S obzirom da si uloziva za jedan prst, sve mi to govori da bi porod mogao svaki cas.
Moja prognoza- PETAK
 |
|||
|
|
|||
S obzirom da si uloziva za jedan prst, sve mi to govori da bi porod mogao svaki cas.
Moja prognoza- PETAK
Emy, bas mi je zao da su te doveli do stanja da sumnjas.
Dok sam citala jedan od postova gore sjetila sam se necega. Htjela sam ti na brzaka prevesti komadic iz knjige (moje Biblije o porodu) ali ne mogu naci pa cu ti prepricati.
Uglavnom, poanta bi bila da budes spremna i otvorena za sve opcije. Vi zelite porod kod kuce i to je ok, sve ste pripremili, sve znate, imate babicu koja ce vam pomoci oko toga,... ali ako budes previse fokusirana na to 'kod kuce' i nekim slucajem ipak zavrsis u bolnici, poslije ces biti jako razocarana.
Ne znam koliko mi jos vjerujesali zbilja, ako to sto ti ja napisem ima kakvog uticaja na tebe, molim te, nemoj se unaprijed toliko fokusirati i ciniti stvari koje ti ne trebaju da bi potaknula porod.
Iz tvojih rijeci osjetim da si u grcu a ako mi mozes vjerovati na 'prepricanu rijec'grc je zadnje sto ti treba. Znas vec kako se najbolje otvara, ti bar imas brdo znanja.
Evo ti vibre ~~~~~~~~~, molim te, opusti se...
emy prvotno napisa
Nista ne objsanjavaj. Ako ti je bas toliko dosadilo izderi se po potrebi, kasnije se mozes vaditi na hormone.
Pitanja: sta radis preko dana? Cime se bavis?
ja se sjećam kako sam zadnjih nekoliko dana prije poroda slučajno zaboravljala mobitel doma. stvarno mi je slučajno ostajao,jednostavno bi ga zaboravila. mamma san me stalno špotala.
ali bar me nitko nije gnjavio. jednom sam otišla na dva sata do grada (slučajno bez mobitela).dočekalo me 32 neodgovorena poziva (moja mama 20 i nešto, mamma san nekoliko i još jedna prijateljica dva).
nek ti se muž javlja na telefon i jednostavno te zaštiti od dosadnih i uznemirujućih pitanja.
mirno iščekivanje ti želim
ljudi, zene nema. Da se nije porodila :D
ja isto čitam ovaj topik već danima; skužila sam da se emy ne javlja; možda je krenulo nešto konkretno
Potpisujem Lilly.
Sve polako, s mirnim pouzdanjem. Sve znas, imas divan stav, napravila si sve moguce pripreme koje si mogla, ostalo ces napraviti kada dodje vrijeme.
Ako bilo sto podje kako nisi zeljela, prihvati to s mirnim pouzdanjem, u Bozjoj si ruci. A kako kaze Sanjica, ipak se zna sto je u konacnici najbitnije.
Sad ce mamaJu vikati "iš, iš" ali i ja ponavljam: zelim ti divan prirodni porod kod kuce, ali neka ti ni drugaciji ne bude razocarenje.
A Martin recept o laganju primjenjujem i ja. Provjereno najbolji (a vjerojatno i jedini) za uklanjanje napetosti.
Potpisujem.
Ja si opet mislim da se ne nerviraš oko termina, nervirala bi se opet oko nečeg drugog iznenadnog kao što su bili ti psi. Ne znam kako je bilo kod drugih, ali kod mene je uvijek neka frka prije poroda neka normala. Bila su doduše dva poroda, ali uvijek nešto. Mislim frke ne zaobilaze ni trudnice u visokoj trudnoći.
Kaj ćeš, život je takav. Sjeti se antilopa u savani, one su sposobne prekinuti porod kad dođe frka i nastaviti ga kasnije. Frka je dio porodnog stresa. Ti si prirodno osigurana protiv frke, mislim ti i beba, svojom ženskom konstrukcijom.
Vi ste se odlučili za prirodni porod kod kuće koji je danas teška egzotika. Ne znam kako samo nekome tu egzotiku objasniti. Utopija. To znaš i sama.
