornost na sebe zbog toga sto mi odbijamo UZV.
Mislim, gluposti! Pa nije odgovornost na njoj, vec na nama, i to je jedino sto trazimo, da puste nas da odlucimo o tim stvarima. :/
Uglavnom, vratila se ona nakon par minuta i potvrdila je kako je razgovarala sa nasom ginekologicom koja joj je rekla, da posto smo sada u bolnici MORAMO POSTIVATI BOLNICKI PROTOKOL.
Eto zbog cega smo se mi odlucili na porod kod kuce!!!!!
ALI, POSTO ONA NAS NE MOZE NARAVNO VEZATI ZA KREVET I PRISILITI NAS DA NAPRAVIMO UZV AKO NECEMO (hvala Bogu da je dosla zdravoj pameti), NEKA IZVOLIMO TO POTPISATI, I NA TAJ NACIN PREUZIMAMO SVU ODGOVORNOST. Ma to te ja pitam!!!! I tako sam odmah potpisala.
Drage moje trudnice i mamice koje pratite ovaj topic, nitko se nece izboriti za vase pravo osim vas samih!
I nemojte misliti u sebi, ah, blago Emy sto zivi u Svicarskoj, tamo je sve drugacije! Da, jeste, ali da bi imali prirodan porod (i trudnocu) kakav smo zamislili i kakav zelimo i mi smo morali napraviti tezak put da dodemo do njega. I taj put jos nije zavrsen, jer kao sto vidite, jos nismo rodili. Ali hocemo, kad dode vrijeme.
Iako je ovdje zakonom uredeno da se zena MOZE poroditi kod kuce (za razliku u HR) i ovdje ce te svugdje naici na doktore koji ce u svemu vidjeti patologiju, pa i tamo gdje je nema! I ovdje ce vas zastrasivati i pokusavati prisiliti da se pokorite njihovim pravilima za "dobrobit djeteta", i nece vas postivati kao osobu, jedinku koja ima svoju glavu i svoje tijelo i svoje misljenje. I ovdje se opcenito ocekuje od trudnice da slijepo vjeruje doktorima, i da ih slijedi kao ovca u svemu sto ima doktor kaze. A ako se slucajno usprotivite, ili pokazete da se sa necim ne slazete, bit cete im trn u oku, i nece vas razumjeti. Dakle, ni po cem dugom se uvjeti ovdje ne razlikuju nego onima u HR, sto se tice odnosa prema trudnicama.
Moja je velika novogodisnja zelja da se i u HR zakonski i prakticno omoguci porod kod kuce, ili barem ambulantni porod. Da i dalje zivim u svojoj domovini vjerujem da bi mi bilo jako tesko napraviti neki kompromis u odnosu na prava koja mi drzava garantira i mojih zelja s obzirom na porod. Zato vas razumijem, drage moje, ali apeliram na vas da se ne date pokolebati jer niste jedine koje tako razmisljaju. I za svako svoje pravo za koje ste se uspjele izboriti, vasa nagrada ce biti stostruka! TO je osjecaj pobjede i ponosa koji se ne da opisati rijecima.
Zelim ti veseo Bozic sutra, a doktorici, vecina ih aroganciju dobije gratis s diplomom.
Odlican ti je topic, jer pokazuje da se ne mora s prvom kontrakcijom otrcati u rodiliste, pa zavrsiti na dripu, ili cemu goremu, jer porodjaj ipak ne traje 5-10 sati, nego vise bih rekla 5-10 dana
Emy ovo što pišeš da je sve dozvoljeno u Švici, a opet kad hoćeš to provesti nailaziš na balvane. To je tako i u Njemačkoj. Zato je bitno ispeć u glavi, okružiti se istomišljenicima i osobama koje te podržavaju i neodustajati.
Želim ti da se sve dogodi kako si željela. Znaš i sama da ništa ne ide glatko.
Zanimljivo mi je smo jedno kad sam ja prebacila Annu 12 dana sve ukupno u bolnici su mi radili amo CTG bez UZV. Zašto tebi žele raditi UZV, ako je CTG OK mi je pomalo nejasno.
protokol, draga, protokol.
mozda sam ja malo osla s mozgom, al meni je bilo skroz haj kad sam im se ispotpisivala.
Pa UZV rade zbog provjere kolicine amnionske tekucine. Ako je ima premalo ili previse, onda im je to odmah alarm.
I da, protokol....
Super, emy, that's the spirit :D !
Sretni blagdani svima.
Emy, čitam vas stalno.
Želim vam sretan Božić i lijepe blagdane i da put do vaše bebe završi onako kako i očekujete.
Cini mi se da je ovo zatisje pred najljepsi zvuk na svijetu
Slažem se...mislim da se nekaj zbiva....sretno!
Evo me, evo me!
A valjda se nesto i zbiva samo ne nama.
Kontrakcije su mi daleko jace nego prijasnjih dana, ali su i dalje potpuno bezbolne. Bebica se i dalje lijepo mice i rasteze ovu moju maternicu. Nisam do sada imala nikakvo krvarenje, sto bi znacilo da mi cep jos uvijek nije otisao. Na onom zadnjem pregledu sam bila skroz zatvorena. Sutra imamo ponovni pregled u bolnici.
Hocu svoju BEBU!!!!!
Moram vam napisati sto nam se jucer dogodilo. Htjela sam jos jucer to podijeliti sa vama, ali sam bila toliko uznemirena i sokirana dogadajem da sam odlucila prvo dati sebi vremena da se smirim i opustim.
Naime, MM i ja smo se bili odlucili za jednu setnjicu kroz sumu, da bi bili malo u prirodi, malo svjezeg zraka, kretanja, mozda mi pokrene trudove, tako smo mislili.
I setamo se mi tako bezbrizno po utabanoj stazici, odmakli smo bili vec dosta, kad odjednom iz suprotnog smjera dojure dva velika psa i pocnu zestoko lajati na nas. Mi smo se u tom trenutku zaustavili. Situacija nam se cinila vise nego normalnom, jer smo ocekivali da ce sada za njima doci i njihovi gazde i svatko na svoju stranu.
Medutim, nitko ne dolazi, a psi i dalje zestoko laju na nas, ono bas agresivno. Ja se inace ne bojim pasa, nikada nisam imala negativno iskustvo sa njima, do sada. Kako bi MM i ja napravili samo jedan korak, ove dvije bestije su sve jace i jace lajale i rezale i kazile zube. Ja sam tada tek osjetila da nesto nije u redu, tj. da smo prepusteni na mislost i nemilost tim psima. MM je poceo vikati dozivajuci gazde. Nitko se nije odazivao.
Mozete si zamisliti, nas dvoje (troje) sami u sred sume, nikog u blizini osim ova dva psa sto prijete da nas izgrizu. Ja govorim MM da ih ne gleda u oci jer znam da ih to moze jos vise iritirati. Pokusali smo 3 puta polako se udaljiti, ali uzalud. Dok smo stajali ukopani namjestu ovi nas nisu dirali. Kako bi napravili korak, ovi bi odmah na nas navalili tolikom zestinom, da sam se ja uplasila kao nikada u zivotu. Od straha sam pocela plakati sto mi se nikada nije desilo. Napominjem i to da nisam panicarka, ali valjda i ova trudnoca i strah za dijete me ucinilo u tom trenutku posebno ranjivom i osjetljivom.
Srecom imali smo mobitel kod sebe. Ali baterija slaba i u toj zoni nije hvatala svicarsku mrezu nego samo talijansku. Onda je MM nazvao svoju sestru koja nam je SMS-om poslala tel. broj kantonalne policije jer obicnim brojem nismo mogli nazvati zbog talijanske mreze. Javi nam se dispecer, ili kako se ono vec kaze, objasnimo mu situaciju i gdje smo i da se ne mozemo mrdnuti od tih pasa, i da sam ja trudna i sve tako. On nam da savjet da se pokusamo udaljiti polako ne gledajuci pse u oci, ali to je bilo nemoguce, vec smo probali ali bezuspjesno. Nakon par minuta nas opet nazove i kaze da je javio lokalnoj policiji, tj. patroli koja ce za 10 minuta doci do tog parka, i da im je dao nas broj tako da ocekujemo da nas nazovu.
Oba psa su bila neki mjesanci, imali su one plocice na vratu, jedan je bio mjesanac njemackog i skotskog ovcara, a drugi neki ovcarski pas, mjesanac ko zna cega. Oboje smede boje. Posto se nismo micali s mjesta, ovi psi su se smirili. Jedan je legao na snijeg nedaleko od nas i "cuvao", dok je drugi setao okolo po sumi. Kako bi se mi pomalki sa mjesta, ovaj sto je lezao bi dao uzbunu lavezom, i onaj drugi bi dojurio u tren oka rezuci bijesno na nas, svaki puta sve blize i blize i kao slucajno gurao njuskom. Svaki taj dodir bi je bio kao da me struja prosla. I ta nasa agonija je trajala punih 45 minuta. Pocelo mi je vec biti hladno na tom snijegu, ne znam kako bih izdrzala da MM nije bio tako smiren i blizu.
Na kraju smo izgleda dosadili spima pa su se polako udaljili od nas. Mi smo ostali stajati dokle god nam se nisu izgubili iz vidokruga i tek onda smo krenuli putem natrag. Policija je u meduvremenu dosla, ali nas nisu uspjeli naci u sumi (krenuli drugim putem), tako da smo se na kraju nasli na parkingu kod auta, gdje smo im dali podatke i opisali pse.
Uspjeli smo cak i poslikati ze bestije i snimiti kratki film na fotoaparatu, ali nam to nista ne koristi jer nismo vidjeli broj na ogrlici. I sada njigov gazda moze proci potpuno nekaznjen, a po zakonu psi ne smiju biti pusteni, a pogotovo agresivni psi moraju imati jos i brnjicu.
Eto zasto se nisam javljala. Voljela bih da je bio sasvim drugi razlog.
Evo nešto prigodno, s ozmidwifery mailing liste:
Draga, polako, ti si u terminu. Termin je od 38 do 42 tjedna. Danas je jednak dan, po značenju, kao što je bio i onaj prije 10 dana. Uživat ćeš u djetetu cijeli život, što je ovih par tjedana prema tome?So, I was chatting with a family friend who breeds show horses.
Talking about postdates, etc. He laughed at me. Apparently, any horse breeder worth his salt knows that
1) the foal initiates birth,
2) any breeder who induces labor is a fool,
3) foals that come from induced labors are inferior (have long term health difficulties, etc),
4) induced labors are hard on both foal and mare, and
5) some foals just take longer, and gestational dates are just a guess.
If this is "common knowledge" amongst horse breeders, fercryingoutloud, why isn't it for human breeders????
Istovremene.
Ajme koji grozan događaj
Ajoj, Emy, mogu misliti kako ti je bilo!!!!
a tog vlasnika treba u kavez!
bez daha sam pročitala tvoj post. strašno, ali vi ste odlično reagirali. šteta da niste uspjeli vidjeti broj. vlasnik je zaslužio prijavu
Hvala Vedrana!
Znate, cini mi se da je svaki dan posebna psihicka borba. Najgore je sto me sa svih strana "napadaju", komentarima tipa: pa sta ti ovdje jos radis, zar nisi trebala vec roditi, dokle ces ovako, daj se potrudi, pa jel sve u redu..... :shock: :shock: :shock: :shock: :shock:
Umorna sam od objasnjavanja da je NORMALNA trudnoca od 38-42 tjedna. Stvarno sam umorna. Dobro, moram priznati da su moji najblizi ipak malo postali osjetljiviji jer sam se izderala na njih kada su mi poceli vrsiti pritisak, jedino su me moji roditelji razocarali svojom reakcijom, ali to je bilo i za pretpostaviti (nemam sa njima bas dobar odnos, ali oni su si ipak dozvolili da mi u ovom trenutku sole pamet svojim savjetima i strahovima). Sestre me ne dave, barem ne onako ocito, svekrva je mirna i kaze da ce se roditi na Novu Godinu.
Jedino mi je MM prava podrska u svemu, on me uvijek zna utjesiti pravim rijecima, i to mi pomaze. Ovih dana se dosta molim i meditiram. Molitva mi isto pomaze da zadrzim smirenost.
