Tesko mi je davati primere jer se meni sad vec sve spojilo u 'zivot' - s obzirom da imam cetvoro dece. Sto se pelena tice, prvo sto mi pada na pamet (jer mi je relativno sveze) je postavljanje izbora. Recimo situacija kad moramo da za 15-ak min da krenemo od kuce, treba putovati 2 sata javnim prevozom i znam da ce zaspati, i naravno zelim da se popiski pre toga (bolje ce spavati). Nekada ne zeli, prosto jer ima dve godine. Ako price ne pale (svi piskimo pre nego krenemo, mama piski, sestra piski, bla bla) onda postavim izbor tipa: hoces da piskis na wc, na tutu u hodniku, ili na tutu u kupatilu? To joj skrene paznju s cina piskenja kao takvog, a ona ima osecaj da postoje neki izbori. Generalno, njoj je u interesu da se popiski (ja je mogu odvesti na javni wc, ali joj ne mogu i necu objasnjavati da je njoj ugodnije kod kuce), a i izbori zaista postoje (iako se i nama, kao i njima, u tom trenutku cini da nema). Ja sam fleksibilna u smislu da mi je ok da ne piski i da sam ok s tim da nece put ici onako kako sam zacrtala ako se ne popiski pre, a ona je fleksibilna u smislu da ce odvratiti fokus od hocu/necu na ovako cu/onako cu (sire polje). Deca osete da i ti sebi i njima dajes sirinu, i postepeno postaje lakse pregovarati.