Znam kako ti je jer i ja sam čekala 10 dana. Beba je imala 3700 g, nije ni bila prevelika
Drage moje, sve sto mi pisete veliko je ohrabrenje za mene!
Hvala vam sto ste sa nama u nasem iskustvu poroda i sto ste tako dobra podrska!
Zelim u ovom trenutku podijeliti sa vama molitvu za pocetak poroda koja se nalazi napisana u knjizi "Duhovni pristup radanju". Knjigu bih preporucila svakoj trudnici. Meni je ona do sada puno pomogla da vidim porod i na duhovan nacin, tj. kao duhovno iskustvo.
....
Boze, znam da je tebi sve moguce, i molim te da ucinis ocitim pocetak moga poroda. Dugo sam cekala ovaj dan i zeljela bih mir kada dode. Stavi milosnu zastitnu ogradu oko mog srca kako neprijatelj ne bi imao uporiste da pokrene krug straha i nesigurnosti. Vode iz Tvog srca, Gospodine, obnavljaju moju dusu i molim da me Tvoj Duh orosi na dan kada porod pocne. Pomozi mi da nadem Tvoj mir, a ne mir svijeta. Dok disem u Tvome Duhu, napajam se Tvojim prisustvom i ono se siri mojim tijelom donoseci potpunu smirenost. Vjerujem kako me okruzuje isijavanje Duha Svetoga, toplo i sveto. Slava djela koje si Ti ucinio sjaji na meni. Ja sam Tvoje dijete. Ne dopusti da moje srce bude uznemireno i uplaseno. Primam Tvoju ljubav i tvoj mir koji si mi ostavio. Bez razloga sam tjeskobna jer Tvoj mir, koji nadilazi svako shvacanje, stiti moje srce protiv neprijateljskih strijelica. Gospodine, kao da u sebi mogu cuti glasove koji me pokusavaju obeshrabriti, ali ja Te molim da ih bacis daleko od mene koliko je istok daleko od zapada. Ti si moj najbolji prijatelj, Gospodine. Dodi i poleti sa mnom da se vinem s Tobom visoko iznad svijeta i usredotocim se samo na Tebe i svoje cedo. Ostani sa mnom ovaj dan, Gospodine.
U ime Tvojga predragoga Sina.
Amen.
Drage moje, sve sto mi pisete veliko je ohrabrenje za mene!
Hvala vam sto ste sa nama u nasem iskustvu poroda i sto ste tako dobra podrska!
Zelim u ovom trenutku podijeliti sa vama molitvu za pocetak poroda koja se nalazi napisana u knjizi "Duhovni pristup radanju". Knjigu bih preporucila svakoj trudnici. Meni je ona do sada puno pomogla da vidim porod i na duhovan nacin, tj. kao duhovno iskustvo.
....
Boze, znam da je tebi sve moguce, i molim te da ucinis ocitim pocetak moga poroda. Dugo sam cekala ovaj dan i zeljela bih mir kada dode. Stavi milosnu zastitnu ogradu oko mog srca kako neprijatelj ne bi imao uporiste da pokrene krug straha i nesigurnosti. Vode iz Tvog srca, Gospodine, obnavljaju moju dusu i molim da me Tvoj Duh orosi na dan kada porod pocne. Pomozi mi da nadem Tvoj mir, a ne mir svijeta. Dok disem u Tvome Duhu, napajam se Tvojim prisustvom i ono se siri mojim tijelom donoseci potpunu smirenost. Vjerujem kako me okruzuje isijavanje Duha Svetoga, toplo i sveto. Slava djela koje si Ti ucinio sjaji na meni. Ja sam Tvoje dijete. Ne dopusti da moje srce bude uznemireno i uplaseno. Primam Tvoju ljubav i tvoj mir koji si mi ostavio. Bez razloga sam tjeskobna jer Tvoj mir, koji nadilazi svako shvacanje, stiti moje srce protiv neprijateljskih strijelica. Gospodine, kao da u sebi mogu cuti glasove koji me pokusavaju obeshrabriti, ali ja Te molim da ih bacis daleko od mene koliko je istok daleko od zapada. Ti si moj najbolji prijatelj, Gospodine. Dodi i poleti sa mnom da se vinem s Tobom visoko iznad svijeta i usredotocim se samo na Tebe i svoje cedo. Ostani sa mnom ovaj dan, Gospodine.
