je li se posao traži ili stvara?

[Storma]

rekla bih da su zivotne okolnosti najvazniji cimbenik. i dob onoga koji u nesto krece. lakse je kada si u ranim dvadesetima, bez djece nego u tridesetima, cetrdesetima s djecom. a nemaju svi od poceka pogled uprt visoko. ili imaju, pa posustanu, pa se osvijeste.
mislim da petra ne gleda situaciju s visoka, vec ne gleda dovoljno nisko. moja perspektiva djeteta iz radnicke obitelji mi pomaze sagledati razlicite strane iako sama nisam puno dalje makla. jer petra, optimizam koji tvoje dijete ima je u meni poprilicno prebijen od rane mladosti pa iako ga sada njegujem nece nikada biti ravan njenom.

nazad na moj prijasnji post - teta u ducanu radi za 2 500 kn, muz za 3 000 kn. u tridesetima su i imaju dvoje djece. u varijanti a imaju etazu kuce a u varijanti b su podstanari. ovima u a varijanti je puno lakse (financijski). i sad, shvacaju da ne mogu tako do penzije, da bi htjeli vise. kako bi teta u ducanu dosla do koncepta koji si ti zamislila? i realizirala ga? ne mislim na jednu od milijun, jer ta je dovoljno ambiciozna da se sama snade, vec kako pomoci onima koji nisu tako "bazdareni"?

[pinguica]

...i sad, shvacaju da ne mogu tako do penzije, da bi htjeli vise. kako bi teta u ducanu dosla do koncepta koji si ti zamislila? i realizirala ga? ne mislim na jednu od milijun, jer ta je dovoljno ambiciozna da se sama snade, vec kako pomoci onima koji nisu tako "bazdareni"?

affilate programima

[flower]

pitala ja svoje dijete - sto ako ostanem bez posla - kaze ona, snasla bi se ti...
i kad je pitam sto bi ona htjela biti - sve neke poduzetne ideje...
vjerujem da vecina djece ima taj optimisticni pogled, neovisno gdje rastu, samo sto ga u nekim situacijama mogu i zadrzati, u drugim situacijama zivot ih nauci da to i nije tako (nazalost), pocevsi od skola pa do nalazenja posla oni neovisno o poruci koju nose iz doma dobivaju poruku da nije dovoljan samo trud/znanje...a kad nemas sve konce u rukama tesko je biti poduzetan.

[flower]

storma, ja iskreno vjerujem da je tim manje "sposobnima" vani lakse jer imaju sustav koji ih podrzava, kod nas tog sustava nema.

[Storma]

storma, ja iskreno vjerujem da je tim manje "sposobnima" vani lakse jer imaju sustav koji ih podrzava, kod nas tog sustava nema.

slazem se.

[annie84]

Bilo bi divno kad bi svi ljudi ovog svijeta imali jednaka prava. Bila bi to utopija. Uz to da imaju ideje koje nitko prije njih nije imao ili patentirao. Onda uz to još i podršku obitelji da se bave tim idejama, pa da nađu klijente i da od toga dobro žive. I da imaju početni kapital za sve to i da ih birokracija ne ubije u pojam. U tom slučaju bi valjda svi imali poduzetničkog duha.

[RozaGroza]

Privatnica sam tek 5 godina, ali u tih 5 godina ne uspijevam naplatiti preko 60% odrađenih poslova!!! Ljudi nemaju para, osječam se ko baraba kad moram slat ovrhe, a koja mi korist kad su pošli preko grane a firmu bacili u stečaj. Imam i diplomu, i kreativne nove ideje, i volje za rad, i hrabrosti, ali malo mi to sve skupa vrijedi kad mi niko ne plaća. Bolje mi se uhvatit vrta i zemlje, jer ču bar imat osiguranu klopu i sačuvane živce. A MoMu i Tate nek si Š sam priušti ako bude htjeo. Vrlo lako bude htjeo bit kamionđija ili ribar, onda ga neće bit ni briga za Egipat ili London.

[RozaGroza]

Bilo bi divno kad bi svi ljudi ovog svijeta imali jednaka prava. Bila bi to utopija. Uz to da imaju ideje koje nitko prije njih nije imao ili patentirao. Onda uz to još i podršku obitelji da se bave tim idejama, pa da nađu klijente i da od toga dobro žive. I da imaju početni kapital za sve to i da ih birokracija ne ubije u pojam. U tom slučaju bi valjda svi imali poduzetničkog duha.

da

[Storma]

necemo sada u drugu krajnost

meni smeta sto je cesto nagrada za obavljen posao jos vise posla. a jednaka placa kao i kod kolega koji rade manje, jer im je to maksimum koji mogu/zele postici. na kraju ispadnes budala jer se trudis i stalo ti je da se posao obavi sto bolje/efikasnije.

[n.grace]

necemo sada u drugu krajnost

meni smeta sto je cesto nagrada za obavljen posao jos vise posla. a jednaka placa kao i kod kolega koji rade manje, jer im je to maksimum koji mogu/zele postici. na kraju ispadnes budala jer se trudis i stalo ti je da se posao obavi sto bolje/efikasnije.

Storma, odlično rečeno, potpuno se slažem...

