I ja imam ptsp od plača, urlanja, negodovanja itd.
Ma kakva šetnja u kolicima, to nije uspjelo skoro niti jednom pa je bila ergo baby dijete. U sjedalici je svakodnevno plakala do iza treće godine. Plakala je svaki put kad bi se zatekla u ležećem položaju budna itd.
S 5 godina smo dobili potvrdu da je vrlo osjetljivo dijete i da se teško nosi s količinom emocija. Danas kad ima 6 i pol skoro, to znači da i dalje plače svaku večer (to zovemo "pražnjenje"), a pogotovo ako je dan bio uzbudljiviji nego inače, drukčiji nego inače ili ju je nešto pogodilo taj dan. Plače dok čitamo slikovnice. Ima suze u očima dok priča kako se nekome u vrtiću nešto loše dogodilo, sva je u emocijama, u vječitoj brizi za nekoga, empatična osjetljiva i u vrtiću (tete to stalno komentiraju). I danas poludi ako je preplavi nešto odjednom (glad, vrućina), ali je naučila dosta vladati osjećajima i nemamo više tantruma u mjeri i snazi kakvi su bili do pete godine. Prva tri mjeseca s njom su još bila najlakša, kako je vrijeme išlo, tako su reakcije bile dramatičnije, prošli smo sve moguće faze pa i night terrors. Bila je dojeno i nošeno dijete, vječiti co-sleeping....ali nikad nije bilo dovoljno...isto smo kao i Mitovski rasli, učili i prilagođavali se...
Od pete je lakše.
Želi biti glazbenica, umjetnica i veterinarka, samo da ilustriram u čemu se nalazi i dobro osjeća.

Na drugo dijete smo se odlučili unatoč i usprkos ptsp-u od njenog bebstva jer smo jako htjeli drugo dijete i jako smo htjeli da ona ima još nekoga. Rodila sam kad je imala 3 godine i jako je lijepo prihvatila brata, to je sve ispalo super. A brat potpuna suprotnost, nasmijana i zadovoljna beba, ugodno dijete, oduvijek se zna sam zaigrati, danas s nešto više od 3 godine može se jako dugo sam igrati, u svijetu je svoje bogate mašte, a opet, vrlo druželjubiv.... I manje samostalan, ona je često djelovala puno zrelije i odraslije od njega, zapravo je i bila, i danas je jako zrela za svoju dob... Tako da sve ima svoje...

I da, sjećam se da su mi u rodilištu komentirali kako je glasna, a u jaslicama su je zvali operna pjevačica Inače, kad bi sin pokušavao urlati zbog nečeg ili kao fol biti uporan zbog nečeg, često se moramo suzdržavati da ne prasnemo u smijeh, jer to je tako .....blago spram njenih reakcija. A nije da on ne plače i ne probija granice.