U ime Tvojga predragoga Sina.
Amen.
Joj, ne znam kako je otislo ovo tri puta. :?
Molim moderatorice da izbrisu posljednja dva posta (kopije).
Ma neću vikati 8) , nemojte me krivo shvatiti.
Zaista mislim da nema mjesta razočarenju ako nešto i ne završi onako kako zamišljaš, ako je u pitanju viša sila.
Jedino što bi mene moglo razočarati (ali razočarenje samo po sebi ne mora biti ništa strašno, recimo meni je to bio poticaj da mi drugi porod bude drugačiji, a ako Bog da, da jednog dana treći bude još blaženiji
I to samo iz razloga što se nije imalo strpljenja i vjere pustiti ono što je prirodno da teče svojim prirodnim tokom, ali se zbog neke naše "računice" čini da kasni.
Po meni je to danas najveći neprijatelj poroda.
Taj grč da se nešto mora vrlo skoro desiti, jer inače ne znam šta, da u svakom trenu može nešto krenuti na loše, da stalno nešto treba čačkati i provjeravati, mislim da baš taj adrenalin, to lagano dizanje psihoze može prouzročiti nepovjerenje i čak zakočiti trudove.
Svakodnevni stresovi koji su sastavni dio života su čini mi se ipak drugačiji, jer ovo mi je baš ona psihologija kad nešto silom hoćeš, pa baš onda ne ide...
Mislim da je stvarno najbolje u ovim zadnjim danima misliti pozitivno s mirom u srcu, biti mirna i čvrsta, otvorena za sve ono što ćete ti i beba osjetiti da je za vas najbolje.
emy, od srca ti želim da ti blaženo stanje ostane takvo do samog svog kraja i vrhunca, neka vas prati mir i Božji blagoslov
Ajme, sto mi se svidja atmosfera na ovom topicu.
Kad bi se ona barem kao zrake sunca sirila na sve one koje uskoro cekaju porod!
Emy, moram ti prenijeti moje iskustvo s ovom knjigom. Kao nesto sto se na nasem trzistu ne nalazi, odusevila me isprva. Onda sam je preporucila svojoj dobroj prijateljici koja mi je poslije rekla da joj je knjiga grozna zbog onih silnih prijetnji ognjenim zmajem. Samo je mirno rekla "ako ti je pogled upravljen u svjetlo, mrak ne vidis, pogotovo ne u tako blazenom trenutku kao sto je porod".
Naknadno sam knjigu dala na citanje jednoj starijoj clanici naseg Izvora koja na nasim susretima s trudnicama bas vodi taj duhovni pristup porodu. Zenu inace krasi velika mudrost i kristalno cista i duboka vjera. Imala je potpuno isti komentar na knjigu kao i moja prijateljica prije toga.
A kako od obiju zena crpim u zivotu obilje mudrosti, shvatila sam da su u pravu. A to polako i sama ucim rastuci u vjeri.
U predanosti i pozdanju u Njegovu Ljubav sve u zivotu ucimo prihvacati s mirom. Porod je savrsena slika u kojoj se to pouzdanje ogleda.
A tebi i ostalima zelim prenijeti gledanje na duhovnost u radjanju (a i trudnoci i roditeljstvu opcenito) sto ga nasim trudnicama prenosi ta nasa clanica:
Bog u covjeka ima povjerenje, povjerava mu svoje stvorenje. Ukljucuje ga u djelo stvaranja. SUSTVARATELJI SMO!
Koju nam to ulogu i cast Bog iskazuje?! Otkriti tajnu svog covjestva u tajni Boga, i tajnu Boga u tajni svog covjestva. To je put, jedini put da udjemo u tajnu svot zivota i svog djeteta.
To je neizmjerno veliko i uvijek vise od onoga sto mozemo misliti o sebi i djetetu.
