Niste sami :)

[gumbek]

Slažem se sa svime što si navela

Da je teško,teško je!!!
Ali kad skužiš da "neuspijeh" možeš okrenuti u "uspijeh" eeee onda je to stvarno dobar osjećaj!!!

I da,svi mi zaslužujemo imati nekoga tko će izvući iz nas najbolje što imamo...pa makar to bili i mi sami.
Ja samo znam da više ne želim biti ničija sjena...a bila sam 8 g.
Bože sad kad se sjetim pa ja uopće nisam imala svoj pravi identitet,mom bivšem je sve bilo glupo...sve moje želje,snovi,sve ono što ja jesam.

Najbolje što sam ikad napravila je bilo okrenut se napokon sebi!

[Tata!]

Vezano za početni post moram se itekako složiti da je zaključak točan. Forumaši doista dolaze u najtežim trenucima i ispuštaju svoju dušu, ovdje popularno rečeno – "ventiliraju", što je u stvari vrlo dobar terapeutski učinak, međutim nakon toga se netragom povlače.


Različiti su povodi kasnijeg nejavljanja, od konačnog zadovoljenja očekivanja od ovog mjesta u toj jednokratnoj potrebi za istovarivanjem težine s duše, pa do nažalost čestog povlačenja s ovog mjesta radi tvrdoće usmjerenosti ovdašnjih stavova i bježanja od dodatnih živcirancija sa neslaganjem u fanatičnim zastupanjima pojedinaca (op.a.).


Da je klima otvorena i srdačna, da je pristup forumaša senzibiliraniji i empatičniji prema problematici koje ovo mjesto nosi, vjerujem da bi i mnogi jednoroditelji nastavili svoje druženje ovdje i iznosili svoja promišljanja, komentirali dnevne prilike i događanja, napredovanja svojih situacija, i sl. i sve to bez osjećaja moguće ugroženosti od tuđih predrasuda i krutosti. Time bi se automatski širila objektivnost doživljavanja jednoroditeljstva, donosili bi se stavovi koji bi mnogima pomogli u savladavanju poteškoća i dnevnih rutina, a dobronamjernošću sudionika i širinom različitih iskustava rješavali bi se tekući problemi bez teškoća.


Tomu je prvotno i namjenjeno ovo mjesto - zbližavanju i korespondiranju jednoroditelja, obilježenih tim sličnim problematikama i upravo bliskijem razumjevanju za takve situacije. Ali nažalost se izgubio prvotni smisao i tendencija je stavljenja na pobjedonosne note zagovaranja sporadičnih subjektivnih rješenja onih glasnijih i rigidnijih forumaša, a ne širenju objektivnosti i realnosti.


Ja sam osobno imao dosta tešku životnu situaciju i pokušao sam na ovom mjestu u jednom razdoblju pronaći trenutak razumijevanja i rješavanja nekih problema. Nažalost bezuspješno. Onda sam pak povučen stvorenom slikom neobjektivnosti i linča prema jednom spolu, pokušao primjerima zagovarati objektivnost i negeneraliziranje, a povrh svega neagresivnost prema drugom roditeljskom partneru, kojeg god on spola bio i ma u kakvim god se okolnostima dogodio raskid, prvenstveno radi interesa zaštite djece. Opet najčešće bezuspješno.



Glasno generaliziranje o "muškim svinjama", huškački tonovi franetičnog sugeriranje zbunjenim suprugama zatečenih u nedoumicama bračnih nesuglasica, zagovaranjem apriori RASKIDA sa "muškim nepotrebnicima", bili su nažalost jači od stajanja na loptu objektivnosti i promišljanja o bitku i vrijednosti obiteljstva, zakonitostima zajednice i interesima djece.


Teško je u takvim okolnostima stvorene ovdašnje klime očekivati da se forumaši vrate i da na ovom mjestu nađu onu toplu savjetodavnu i razumsku iskru za svladavanje svojih teškoća.


Ja sam u međuvremenu u krugu profesionalnog obiteljskog savjetovanja i usmjeravanja, naišao na vrlo kvalitetan krug ljudi zatečenih u istoj situaciji, te u njima ostvario savršenog sugovornika i iskrenog prijatelja za rješavanje problema koje razdvojenost od djeteta i neutaživa konfliknost drugog roditelja svakodnevno nose.



Rasterećenje takvim olakšanjem da imaš krug ljudi - iskrenih prijatelja, koji te savršeno razumije, jer jednako iskustveno proživljava i koji ti itekako svojim životnim iskustvom mogu biti korektor, ali i melem za rane, je enormno i neprocjenjivo i nadam se da će jednog dana i ovo mjesto moći ponuditi zaglibljenim forumašima takvu blagodat.


Do tada će nažalost biti često ovakvih tema pozivanja na druženje i prozivanja zbog neodržavanja daljnjih kontakata i upornih nastojanja stvoriti empatičnu temu bez straha od prigovora.


Sretno!

[fegusti]

I da,svi mi zaslužujemo imati nekoga tko će izvući iz nas najbolje što imamo...pa makar to bili i mi sami.

točno tako
strašno je kada te okolnosti navedu da pokazuješ samo ono najgore i kade se ne znaš tome othrvati jer si naučio živjeti u samoobmani kako bi uopće mogao preživjeti.
glupa utjeha u onima kojima je gore, koji se tuku i međusobno zlostavlaju... pa zaključiš da ti i nije tako loše, živa si i zdrava, imaš krov nad glavom i ponešto u tanjuru.
ali to je sve... totalna tupost i apatija.
to je stanje iz kojeg sam se izvukla, a sada učim živjeti drugačije, zapravo učim živjeti.