dobro jutro cure. evo, sinoć sam srela njenu mamu i bla bla pita mene žena da čini li se meni da beba slabo papa. rekla je žena da se njoj to čini malo isto i da je već razgovarala s njom o tome. i da bude još. zvala me sinoć šogorica da umijem bebu pa smo razgovarale. onak izdaleka. spomenula sam još jednom koliko treba da se probavi mamino mlijeko, da je cica voda, utjeha i hrana, koliko je mali bebin želudac, i da veliko spavanje može biti znak problema. stvarno pokušavam držati distancu, i ne držat joj prodike i nedaj bože ikakve naznake da je nesposobna. rekla sam joj da slobodno nazove sos ako ima bilo kakvih nedoumica i pitanja. i da sam ja tu kao podrška i pomoć ako bilo što treba. nije ništa komentirala. po njenom ponašanju vidim da je ne davim previše. nadam se da će joj napokon kliknuti u glavi.
e da, i patronažna naša ne nosi vagu. i ne mogu reći šogorici da izvaže malu jer bi me sigurno krivo shvatila. mislim da uvijek bolje pali prijateljsko uvjeravanje, nego stav "tinemaš pojma". osjetljivo je ovo razdoblje za frišku mamu, i ja uvijek biram trenutak i riječi. nadam se poboljšanju. hvala vam.