Tajno i nepoznato uvijek u nama stvara i strah: kako ce to biti? hoce li biti sve u redu? s koliko boli ce biti povezano? Uvijek se nadamo dobru.
Put je jedan - vidjeti dijete u ruci Bozjoj, u ruci iz koje ga primamo.
... Ovako vidjen i primljen dar zivota, ovako primisljana trudnoca i priprema za porod ne poznaju straha, vec ulaze u radost i ceznju za zivotom.
Danasnji dan nam je prosao ovako: probudila sam se u trudovima, posto sam i zaspala u trudovima. Dolazili su mi na svakih 6-12 min. Poceli su jos jucer navecer u setnji, bili si mi pomalo bolni, a osjecala sam ih vecinom ispod pupka, cijeli taj donji dio trbuha.
Sinoc sam se i budila na to kako su me boljeli, a onda bih zaspala izmedu samih trudova, dakle nisu bili jos jako jaki, niti dovoljno ucestali.
Jutros sam nazvala babicu i rekla joj sve, pa je dosla oko 14 sati da me posjeti i vidi. Dosta smo pricale, tj. ja sam bila kao navijena, pa me je na kraju MM prekinuo jer bih vjerojatno udavila zenu svojim pricanjem o dozivljaju poroda i trudova i tako to.
Na pregledu je ustanovila da mi se grlic jos skratio (0,5 cm), i dalje je uloziv za jedan prst. Malo mi ga je izmasirala, dala mi je jos neki svoj homeopatski lijek. Trudici su se u meduvremenu smanjili pa sam nakon njene posjete otisla u setnju.
Moram reci i da se bebica dosta primirila. Cijelu noc pa sve do veceras je bila izrazito mirna. Ima pokrete, ali ne kao ranije. I onda iznenadenje! Sat vremena nakon setnje, trudovi mi se smirili a bebica se probudila. Totalni preokret!
I dalje imam te kontrakcije, ponekad su bolne, ponekad ne. Veceras idemo opet u nasu setnjicu pa cemo vidjeti kako ce se dalje razvijati situacija.
Eto, kod nas to izgleda ide malo sporije, ali ide.
I da, popodne sam imala tragove sluzi na wc papiru, prozirne i kao bjelanjak od jajeta. To je bilo samo jednom, ali ga je bilo dosta (nikad mi u normalnom ciklusu nije odjednom bilo toliko sluzi, cisto za usporedbu).
draga emy, samo vi setajte....bebica se bas lijepo priprema za dolazak!
Nek' vam je blazen susret!
(a propos datuma, ovisno o pojedinoj mami i bebi (genetika, rasa, podneblje itd...), porod izmedju 37. i 43. tjedna trudnoce bi se trebao smatrati normalnim, prema saznanjima i iskustvima moje babice. Kaze ona da npr. Sudanke radjaju cesto u 37. tjednu, a Eskimke u 43; dakle, ti si vise kao neka Eskimka :D )
To ti je vjerojatno čep, moguće da ga je masaža pokrenula.
Ovo o Sudankama i Eskimkama - možda je stvar u temperaturi (e jesam ja pametna
Samo vi šetajte i izgleda da sve ide svojim tokom. Gledala sam jednu ženu na videu koja je plesala onako lagani trbušni ples. Možda je to za tebe.
Za onu sluz sam i ja pomislila da bi mogao biti cep, a izasao je prije masaze.
Ocekivali smo bozicni poklon, a na kraju cemo dobiti novogodisnji.
Idemo sad plesati, i vrtiti kukovima na lopti (to mi je super), ali uz tihu glazbu jer je vec kasno.
Na kraju češ nabiti kondiciju bolju nego kao ne-trudnica :D
Ona se žena i porodila stoječki plešući trbušni ples. Za poludit.
Super je da ti godi lopta.
Možda krene beba noćas kako to prirodno biva.
Koji miris voliš?
svaki dan prvo idem na ovaj topić. sve čekam pa nikako. al sve mi se čini bit će ubrzo. ako je ćep otišao nebu to bilo još dugo!!
samo hrabro!
Volim miris lavande, narance, mandarine, vanilije i cimeta.
Od tih mirisa u kuci mi fali samo esencijalno ulje cimeta, ostale imam i rado ih koristim.