Danas sam u jednom trenutku bila toliko ocajna s obzirom da mi niti cep nije otisao, da sam si izmasirala grudi i izdojila se cisto da vidim da li imam kolostruma. Htjela sam se uvjeriti da moj organizam nije mozda "zaboravio" da sam trudna i da trebam roditi s obzirom da nemam jos vidljivih - ocitih signala za pocetak poroda. I kolostruma je bilo, a ja sam se poslije toga osjecala glupo sto sam uopce sumnjala. :?
I tako variram u toku dana, malo sam gore, malo dolje, sve ovisi od situacije, pa cim osjetim malo jace trudove smirim se i osluskujem svoje tijelo nadajuci se da je to TO, i da je krenulo. I tako traju neko vrijeme, pa onda se smire, neredoviti su i sve se kao vrtim u krug, a htjela bih se stvarno vec poroditi.
Ah, strpljenja, strpljenja.... al sto cu kad nisam flegmatik.
Mislim da mi je ovo najveci test strpljenja u zivotu do sada. I ne zelim "pasti na ispitu". Znam da necu ovako jos dugo biti 2u1, prije ili kasnije mora izaci. Samo bih jako htjela da se to dogodi uskoro da bi mogli imati nas porod kod kuce, jer babica ne radi porod kod kuce ako se prenese vise od 10 dana. A sama pomisao na bolnicu mi vec cini da imam grc u zelucu, i pravo da vam kazem takvog poroda po "njihovim pravilima i protokolu" ja se zaista bojim.
Volje bih sve to izbjeci, zato smo se uostalom izborili za porod kod kuce, i da nam sada sve to propadne, vjerujte mi bila bih jaaaaaako tuzna zbog toga.
U vezi ovoga, laganje mi nije obicaj ali laganje o terminu porodjaja je definitivno jedan od boljih poteza. Znaci ako te i dalje dave, uvijek mozes reci da je zadnji pregled pokazao da su pogrijesili i da je termin tek za tjedan dan. Al najbolje odmah od pocetka smjestit stvar par dana kasnije.Znate, cini mi se da je svaki dan posebna psihicka borba. Najgore je sto me sa svih strana "napadaju", komentarima tipa: pa sta ti ovdje jos radis, zar nisi trebala vec roditi, dokle ces ovako, daj se potrudi, pa jel sve u redu.....
S obzirom da meditiras, da li vizualiziras porodjaj?
emy, svi ti trudovi koje osjećaš i koji su neredoviti, pripremaju te polako za finish. Iako ti se čini da se ništa ne događa, sve se u roku par sati može preokrenuti kada se najmanje budeš nadala.
Ja sam sa drugim sinom porod čekala u bolnici i bilo mi je upravo tako kao tebi, jedne noći sam oko 23.30 s mužem razgovarala i rekla sam mu da se ništa ne događa i da se neću poroditi još tjedan dana. I dalje su me tu i tamo posjetili ti lažni i neredoviti trudići, sat vremena kasnije jedan je ipak bio malo jači nego inače, do pola tri ujutro sam se sprešetavala po bolnici, lagano me sestra pripremila, u 5.20 na ruke sam primila svog sina. Kolegica koja mi je radila u bolnici probudila je telefonom muža da mu kaže da je dobio sina. Eto, a par sati prije toga baš se ništa nije događalo. I nije mi otišao čep i nije mi pukao vodenjak, sve je započelo iz čistih trudova. I nisam primila niti jednu jedinu injekciju ili bilo kakav vid medikamenata. Sve čista pećinska, prapovijesna priroda.
Nadaj se najboljem, onako kako ste željeli, ali ako se i dogodi neki drugačiji scenarij - upamti dobro - najbitnije od svega je da ti dijete dođe na svijet živo i zdravo. Definitivno je u sjeni način na koji će se to desiti. Lijepo je kada se poklopi da to bude savršeno i prelijepo, ali u konačnici je ipak taj cilj najvažniji.
pa ja tek sad vidim koliko je ovdje napeto.....
film mi se vratio na snorkicin porod edite.već su se sve zimsko proljetne bebe porodile samo je ona još bila u komadu.emy, sad bi te snorki utješila rekavši da je samija (drugo dijete) rodila prije termina.
vrbrammmmmm da bebač krene u osvajački pohod, tako da ti se ipak ostavri želja za porodom kod kuće.
a ako i ne krene, valjda onda beba zna zašto se htjela roditi u bolnici
Ma kakva bolnica, išššš, hoćemo samo pozitivne vibre ovdje 8) , ovo je topic o porodu kod kuće
I mislim da način na koji će se beba roditi itekako, čak i puno više nego što se otvoreno želi ženama priznati, ima veze s tim da beba bude živa i zdrava.