[annie84]

meni smeta sto je cesto nagrada za obavljen posao jos vise posla. a jednaka placa kao i kod kolega koji rade manje, jer im je to maksimum koji mogu/zele postici. na kraju ispadnes budala jer se trudis i stalo ti je da se posao obavi sto bolje/efikasnije.

O da! Poznato mi je to...

[apricot]

osobna sreća-to je prioritet-ne stvarati bez granica

ne bih rekla da je jedno u koliziji s drugim.
samo - da nije kod svih u harmoniji.

poznajem puno ljudi kojima je sreća u nepresranom prikupljanju informacija, edukaciji, traženju nečega novoga.
ponekad im zavidim na tolioj energiji.
ali, meni je češće draže buljiti u strop, ma koliko jadno mnogima to bilo.

sinoć sam sa svojima gledala "Pipi u bijegu".
u jednome trenutku, djeca ostaju bez odjeće i hrane.
Tomi i Anika (prosječna djeca), malodušno stavljaju ruke među dlanove.
Pipi odlučuje da će nešto smisliti.

djeca pjevaju (jer to je jedino što znaju) i za to dobiju 17 centa.
s sljedećoj sceni, Pipi razapinje uže od krova do krova, vješto savladava tu udaljenost (10 metara iznad tla) i prikupi dovoljno novca da ih i odjene i nahrani.

ali, jedna je Pipi.
ima nas puno više Tomija i Anika.
koji za svoje pjevanje dobiju nešto malo. ii ništa.

[krumpiric]

ni ne mislim da je u koliziji. mislim da je stvaranje i sticanje- stvaranja i sticanja radi, zapravo besmisleno.

[Beti3]

apricot - ovo sa Pipi, Tomom i Anikom mi je izvrsno. I pogođeno.

Ja bih voljela biti malo više Pipi, ali vani je 33 ili više stupnjeva, i sjedit u hladu na privratu, okružena cvijećem je najbolje ( ni u more mi se ne da, iako mi je pod nosom).

Ali, u rujnu odoh ja u nove radne pobjede sa svojim novim zanimanjem.
Lako meni pričati, kad trenutno moja obitelj ne ovisi o mojim primanjima (mm radi i zarađuje izvan Hrvatske).
A, s druge strane nije lako mjesecima biti svojoj djeci i mama i tata, sve lijepo i ružno prolaziti sama, samo uz pomoć Skypa i mobitela.

[Peterlin]

necemo sada u drugu krajnost

meni smeta sto je cesto nagrada za obavljen posao jos vise posla. a jednaka placa kao i kod kolega koji rade manje, jer im je to maksimum koji mogu/zele postici. na kraju ispadnes budala jer se trudis i stalo ti je da se posao obavi sto bolje/efikasnije.

E, vidiš, mene to nikad nije smetalo. Uvijek sam od svoje volje prihvaćala nove izazove jer me to zabavljalo. Nagrada je dolazila naknadno, u raznim oblicima, ali uvijek se to nekako vratilo (ili naplatilo). S druge strane, razumijem da postoje zanimanja (pogotovo u javnim i drž. službama) gdje je grijeh biti bolji od kolega i gdje se žito koje strši nemilice siječe mačem.

Uostalom, nije ni na ovom forumu drugačije. petra nam je to upravo lijepo pokazala.

[krumpiric]

Peterlin, kako nam je to pokazala?
Ako razmišljaš o činjenici da nisu svi ljudi (sposobni biti) stršeće žito, ne znači da ti nisi. Uostalom, treba prihvatiti činjenicu da smo se rodili s drugačijim sposobnostima i imamo usađene drugačije vrijednosti.
Pa neki od nas uopće ne vide da išta na ovom polju strši.

[Storma]

E, vidiš, mene to nikad nije smetalo. Uvijek sam od svoje volje prihvaćala nove izazove jer me to zabavljalo. Nagrada je dolazila naknadno, u raznim oblicima, ali uvijek se to nekako vratilo (ili naplatilo).

Ne smeta ni mene. U krajnjem slucaju, naucila sam jako puno. Poanta je u tome da je trud uzaludan ako nije na plodnom tlu.

[Peterlin]

Peterlin, kako nam je to pokazala?
Ako razmišljaš o činjenici da nisu svi ljudi (sposobni biti) stršeće žito, ne znači da ti nisi. Uostalom, treba prihvatiti činjenicu da smo se rodili s drugačijim sposobnostima i imamo usađene drugačije vrijednosti.
Pa neki od nas uopće ne vide da išta na ovom polju strši.

Ne strše ljudi, strše stavovi... prečesto. A mene to smeta kao kamen u cipeli. I to je razlog zašto se petra odjavila. A i ja bih baš mogla...

Uživajte!

[Anemona]

Ne strše ljudi, strše stavovi... prečesto. A mene to smeta kao kamen u cipeli. I to je razlog zašto se petra odjavila. A i ja bih baš mogla...

Uživajte!

Moram iskreno priznati da ne razumijem.

[miniminia]

Da, Tomi i Anike su većina nas...

Mi Hrvati smo očiti svjesni da nismo Übermensch...I ne bi valjalo da nas je većina takvih...
Iščitavajući je, tema me podsjetila na jedan novinski članak od prije par godina gdje veliki postotak ispitanih građana Pariza ne zna gdje im žive ili gdje su im pokopani roditelji....Da li je to slijed trčanja za poslom,jurenja nekih osobnih ambicija u kojima tek nakon nekoliko godina , desetljeća shvatiš da ne znaš gdje si bio prije dvadeset godina, koga si ostavio iza sebe u nekim malim ili velikim gradovima..ne znam, u svakom me slučaju sablaznilo...