Nocas sam se naspavala kako dugo nisam. Probudila sam se samo 2 puta! :shock: :shock: :shock:
Do sada sam se prosetala vec 3 km do ducana i natrag, bas sam isla namjerno pjesaciti. Kontrakcije su i dalje lagane, bebica se mice i to je sve. Nema nekih vecih pomaka.
Babica dolazi i danas popodne da nas posjeti.
emy, skroz nas izluđuješ....
Cure, ne kontam u koliko sati se to emy zadnji put javila, al nekak mi se čini dugo!
Nemrem vjerovati, šalješ post u istoj minuti kad sam ja svoj pisala.
OK, i dalje vibramo za tebe i tvoju bebicu...
Go Emy, želim ti da još večeras zagrliš svoje zlato i naravno da ti sve prođe onako kako si zamislila ...
ovako!Go Emy, želim ti da još večeras zagrliš svoje zlato i naravno da ti sve prođe onako kako si zamislila ...
kao sto je rekla dijanam, volim amosferu ovog topica
emy, tu smo, uz tebe, zelim ti snagu, zelim ti mir, zelim ti sto manje grca i sretan put prema necemu najdivnijem na svijetu, vidjet ces i sama
joj kak je meni ovo driljivo
rasplacem se na te vase postove
emy
Emy držim fige da je krenulo i da sve prođe u najboljem redu
Kazem vam da ce to bit danas
Je li joj ovo prvi porod?
Emy, puno mislim na tebe!!!
Emy
vibrrramooo za sretnu bebicu~~~~~~~~~~~
Joooj, kak je ovo uzbudljivo...
Emy, navijamo za tebe i bebicu
Kod nas je napadao snijeg i holandezi se malo zbunili. Uzbuna, svi u kuce, alarm, ne na puteve, ne u vlak... a ustvari je bas lijepo mirno, bijelo, tiho.
Zelim vam da se lijepo ogradite, zatvorite, zabarikadirate
A meni se sve čini da upravo to i rade. Sada ih već vidim zatvorene u kući, u naručju mali smotuljak i svi troje zagrljeni iz tople sobe gledaju bijelu divotu kroz prozor. Ah, baš sam romantičarka. Ali zaista se nadam da je tako... ili barem na dobrom putu k tome.
Emy, mislim na vas
Emy, isto kao Lilly ti želim mir i da se sve nestrpljive vibre odbiju od vas bez da vas dotaknu. Mislim da možeš biti ponosna na sebe i svoje tijelo, da izvrsno obavlja svoj posao, grlić maternice se gotovo bezbolno skraćuje i širi. I mislim da ćeš biti super mama, da će tvoje dijete biti sretno što baš tebe ima za mamu i da ćeš ti biti sretna što baš ti imaš baš takvo dijete. Samo mirno i strpljivo
Ja bih sad narradije bila non stop na ovom topiku da vidim što se događa, ali doma imam samo modem i to me ubija u pojam.
Emy, želim ti da u Novu godinu kročiš sretna i "uspješna".
Evo pusa hrabroj i upornoj obitelji
emy, hvala ti što nam prenosiš svoje iskustvo..
super je što vjeruješ svom instinktu i svojim osjećajima.. mnogi ljudi zaborave koliko je to važno. znati slušati svoje tijelo. ("listen behind" mi je super izraz za to..)
mislim na vas troje..
Kao prvo, zelim vam svim Sretnu Novu Godinu! Neka nam ova godina donese puno zdravlja i srece, puno malih bebica i lijepe porode.
Hvala svima na velikoj podrsci, na svim lijepim mislima koje ste mi (nam) uputili na ovom topicu, mnogo su mi znacili u ovim danima kada se nisam javljala. Imate veliko srce!
Nasa situacija medutim nije nimalo laka. Iako vjerujem da ste svi ocekivali da sam se porodila (pa i ja sama), bebica i ja smo jos uvijek zajedno. Sa danasnjim danom brojimo 41+3 dana, 10 dana preko termina.
