Suosjećam, nakon prve koja je jela i spavala druga me dotukla. Plakala je stalno, jedino je bila mirna sa sisom u ustima i na rukama, naravno mojim. Tata a i svi ostali su bili nužno zlo, mm je kad sam se tuširala znao držati ispred tuš kabine da me čuje i vidi inače bi se derala ko luda. kako je rođena zimi jedva sam čekala da malo zagrije i da možemo van,kad ono fijasko, nema šanse, u kolicima šuti cijelih 3min i onda dernjava, pa nju na ruke i guraj kolica, pa sam nabavila sling ali ni to nije bilo baš dugotrajno rješenje, jednostavno moje ruke su bile jedino rješenje.
Po danu je spavala 15 min, ali je po noći znala odspavati pa mi jebilo malo lakše. Mislim da je sa 6 mj počela spavat po danu, i to sam joj jednu pamučnu dekicu dala a prije toga sam ju nosila ko šal zabotanu oko vrata da poprimi mog mirisa i onda ju onak mazila s tim i ona je zaspala sa dekicom, i dan danas ima tu dekicu, to je njena gaga (draga) i s tim spava.
Nije lako, ali prestat će.
Iako su i danas moje ruke najbolje, nitko ne nosi kao mama.