Osobno, važniji mi je svaki sretan trenutak s djecom, šetnja sasvim neplanirana bez ikakvog pametnog učenja znamenitosti u tomitom parku, posjete bakama i djedovima sa miljun krikova svake nedjelje nego traženje zlatnog reza na atenskim hramovima...Iako mi oduvijek posjećujemo izložbe, putujemo...NO, u ovoj dobi moje djeci bezrlazložno glupiranje je smatram bitnije od jonskog, dorskog , korintskog stila, Gizeha, Keopsa i Doline kraljeva...

Slično kao i Apricot, i moje struke ima koliko hoćeš, alii ja baš stvarajući sebi neke poslove težim tome da budem što više sa djecom, mužem, da djeci pružim što više topline u našoj kući,da stvore ona iskonska mjesta u svom sjećanju koja će ih kasnije kada budu odrasli i možda zaista negdje tisućama kilometara daleko, grijati i davati osjećaj da se uvijek mogu vratiti na to isto mjesto...U mom svjetonazoru koji ispada dosadan i staromodan, stvaranje posla znači težnju da imamo dovoljno da živimo pristojno , da odemo na odmor na kojem ćemo biti skupa, da imamo za školovanje svoje djece, da imamo osjećaj sigurnosti... U Hrvatskoj je to realno , jako teško. I nemojte se ljutiti, ali idu mi na živce koji prodaju pamet, jer znanost se svela na čisto prepisivanje, navođenje citata, bezbroj fusnota... Mene zanima što ti Imenom i Prezimenom kažeš, a ne XY... Imala sam mogućnost zaposlenja na fakultetu, ali baš to što me moja tadašnja mentorica uposlila samo kako bi njoj išao broj radova, suautorstva na članku, shvatila sam na vrijeme kako ja nisam ta koja traži i grize svaku priliku što danas jako vole govoriti...ja sam taj sporiji tip, onaj koji voli smireno ići kroz život (što ne znači stagnaciju), i znam svoj cilj, pa radije idem pola koraka kroz dva mjeseca, nego tisuću ukrug...
i pomirena sam sa svojim korijenjem, zvali ga balkanskim, hrvatskim....lijepo je biti stablo sa razgranatom krošnjom, ali bez dobrog i zdravog korijena ne možemo ni listati...valjda..ili su nizozemci i to negirali nekim supstratom......

[Joe]

meni djeluje da se petra odjavila zbog pms-a, jer ne nalazim niti jedan drugi razlog zašto bi inače vrlo elokventna i samouvjerena forumašica otišla s foruma radi razilaženja u mišljenjima.

a malo mi ide na džigericu kad se plače za onima koji su se odjavili. dođeš, odeš, tko te sili ovako ili onako.

inače, da ne bude totalni OT, ja svimbam i seni i bhany, a volim pročitati i sanju, ali bhany je po mom najbolje sažela ono što i ja mislim.

[seni]

seni prvotno napisa
tema je interesantna, te bi bilo steta da prede u osobne "obracune" cije je nacin zivota bolji ili gori.
dakle ne radi se o tome da je zivjeti ili ne zivjeti u hrvatskoj ili negdje drugdje bolje ili gore, niti o tome da li ides u egipat ili u lokalni muzej (to su metafore koje su sukladne nacinu zivote, bez obzira sto ih neki dozivljavaju kao "kritiku" vlastitih odabira). niti o tome koji nacin zivota svaku od nas ponaosob usrecuje.

mislim da je poanta i pitanje za raspravu koliko su ljudi spremni preuzeti uzde i odgovornost za svoj zivot i zivot obitelji u vlastite ruke.

nisam sigurna da se mogu složiti s ovim; o kakvim metaforama pričamo ako netko eksplicitno kaže da su mu premise ono što je drugome - doseg.

ne razumjem kakve veze ima metafora sa premisom i dosegom.
kulturne vrijednosti koje netko zeli (ili ne zeli, takode legitimno) pribliziti svojoj djeci su sirokog raspona koji ovisi o mogucnostima i zeljama roditelja i krecu se kao sto vidimo na ovom topiku od piramida do listanja knjiga kod kuce. dakle za mene je egipat (petra) i lokalni muzej (bhany) metafora tog stremljenja. (koje naravno ne mora niti svaki roditelj imati, te nije samo zbog toga losiji niti bolji per se).
a u kontekstu razlicitih zivota koji ljudi na forumu vode, ne vidim da bi se trebali sramiti ni oni kojima je knjiga ni oni kojima je piramida u zivo doseg.
niti oni kojima je "samo" knjiga ili "samo" piramida u zivo premisa. za njih same i njihovu djecu.

i ne bih rekla kako su ovo "osobni obračuni", jednostavno razgovaramo, ali svatko sa svojega stajališta.

slažem se da je znanje najveći kapital.
osobni.
ali isto tako, moje znanje najčešće ne može prehraniti obitelj. i ne može platiti račune.
jer ovakvih kao ja ima na tisuće.