Bili smo na zadnjem pregledu u bolnici jucer, kada je sve pokazivalo i dalje uredne nalaze, ali bez ikakvih promjena sto se tice mojeg otvaranja. Ponovo sam odbila napraviti UZV, i ostavila sam im tamo jos jedan svoj potpis. Pitam se koliko cu im jos morati potpisivati?!?
Nasa babica je doslovce digla ruke od nas, za sto mi je jako zao, i jasno nam dala do znanja da nasa zelja za porodom kod kuce definitivno otpada.
Ona naime i dalje cvrsto stoji do onoga sto je na samom pocetku rekla, a to je njen limit od 10 dana nakon termina. Ne moram vam niti opisivati koliko sam plakala nakon razgovora sa njom.
Ono sto me je mozda najvise pogodilo jeste sto je jucer, osim te vijesti da nema nista od naseg poroda kod kuce, pocela vrsiti pritisak na mene da je vrijeme da se inducira porod u bolnici. I to odmah danas!
Pocela me je uvjeravati da je to najbolje rijesenje, jer ima zena koje jednostavno nemaju dovoljno oksitocina da im pokrene porod i tu se ne moze nista drugo napraviti nego provocirati isti.
MM i ja smo pod VELIKIM pritiskom sto uciniti i jednostvno kako dalje.
Osim sto mi je otisao sluzavi cep u noci sa petka na subotu (bas onako sukrvav i obilat) trudovi se jos uvijek nisu pokrenuli. Imam i dalje povremeno BH kontrakcije, ponekad osjecaj da cu dobiti mengu i to je sve.
Bebica se lijepo mice i dalje, a za svaki njen pokret i za svaku kontrakciju zahvaljujem dragom Bogu. Cini mi se kao da su SVI stali protiv nas, i da nam jednostavno ne dozvoljavaju da se normalno porodimo. Najgori je pritisak koji je gotovo neizdrziv, a napada direktno na ono u sto sam od samog pocetka vjerovala, a to je da je moje tijelo sasvim sposobno roditi moje dijete na savrseno prirodan nacin. Svi me uvjeravaju da mi treba mala "pomoc", indukcija, koja je potrebna samo na pocetku, a da ce dalje ici sve normalno. Ja u to ne vjerujem jer sama indukcija nije normalna, pa kako onda mogu dalje nastaviti "normalno".
Uostalom znate i sami sto ja mislim o bilo kakvom petljanju u sam proces radanja. Najsigurnije se osjecam u svojoj kuci, i samam pomisao da idem u bolnicu me potpuno demoralizira.
Sa druge strane, ne zelim izgubiti povjerenje u svoje tijelo koje mi je Bog dao, i ne zelim iznevjeriti svoje stavove koji su me do sada kroz trudnocu vodili i doveli do ovog trenutka sigurno i mirno. I mene i dijete.
Zeljela bih sto prije zagrliti svoju bebicu, maziti ju i drzati u narucju, ali nisam spremna to napraviti pod cijenu induciranog poroda (ako je sve u redu) jer i inducirani porod ima svoje rizika. Najvise se bojim lancane reakcije, kada jedno uplitanje povlaci sa sobom drugo i na kraju najcesce zavrsava kako zavrsava, ali najmanje lici na prirodni porod.
Nije me strah boli, nije me strah odgovornosti, niti svadanja sa lijecnicima, najvise mislim na bebicu kojoj stvarno od srca zelim najbolje, a bas zato sto znam koliko bi ona sama patila u jednom induciranom porodu, gdje ne bi dobila prirodni koktel mojih i njenih hormona.... ne znam, sve mi je u glavi i stvarno mi je tesko.
MM i ja jos nismo donjeli nikakvu odluku. Razmatramo mogucnosti kojih zapravo i nema mnogo. Babica me je i veceras zvala, ali se nisam javila jer je nisam htjela cuti. Razocarala nas je, i nisam htjela ponovo slusati od nje panicarenje i uvjeravanje da sto prije idemo u bolnicu na indukciju. Njena "odgovornost" je prestala sa jucerasnjim danom kada je digla ruke od nas, iako je prava odgovornost uvijek i oduvijek bila samo na nama, i to je jedino sto ja i trazim.