Jer svaka nepotrebna intervencija nosi svoj rizik.
Stvarno mi se čini besmisleno nešto coprat samo zato što je 5. dan nakon famoznog EDDa, a sve je do sad bilo ok.
Pa zašto ne bi i od sad 8) ?
Pogotovo u svjetlu onog Vedraninog linka s istraživanjem koje pokazuje da je zapravo klasična današnja procjena termina u većini slučajeva pogrešna, tj. preuranjena za nekih 7 dana.
Znači, termin bi se trebao smatrat normalnim čak i 3 tjedna nakon toga, a čini mi se da ga u nekim (rijetkim doduše) zemljama tako i tretiraju.
emy, meni je cerv. čep otišao tek par sati prije nego se beba rodila, ne opterećuj se s tim
Vjerujem da ti ovaj deadline od sljedećih 5 dana stavlja veliki teret na leđa :/ , svarno ne razumijem zašto bi to bilo presudno ako je s vas dvoje sve ok?
Pa mislim, zar su važnije te brojke, koliki br. dana je prošao od nekog umjetno stvorenog termina, ili to jeste li tvoje tijelo i tvoja bebica spremni za njen dolazak?
Zar su stvarno tako kruti oko toga?
prijateljicina susjeda iliti komsinica
Znam da je nekoliko dana pred termin upozorila susjede, da se ne prepadaju ako budu culi kakve jauke iz njenog stana, jer radja kuci.
Emy, drzim ti fige da sve prodje onako kako si zamislila. Bitno je da ides na redovne kontrole, a beba ce doci kad bude ona to htjela.
Sta rade u slucaju mekonijske vode? Je li i dalje insistiraju na porod kuci, ili... :?
Kao prvo, ovdje ne rade amnioskopiju, dakle niti ne vide kakva je plodna voda. Jedino kada pukne vodenjak moze se vidjeti da li je voda bila mekonijska ili ne. I tada se inducira porod.
Tako rade i u Austriji.
E sad ne znam da li amnioskopiju rade kada porodilja ima preko 35 godina?
S time da su meni inducirali prvi porod (u oba sam imala mekonijsku vodu), a drugi nisu.
Drugo dijete umalo sto nisam stojeci rodila. Posto vise nisam imala snage da stojim (Sami je rodjen kao krupna beba), legla sam, i u narednih nekoliko trudova dosla je bebica.
A na porodu kod kuce inzistiram ja, a svi drugi me ili odgovaraju ili cudno gledaju. :shock:
Jutros smo bili na pregledu. Opet sve u redu. Grlic mi je mekan i uloziv za jedan prst. Napravili smo bili i UZV koji po nasem zahtjevu nije trajao niti 2 minute. To je bilo u svrhu mjerenja kolicine plodne vode, i ja je imam dovoljno, sto znaci da placenta super obavlja svoju funkciju i da je i bebica dobro.
CTG sam opet radila u sjedecem polozaju na svoj zahtjev, iako je bila druga babica i nagovarala me da ipak legnem pa ce mi kao podici u sjedeci polozaj u krevetu. Ali znam ja da to nije isto, osim toga bilo bi mi neugodno sjediti tako sa ispruzenim nogama. Ovako sam sjedila na rubu kreveta kao na stolici, i trbuh mi je onako fino "pao" izmedu nogu, posto mi se dosta spustio, i meni je tako najugodnije. Taj mi je polozaj i na lopti kod kuce, a loptu vjezbam svakodnevno. Postala je nezaobilazna svakodnevna rutina.
Sljedeca kontrola je u subotu, 31.12.05. u 10 sati.
Idem sada probuditi MM pa da kupimo neke stvari za koktel kojeg mi je preporucila nasa babica, nesto sto bi moglo kao potaknuti porod. Ako bude funkcioniralo otkrit cu vam tajnu sastojaka.
Pravila pisanja postova