i vjerujem da nas je većina upravo takvih - prosječnih.
razumijem da ima toliko obrazovanih, iskusnih, sposobnih... čije usluge su tražene, kojima se poslovi stvaraju.
jako poštujem takve, ima ih i na forumu nekolicina i sa užitkom čitam što pišu i kako žive.

ali neka i oni onda sa istim užitkom čitaju moje različitosti.

od mene sigurno nitko neće tražiti da mu uredim stan zato što sam najbolja u svome poslu.
oni koji su najbolji, naplaćuju i po 200 eura po kvadratu. i neka naplaćuju; ulagali su u sebe, hodali po seminarima, konferencijama, plaćali dodatna školovanja, rade i po 16 sati dnevno.
i neka, tako i treba.
ako je u tome stvar - ja NISAM spremna raditi 16 sati dnevno.
ni 10!
ne za Egipat, piramide, i ruševine Abu Mena. i uopće ne dopuštam da mi se zato kažem da život nisam uzela u svoje ruke.

mozda mi je promaklo, ali nisam primjetila da je to tebi netko rekao.
jasno mi je da su formulacije u postovima na ovakvim temama vazne, te da se mogu raznorazno iscitavati, pa i kao napad na necije zivotne vrijednosti i mogucnosti, ali ne mislim da je to cilj niti pokretacice teme, niti ostalih.

[maria71]

ok, a zašto bih ja podvlađivala petri ako se ne slažem s njom ?

ovo je raspravljački pdf i moramo biti svjesni toga da će biti i drugačijih mišljenja.

[anchie76]

Ajmo natrag na temu žene, inače će ova dobra tema završiti pod ključem...

[apricot]

seni, da objasnim.

naravno da nije riječ o "Egiptu"; Egipat je metafora za neki cilj, bio on osobno dodirivanje kamenih blokova u Gizi ili listanje stranica enciklopedije.
mislim da nam je to svima jasno.

ali, ako je meni doseg listanje stranica, bez ikakve želje da odem tamo i vidim uživo, i sasvim sam u redu sa tim svojim izborom/odlukom, i ako sam čula da je to nekome tek "polazna stanica" i da ja zakidam svoje dijete ne nudeći mu nešto više, onda mogu reći kako ta metafora prestaje biti metaforom.

ni u jednom trenutku nisam pomislila kako je topik pokrenut sa lošom namjerom, dapače, jako mi je drago vidjeti kako neki žive potpuno drugačije i sa potpuno drugačijim izazovima.
ali, trebam li onda samo čitati i ne odgovoriti?
pa zašto ne bismo razgovarali?

[maria71]

upravo tako, da poaprikotim

a život me je naučio da je usmjeravanje jedna stvar, a gruba realnost sasvim nešto drugo.

i ja svoje dijete pripremam za život u stilu mame iz serijala terminator , a ne na neki drugi ,nekom prihvatljiviji način

[maria71]

p.s. da ne editiram

me bacamo bombe po dvorištima , nego porovodim ejdnu sasvim drugu politiku odgoja od one kojoj sam ja bila izložena

[seni]

apri, ma jasno je meni sve to, ali sve ovakve teme odu uvijek u neki kupus, jer se svi osjete povrijedeni i onda krene prepucavanje:
h&m / nike; plac /chanel; skijanje / sjedenje kuci
severina / bach; itd......
i tko je bolja gora majka, te da li je dijetetu vaznije brljanje u travi ili setanje oko akropole (apropo da je puno toge moguce u varijanti i i, a ne samo ili ili, se bas ne spominje)

a mislim si, da svi tri puta udahnemo, te pri postanju malo smanjimo "retoriku", bilo bi lakse razgovarati.

[apricot]

to je istina.
zato se i čudim petrinom odlasku jer nisam primijetila neko prepucavanje.
samo se potrefilo da je više onih koji razmišljaju na drugačiji način od pokretačice teme.

nema ovjde "bolja i lošija majka", samo drugačije majke.
i drugačija djeca koja su sretna, svako na svoj način.

[Anemona]

I ja se čudim petrinom odlasku, jer je ovo rijetka od višestraničnih tema u kojoj nije bilo velikog prepucavanja.

[Kaae]

Poanta mojeg mozebitno skroz promasenog posta bila je ono sto se sjecam da su flower i Storma napisale - velik dio svega je, zapravo, u okolnostima. Neke su svakako vise ili manje poticajne od drugih.

Moje su ispale takve da mi se cijeli zivot poslozio u samo par mjeseci. Nisam otisla trbuhom za kruhom, otisla sam za muzem tj. k muzu, ali u konacnici je to, ne samo iz emocionalnih razloga, ispalo bolje za mene.

Uopce me nije sram hrvatskog podrijetla, a i postoji velika sansa da cemo se nekad (za par godina, deset, dvadeset... nemam pojma) preseliti trajno u Hrvatsku. (Ili biti bogati i slavni pa zivjeti gdje stignemo, ako treba i u piramidi. )

U Zagrebu me smetalo sto nitko nije nagradjivao moj rad, ni najmanje. Barem ne tamo gdje sam radila. Ovdje je, nadam se, bolje. U drzavi jest, a tu gdje sad radim jos ne znam. No svakako se bolje osjecam kad me za slican posao placaju preko nekoliko puta vise. Jeb'ga, mozda sam smrdljivi materijalist, ali lakse mi je ustati ujutro i otici na posao kad znam da ce ono sto ce pretociti na moj racun biti vise nego dovoljno za nase potrebe. S druge strane, kad se rodi dijete... vjerojatno cu tuliti u kutu jer necu imati pravo na porodiljni duze od 5 tjedana.