Ja vjerujem da je jos uvijek sve moguce, iako se cini da su svi digli ruke od naseg slucaja, znam da Bog nije digao ruke od nas. Vjerujem da ce nam pokazati koji je pravi put.
O draga emy, baš mi je žao što vam se slatko iščekivanje pretvara u borbu.
Ne znam što bih ti rekla za babicu, zaista me ostavlja bez teksta kada joj je jedini argument prekoračenje nekog broja u datumu, a s vama sve super :? .
U ovoj za vas teškoj situaciji jedino što mi pada na pamet je pokušati pod hitno naći drugu babicu.
Vjerojatno vam to uopće neće bit lak posao, ali ako već postoji mogućnost poroda kod kuće, sigurnmo postoji i neka primalja koja u njega, kao i u proces prirodnog poroda zaista i vjeruje.
Teško se prepustiti u ruke nekome tko te razočarao, zato i mislim da je ovo možda sada rješenje, mada je sve na knap.
Draga, slijedi svoju intuiciju, ne daj se, mislim na vas troje i šaljem vam bezbroj molitvi i pozitivnih vibri da bebica ko zrela kruška dođe u za nju pravi čas :D .
Emy, stav ti je i dalje vrijedan divljenja.
Mogu razumijeti sto prolazis i bas sam neki dan, razmisljajuci o tebi i tvom porodu, pomislila kako u Svicarskoj, kao zemlji satova i banaka i ne mogu vjerojatno imati drugaciji odnos prema porodu nego tako... matematicki.
Meni, kao i mammiJuaniti isto pada napamet samo druga babica kao druga opcija, ali polako i mirno, s pouzdanjem kakvog ste imali do sada.
Neka se to ne pretvori u borbu. I vjeruj sebi i svom instinktu, nedaj da ti sad neki inat u tebi prekrije mogucnost za eventualni alarm ako osjetis da nesto nije u redu.
Još razmišljam i pitam se zašto te ona babica ponovno zvala. Možda sam preveliki optimist kad pomišljam da joj je možda bilo žao što te rasplakala i razočarala.
Ne znam, možda i ona ima takve naučene stavove pa se boji razmišljati drugačije, pa misli da joj takav "rizik" ne treba...po meni, očito da sama nema dovoljno pouzdanja u žensko tijelo.
Mislim ta spika s oksitocinom je smiješna, pa koliko ima žena kojima taj oksitocin krene i više od 2 tjedna nakon edd-a, pa sasvim fino odradi što treba!
I koliko puno žena ima ovulaciju tjedan, pa i više kasnije, a ne 14. dan.
Pa dovoljan je bilo kakav stres da ti malo odgodi ovulaciju.
S tim na umu se zbilja ne bi trebali hvatati za dan.
Ovdje je pitanje tajminga, a ne jel tvoj oksitocin dovoljan ill ne.
Bdw, sa svim tim pritiscima nije lako poroditi se, kad znamo da adrenalin koči oksitocin.
No, da puno ne duljim...htjedoh reći, možda možeš ipak probat se još jednom čut s njom, ako ništa drugo možda je dovoljno otvorena da ti preporuči neku svoju kolegicu koja bi ti bila bliža po razmišljanju?
Ne znam, možda, ti ćeš bolje znati procijeniti bi li to imalo smisla.
Mislim i dalje na vas
Draga emy, mislim puno o tebi i tako mi je drago da si još uvijek hrabra i puna povjerenja. Eto ja sam posustala na samom kraju, ali mislim da je i to sve Bog vodio kako je bilo najbolje za mene i bebicu. Ne želim ništa savjetovati, samo pružiti podršku... Vjerujem da će sve biti baš kako treba. Znaš kako se svi mi veselimo tvom porodu, posebno tvom, zato što puno od nas sanja o porodu kod kuće... BE STRONG!
Išla sam sasd ponovno čitati tvoje prve postove i vidim da se u Š. babice dodjeljuju po kantonima.
Nekako slutim da u njemačkom i francuskom kantonu važe malo fleksibilnija "pravila", možda nije nemoguće da dobiješ babicu iz drugog kantona ako nije baš jako daleko?
Pravila pisanja postova
