Primjetila sam kod mog malog da kad se jednom pokakio u tutu, (skoro slučajno, dugo smo i mi pokušavali i bili uporni, stavljali smo ga svako jutro, pa kako nije htio ni sekunde sjediti, onda smo mi sjedili s njim i igrali se ili mu čitali, to je bio jedini način da ostane sjediti na tutu, a kasnije je postao čitajući ritual) , tada smo jako smo ga pohvalili i od tad kaki u tutu, a za piškenje je sav sretan kad on to može sam obaviti i ne trebam mu ja, sav si je važan i govori kako je veliki. I skužila sam da mu jako paše rukama ga navlačiti i razvlačiti, promatrati, eksperimentirati, to je do sad mogao rijetko, samo kod kupanja, uvijek ga je spriječavala pelena. Vidim da mu paše ta sloboda...