Ma sve ima preko nekoliko pluseva i minusa. I jos jednom naglasavam da su bitne okolnosti.


S druge strane, naprasni odlasci s foruma me oduvijek zabavljaju.

[apricot]

da se vratimo na temu.

mislim da ovdje ima jako puno ljudi s inicijativom, energijom, idejom, pameti, voljom...
ali nam možda nedostaje taj poduzetnički duh.
prisutan je strah od rizika.
strah od ismijavanja.
strah od neuspjeha.

evo, i na forumu svoja znanja dijelimo s drugima.
ali, otisnuti se dalje od foruma i pokušati to naplatiti - e, to ne znamo.

zato bi mi bilo dragocjeno da je petra ostala i napisala kako se to vani radi.

[BHany]

meni je također žao što petra zbog ovog topica razmišlja o odlasku
iako puno češće čitam nego što pišem (izvan foruma potpomognute)...petra nam je mislim svima širila i davala drugu perpektivu

no, ni meni se ne čini da je ovdje retorika tako oštra, rekla bih da je puno manje oštra nego na velikoj većini drugih topica ovdje

i ja bih voljela da se petra predomisli


on topic
zapeo mi je za oko za rizik u prethodnom postu
u velikom broju slučajeva kad ovdje uđeš u rizik...obzirom na ograničene financijske mogućnosti (i velike opasnosti) i birokratske zapreke...riskiraš egzistenciju svoje djece...a to je jako teško...ili moraš 'ne imati izbora'

[spajalica]

mene je strah raditi za sebe, ali ne zbog neuspjeha, vec od toga da bi samo bila na poslu, ne radi novaca, vec da bi sve dovela u red kako ja zelim. mislim da bi se nervirala non stop. zato mi je drago raditi za nekoga, ali raditi.

i ja cu OT a di ste vi to nasle da je petra otisla? je da je nema na ovoj temi, ali nisam skuzila da je nesto bilo

[krumpiric]

ja sam to pokušala napisati. Mnogi od nas su odgojeni u određenom sustavu i uvjetima. Nama krenuti naprijed nekad znači skočiti u prazan bazen, i sutra misliti o egzistenciji. A kad imaš obitelj, taj je korak pretežak.
Muči me što sam uvjerena da je za skok nužna barem osnovna podloga-a tu sam pisala o npr. barem nekretnini, osnovi nečeg.
Sve što oko sebe gledam, a da negdje ide, ide kroz mulj.

[anchie76]

Živjela sam vani i preko bare i u Europi, i izabrala sam ovdje živjeti i ovdje odgajati djecu. Iako moj život donekle je takav kao da sam vani (radno vrijeme recimo), taj dio sam žrtvovala jer su mi neke druge stvari bitne, a taj posao mi to omogućava. ALI isto tako nisam bila spremna niti sam željela ostati u americi jer se taj lifestyle kosio samnom.. nisam htjela raditi 3posla da bi imala kuću i 2 auta, to ne radim ni sada niti mi je bitna kuća i 2 auta, samo što te u hr nitko neće čudno pogledati ak ne radiš 2 posla da bi to imao (ok, SVI te čudno gledaju što ne uzmeš kredit da bi to imao al je to drugi par čarapa )

I kod nas se može uspjeti.. al da je teško je. Znam puno vrlo sposobnih ljudi oko sebe koji nisu bili spremni sjediti na mjestu, koji su pokretali firme, koji su uspješno radili.... da bi onda hr omogućila cirkus, neplaćanje itd. Da bi sad te iste osobe bile u gadnim problemima - ne zato što nisu sposobne, naprotiv prepoštene su za naše uvjete. Kod nas je vrlo teško biti pošten i uspjeti. Dok je vani to normalno. To je ja mislim najveća razlika. Vani je sve user friendly, ali isto tako se sve vrti oko para. A ja ne bi da mi se život vrti samo oko para, pa sam odabrala biti tu gdje jesam...u nekoj sredini (po mom mišljenju).

[apricot]

u velikom broju slučajeva kad ovdje uđeš u rizik...obzirom na ograničene financijske mogućnosti (i velike opasnosti) i birokratske zapreke...riskiraš egzistenciju svoje djece...a to je jako teško...ili moraš 'ne imati izbora'

da, riskiraju ili oni koji nemaju što izgubiti, ili oni kojima neuspjeh ne bi ostavio obitelj na cesti.
oni iz sredine su doista rijetki.

[anchie76]

Ja ih znam iz te sredine, i bogme im ne bi bila u cipelama jer se ovrhe slijeću jedna za drugom, a sve je krenulo iz nečeg što oni nisu mogli kontrolirati (tuđe ne plaćanje). Koma je to.

[krumpiric]

da, znam ih i ja, a povukao ih je taj način života, dali su se
i onda ih je hrvatska stvarnost dovela do...pretplate u klinici Magdalena.

[anamar]

mislim da je ina u svojim postovima lijepo pobrojala zašto je ovdje i negdje drugdje različito.
osobna ambicija u poslu, ali i stemljenje za boljim i višim u osobnom životu, učenje, rad na sebi, sve te osobine kod čovjeka manje ili više guši ili potiče obitelj, okolina i društvo u cjelini.

[anchie76]

da, znam ih i ja, a povukao ih je taj način života, dali su se
i onda ih je hrvatska stvarnost dovela do...pretplate u klinici Magdalena.

Ove moje nije povukao taj način života, nego su ostali bez posla i nisu uspjeli naći novi, pa su krenuli stvarati posao..

[miniminia]

da,nisu ni svi na zadpanom bijelom svijetu poduzetnici...
petra ima priliku družiti se s ljudima sličnog miljea, ali vjerujem da i Belgiji ima prodavačica u konzumima, kerumima...
ako i u Hrvatskoj usporedimo priču majke koja prodaje jogurt i kruh ,i liječnice , mislim da će se priče i viđenja stvari jako razlikovati

[dorotea24]

Ako nije jako offt, htjela sam reći samo ovo:

Poduzetništvo (bilo kakvo) živi ok samo u sjeni velikih sustava, bez obzira na njihovog vlasnika. A kod nas u Hrvatskoj ih VIŠE nema... Što je ostalo od naših velikih industrija dobro znaju oni koji su u njima izgubili posao, a i oni koji su se okoristili njihovim uništavanjem.

Konzultantske firme su ok isto samo u uređenim INDUSTRIJSKIM društvima. Ja baš ne vjerujem u postindustrijsko društvo. Ne zovu se djelatnosti bez razloga primarne, sekundarne i tercijarne... Kako god bilo, pojedinci si stvaraju posao (na ovaj ili onaj način) u okrilju sustava. Ako sustav ne funkcionira, ni pojedincima nije dobro. Događa se upravo ono što gledamo svaki dan oko sebe - manjina se bogati na neprimjeren način, a ništa se ne ulaže u infrastrukturu koja bi trebala biti podloga za sve ostalo. I gdje smo - opet kod politike!

upravo tako!

lako je otići u nizozemsku ili gdje već i onda pitati zašto ne zasučemo rukave. ja bih voljela vidjeti nekog nizozemca da dođe u hrvatsku, ali ne u zagreb, nego u recimo slavoniju i proba prodati svoje intelektualne vrijednosti ili neka pokrene vlastiti biznis, a onda sa tom zaradom vodi djecu na egipatske piramide. ne kažem da je nemoguće uspjeti, ali naše je tržište osiromašeno, hrpa ljudi živi na rubu preživljavanja jer nemaju prostora za zaradu, odnosno ne mogu unovčiti svoje znanje ne zato što su lijeni i ne znaju nego zato što ovo nije nizozemska.
pokretanje radionica i sl. meni ovdje više zvuči kao sf zato što konkretno u mom gradu nema dovoljne kritične mase koja bi tako nešto isplatila. zagreb je sasvim drugačija priča. evo samo primjera radi. kod nas je u osijeku mjesec dana stajao lunapark u kojem je vožnja koštala 5 kuna i na kraju su ga maknuli jer je vječito bio prazan. ljudi nemaju novaca. nekome tko jedva preživljava radionice sigurno nisu nekakav bitan izbor i to je sasvim razumljivo.

[bijelko]

upravo tako!

lako je otići u nizozemsku ili gdje već i onda pitati zašto ne zasučemo rukave. ja bih voljela vidjeti nekog nizozemca da dođe u hrvatsku, ali ne u zagreb, nego u recimo slavoniju i proba prodati svoje intelektualne vrijednosti ili neka pokrene vlastiti biznis, a onda sa tom zaradom vodi djecu na egipatske piramide. ne kažem da je nemoguće uspjeti, ali naše je tržište osiromašeno, hrpa ljudi živi na rubu preživljavanja jer nemaju prostora za zaradu, odnosno ne mogu unovčiti svoje znanje ne zato što su lijeni i ne znaju nego zato što ovo nije nizozemska.
pokretanje radionica i sl. meni ovdje više zvuči kao sf zato što konkretno u mom gradu nema dovoljne kritične mase koja bi tako nešto isplatila. zagreb je sasvim drugačija priča. evo samo primjera radi. kod nas je u osijeku mjesec dana stajao lunapark u kojem je vožnja koštala 5 kuna i na kraju su ga maknuli jer je vječito bio prazan. ljudi nemaju novaca. nekome tko jedva preživljava radionice sigurno nisu nekakav bitan izbor i to je sasvim razumljivo.

Imaš pravo. Pa čak i ako te radionice donose dobit u konačnici, jednostavno se nema para za otići na njih. I to je to.
Nismo mi zato lijeni i neuki, jednostavno nam se ne da naprijed (od strane države ali to je već drugi par postola).

A da je lako otići, nije, ali kad već odeš lakše je nastaviti naprijed.
Mi smo promijenili grad i mislim da nismo pogriješili, ali srce pati. Je li to vrijedno kuće, auta, posla... ne znam. Samo se nadam da moje dijete neće morati tako.

Kako da prosječan mladi par (recimo, u Slavoniji jer mislim da je ona trenutno u najgoroj situaciji) krene u život, kad ga u startu čeka rad za minimalac, na ugovor od mjeseca do mjeseca, možda uspiješ dobiti kredit pa kupiti stan, kuću pa dobiješ dijete i PAF otkaz!? Nažalost više takvih ja poznajem. A čovjek recimo zna raditi, i hoće. Šta u tom trenu da otvori obrt, ponudi tečaj, kako da unovči svoje znanje?

Nikad neću zaboraviti kad sam završila školu i puna entuzijazma došla na onaj sastanak na biro. Žena nam je prvo rekla djeco, tražite si posla. Mi vam ga nećemo naći.
Koji hladan tuš!
Hvala joj na tome, otvorila mi je oči.

Netko je već pisao, nemaju svi fakultete i zaleđe, puno nas kreće iz nule, čak i minusa.
Što da trgovkinja ponudi gospodi šefovima u konzumu ili kako je već bio prijedlog, ne kužim?
Ne radi se o nekoj trgovinici, ona je tu kap u moru na čijim se leđima koplja lome.

U kineskom dućanu u malom slavonskom gradu tražili su prodavaćicu. Javilo ih se 25! Jesu li one radije trebale ponuditi mu neku suradnju, napraviti konkurenciju? Grad u kojem propada pivovara, komunalno, tvornice koje nekad su proizvodile šakom i kapom....nije da nam više ne trebaju već se očito nešto poremetilo.
Djeca to gledaju, ja sam to gledala. Nakon toga ne pada mi na pamet otvarati, stvarati i bilo što drugo. Samo za svoj gušt i potrebu.
Radije radimo (MM i ja) u sigurnim firmama u kojima ima mogućnosti napredovanja, i time smo već "povlašteni".

[sunca]

evo ja se već 5 godina gombam sa vlastitim poslom. da mi je netko rekao da će ovako bit rekla bi mu da je lud - pa ja imam diplomu, energiju, ideje, volju i želju za edukacijom i napredovanjem.

i kad kreneš veslat tim vodama shvatiš da bez povećeg temeljnog kapitala ili dobrih političkih veza rijetki uspjevaju.

smrači ti se kad vidiš na koji način ljudi dolaze do posla, kako banke bahato naplaćuju svoja potraživanja a ti svoja nikako, kako se ljudi učlanjuju u stranke i čine tim strankama nemoralne ustupke kako bi došli do neke koristi za sebe,..... i još puno sličnih stvari.

x puta odmahneš rukom i kažeš - nema veze, doći će i mojih pet minuta, ali istina je da te sve to demoralizira i počinješ gubiti vjeru u svoje sposobnosti i vjeru u moral, rad, istinu, poštenje,...

smeta me generaliziranje hrvati su ovakvi, neki drugi su onakvi. prije bih rekla da je problem što je naš državni sustav nevjerojatno korumpiran i time inertan.

[eris]

Ne smeta ni mene. U krajnjem slucaju, naucila sam jako puno. Poanta je u tome da je trud uzaludan ako nije na plodnom tlu.

Ali zašto ne tražiti i pronaći plodno tlo!? Statistike kažu da čak 70% malog poduzetništva propadne u prvoj i drugoj godini nakon otvaranja. Ostali propadnu narednih godina Većina. Ali ljudi opet otvaraju obrte, mijenjaju poslove, jer uspijeh(novčani ili kako hoćete već) nije samo rezultat puke sreće već truda, rada i preuzimanja rizika. Što veći rizik veća šansa za uspjehom ali i za dubljom propašću. Znači firma radi 5 godina,npr,ne ide biznis, nema procjene da će budućnost biti bolja za tu vrstu obrta. Jel mogu raditi nešto slično, ponuditi usluge i sredstva nekom ko je konkurentniji od mene, otpočeti nešto skroz novo.... Ne, ne, ja zamislila i valja tu ideju do smrti goniti, jer neću da priznam da sam propala. Ali ja tako najgore propadam, jer ne idem naprijed, mrdam se u živom blatu i tonem. A zaboravila sam šta statistike sa početka priče kažu. Normalno je to.
Ono što su me Petrini postovi nagnali na razmišljanje je sljedeće: ne znam za Hrvatsku, ali u BiH srednji sloj nikako da prizna da je srednji. Otimaju se i rukama i nogama, usprkos primanjima koje imaju, voze se skupa, nova auta(audi, passat, mercedes), na more se ide u stilu(kampovanje je samo za bijednike) djeca su sva u stilu, sve skuplje od luđeg a da ne kažem o mobilnim aparatima. Jedna žena mi je priznala da je sinu kupila jaknu(srednjoškolcu) koja je skuplja od njene plate, i ne kaje se, da joj sin ne odudara od ostalih. Glupost živa.
Dok s druge strane malo ulažemo u ono što u našoj zemlji i nije tako skupo, a korisno je: kultura, obrazovanje, širenje vidika, i uglavnom je dostupno toj srednjoj klasi. I onako je sada trend da djeca bogaraša studiraju u inostranstvu. Pa nam onda izgledaju naše škole bezveze i ništavne, kada se pomole ovdje sa svojim šarenim diplomama, i slikama sa dodjela, te kojekakvim titulama, i obavezno imaju prednost pri zapošljavanju. A npr, jedan kanadski advokat ne zna ni riječ latinskog, ili studenti menadžmenta koji jedva barataju osnovama matematike. E zato mi žao srednjeg sloja, jer je glup, i u kreditu do neba. Da je bar taj kredit potrošen na istinski važne stvari.

[makita]

baš vam hvala svima na iznošenju svojih stavova
ja osobno imam svojih uspona i padova kad mislim na hrvacku nam milu svakodnevicu
iskreno, previše me je strah upustiti se u rizične stvari (tipa ulaganja u vlastiti biznis), a iza leđa su mi svakodnevna egzistencija i djeca. MM nas trenutno pokriva, al sam ja iscrpila sve crne fondove i sad zaista moram raditi.
da vam sad nabrajam o čemu sve snujem, mislim da bi zadovoljila kreativno-ambicioznu komponentu. Ali, kao što sam rekla, strah me riskirat. Time bih sebe natovarila kao teret djeci i MM. A to ne želim.
Sad, obzirom na stanje stvari, ja vjerojatno uskoro neću dobiti stalan posao, radit ću vjerojatno povremeno, osim toga 2.posao honorarno, uz to volonterski vrlo vjerojatno...a da imam kredit za stan il da mi muž nema sigurnu plaću i da ne radi ko konj od jutra do sutra, ne bi se mogla luksuzirat sa obrazovanjem, znanošću, privremenim poslićima, nego bi ako treba mela ulicu, a moja znanja i vještine bi čamile čekajući
to je prilično deprimirajuća činjenica
demotivirajuća
i ne bi bila presedan u hrvackoj

s druge strane, da sama sebi kontriram, poznajući sebe, nakon metenja ulice bi vjerojatno nešto petljala sa nekom idejom. pa ako/kad upali, super!

Još samo da spomenem kako se prepoznajem u apricotinom postu o jalu, zavisti...

i kod nas nije stimulirajuće dati više nego što se traži. Nemojte mi uzet za zlo, mislim da to isto vučemo iz komunizma. Jer ako prekoračiš normu, to znači da je moguće napraviti više od prvotno zadane norme, pa se norma poveća za sve, umjesto da se potiče pojedinačni, trenutni napredak. Onda ispadneš još i crna ovca, što nije dobro za tim ni za tvoje mjesto u timu.

Ponekad mislim da mi žongliramo na razmeđi Balkana i bijeloga svijeta više nego smo i sami svjesni. Puno mi toga pomirujemo u svojim malim životima. I novce i standard i tradiciju i odnose s prijateljima, obitelji, odnos/bliskost s prirodom, spremnost prepustit se fjaki u vruće popodne(ne zamjerite mi opet, iz moje perspektive gledano, neki zapadnjaci to uče na popodnevnim tečajevima meditacije, ja to učim iz svijeta oko sebe-što mi je puno bliskije i prirodnije). A volim druga učeja o meditaciji, baš su mi zanimljiva...

Svega sam ovde nadrobila, došlo mi, ne zamjerite

[suncokret]

meni ide na živce to vječito veličanje zapada, merike i ostalih, kako je tamo sve super, kako ljudi puno rade i slične da ne velim bedastoće, a ovdje su ljudi lijeni, niš koristi, bez poduzetničkog duha, traže posao i mole boga da ga ne nađu, dižu kredite za gluposti...
iskreno većina tih sa zapada bi ovdje bila gladna, a ja oko sebe uglavnom vidim vrijedne ljude koji preživljavaju mjesec s onoliko koliko neki dokoni zapadnjaci potroše na radionice kuhanja, pa im djeca nisu ni gladna, ni bosa, a niti intelektualno zapuštena i ja im zbog toga skidam kapu.
to što nam je država kakva je je drugi par rukava, a valjda će i to jednom doći na svoje.
jedino me zabrinjava što su na nekim, ajmo reć važnim, mjestima ljudi koji, bez obzira gdje su se rodili i gdje žive, nemaju pojma o životu koji živi većina u hrvatskoj.

[Cocolina]

Problem kod nas je taj što je sve u državi trulo.

Nama Hrvatima da netko da naftnu bušotinu koja proizvodi milione € dnevno, mi bi valjda nakon par dana javili tim ljudima koji su nam dali tu bušotinu da je propalo.

Naravno da ima ljudi koji žele raditi ali i oni koji mole Boga da ne nađu posao.

neću dalje jer bi mogla napisati roman...........

[Kaae]

Opet napominjem da ne zivim dugo vani (bas u Americi koja se spominje), ali da se stvarno moze primijetiti da ljudi puno rade. Vise nego sto radi prosjecna Hrvatica ili Hrvat s kojima sam 32 godine bila u doticaju. Govorim iz vlastite perspektive i nadam se da time ne vrijedjam nekoga tko radi vise jer, eto, moguce da bas s njega ili nju nisam poznavala. Radni dan je duzi, obaveze su, cini se, vece i manje fleksibilne, godisnji je katastrofa, bolovanje skoro u potpunosti nepoznata pojava. Barem ne placeno, na bilo kakav nacin. Primanja i mogucnosti, izbori i sto sve ne, daleko su veci nego u Hrvatskoj i zbog toga sam, priznajem, sretna sto sam trenutno ovdje. Gdje i kako cemo nekad kasnije, to u ovom trenutku ne znam.

Vecinu drugih stvari nemam zasto velicati. Nedostaje mi Hrvatska, sa svim njezinim dobrim stranama i nista ovdje, iz tih meni osobno dragih kategorija, nece to zamijeniti. O onome sto ovdje ne valja, mogla bih napisati knjige.