 |
|||
Dijete odbija ići drugom roditelju
Dijete mi ima deset godina i odjednom je počeo odbijati odlaske drugom roditelju. Imate li vi kakva iskustva kako se postaviti u toj situaciji. Naravno, bili smo kod psihologa ali bez suradnje drugog roditelja ništa. A drugi roditelj je više ako nećeš milom onda ćeš silom.
Hvala
uf..uf...moram priznati da moji rado idu..iako klinka nije presretna zbog odvajanja od mene...ali kad tata dođe po njih onda me poljubi i odeeeeee....
ono što ja radim je da nju malo "zagrijavam" tijekom tjedna, kao tata se baš veseli što ćete provesti skupa vikend, pa ćete ovo, pa ono...i tako.
on je vršnjak tvom dijetetu, ali ide jako,jako rado...
Tako je bilo i kod nas sve ovo vrijeme ali sada su počeli problemi a ja se osjećam kao između dvije vatre.
Nisam bila u ovakvoj situaciji pa ne znam koliko sam kompetentna davati savjete, ali probaj to u prvom koraku riješiti BEZ djeteta - s drugim roditeljem... ako ikako možete razgovarati. Jednostavno mu reci da nemaš ništa s tim, da čovjek ne pomisli kako je to tvoja zasluga... Nek proba razgovarati s djetetom i nek previše ne sili, nego djetetu pusti malo "slobodnog prostora" za odluku. Takve stvari obično pale kad moju djecu treba nagovoriti na nešto što oni ne bi rado učinili... A sa djetetom isto porazgovaraj u tom smislu - nek ode još jednom, za probu, pa nek kaže kako je bilo.... Dječak je na pragu puberteta (imam jednog takvog i jednog malo mlađeg), svašta se od takvih može očekivati i u stabilnim obiteljima, a pogotovo u ovakvoj osjetljivoj situaciji... Nadam se da ćete nekako naći zajednički jezik. Sretno!lukinamama prvotno napisa
Ni ja nisam bila u ovakvoj situaciji...ali ja bih prvo razgovarala sa djetetom. Već je velik pa bi znao reći što je razlog tome da više ne želi ići ocu. Sigurno nije bez razloga promjenio ponašanje! A ako je tako da otac sve rješava silom ako ne milom, onda mu možda odlasci njemu više štete nego koriste. Naravno, nakon razgovora s djetetom, razgovarala bih s ocem jer definitivno bi i on trebao biti svjestan razloga zbog kojih dijete neće njemu.
Ma sve štima, ali lukina mama je rekla da dijete odbija ići.... za pretpostaviti je da je taj razgovor s djetetom već obavljen. I sigurno je da prisiljavanje djeteta od strane drugog roditelja ne utječe povoljno na cijelu situaciju.
S druge strane, ne mora uvijek biti neki debeli razlog - moji isto znaju biti jako jogunasti, a nema nikakvih "smetnji" ili razloga na vidiku, samo se bliži kraj školske godine, ružno je vrijeme pa manje idu van, ne da im se ovo i ono, dure se bez vidljivog razloga itd...
Hvala na odgovoru ali sve smo to već prošli. Drugi roditelj nije baš za suradnju već rečenicu ako neće milom onda će silom, a dijete je naravno zbunjeno.
Škola nije razlog jer nema problema s tim. I psihologa smo već odradili. Naravno da je otac povrijeđen i rekao mu je da on s toliko godina nema pravo na svoje mišljenjeA ja ga odgajam upravo suprotno odnosno da ima pravo na svoj stavi i mišljenje, naravno u onim stvarima koje su na razini njegovih godina. Da li znate možda gdje ima nekih psiholoških radionica roditelji i djeca gdje se o takvim stvarima razgovara?
Isto nemam iskustva s tim, ali ako je dijete odjednom promijenilo ponašanje i ne želi ići tati razlog je vjerovatno u očevom ponašanju. Možda ga je nečim uvrijedio ili mu jednostavno nije ugodno s njim, možda mu prigovara nešto ili ga stalno ispituje i nameće mu svoju volju pa se dijete ne osjeća dobro. Pogotovo me na to navodi ovo: ako nećeš milom onda silom, kako ne shvaća da možda još koju godinu može siliti dijete da ga viđa, ali neće moći zauvijek. Zbilja žalosno kako roditelj ne shvaća vlastito dijete kojem isto nije lako u situaciji gdje mu roditelji ne žive više zajedno i onda mu on još više otežava. Da probaš kod psihologice Tanje Sever? Ona je super psiholog i vjerovatno bi ti mogla pomoći.
Puno hvala svima. Dogovorila sam Tanju Sever za sljedeći tjedan tako da se nadam da će biti sve ok.
hajde pa baš me zanima što će reći...vjerujem da ti nije lako i da te srce boli, jer meni se slama svaki put kad ona broji vikende s kim je...a znam da se veseli na kraju i da joj bude lijepo...budi hrabra i ti i dječak..
Ovo je malo stara tema, ali razlog što sin ne želi ići tati ne mora nužno biti u tati, već može biti i u mami. Djeca ne žele "ostaviti mamu samu" i sl. Eto tek toliko da se vidi i druga strana.
Probaj se obratiti Obiteljskom centru grada Zagreba ili Modusu i jedni i drugi imaju kvalitetne obiteljske psihologe i vrlo učinkovite radionice. Štoviše vama bi izuzetno odgovaralo da oboje kao roditelji odete na grupno savjetovanje, da se tati razjasni da ne može zagovarati tako kruti stav prema djetetu "milom ili silom", jer em što to nije obzirno prema djetetu, em donosi suprotan efekt, s mogućim trajnim posljedicama na želju za tatinim neviđanjem.
Roditelje treba senzibiizirati prema osjećaju za potrebe samog djeteta i educirati ih o mogućim stanjima djeteta kako bi znali prepoznati njihove male psihološke borbe u takvim razdvojenim zajednicama i mogli im pomoći, a ne natovariti im krivnju, prkos i inat. A tu je iskusan obiteljski psiholog itekako zlata vrijedan!
Sretno
Hvala na pomoći. Bili smo kod Tanje Sever i krenut ćemo kod nje na radionice, čisto radi emocija i samopouzdanja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom