Beba od 4mj i jako plakanje(vrištanje)

[suza81]

Bok svima!!
Molim Vas da mi se jave mame,tate...koji imaju slicno ili isto iskustvo.
Bebica mi je stara 4mj.Prvi puta je iz cistog mira poceo jako vristati...Nisam ga mogla nikako utjesiti.Prestao je plakati-vristati dok se nije umorio,a onda se poslije malo trzao.Odmah smo ga odveli kod pedijatra,ali on je rekao da nam je beba zdrava,a da je trzanje posljedica jakog plakanja.To se dogodilo prije mj i pol dana...Neki dan nam se to ponovno dogodilo....Vristanje "bez" razloga...prestaje tek kad se izmori....ne pomaze ni cika,nosenje,nista...Strah me da ne dobije fraz ili epilepsiju....Inace je sve ok.Normalno jede,spava,igra se....Sve kako treba....A onda se dogodi to grozno vristanje...do sada dva ili tri puta...Jako sam uplasena...Cak me ponekad strah ostati sama s vlastitom bebom,jer me strah da ce poceti tako vristati a da ga ja necu uspjeti smiriti.
Jako zabrinuta mama...

[Beti3]

Da li je pogledala da nije kila? Moj je najstariji tako vrištao, a ja mislila grčići. Ujutro na pregledu su vidjeli kilu i rekli da se ukliještila. Operiran je bio hitno točno od 4,5 mj. I sve je kasnije bilo u redu.
To je bilo kod nas, ne kažem da je i vama.

[suza81]

Pedijatrica ga je pregledala prije mj i pol dana,kada nam se to prvi put dogodilo i tada je rekla da je sve ok...

[oka]

Možda se to događa kod neke promjene, pa uzrokuje stres?
NAma se to dogodilo recimo kad smo došli na more (2mj) i navečer to nekontrolirano vrištanje.
Pretpostavka je bila, stres i promjena.

[suza81]

Da li vam se to dogodilo samo jedno ili više puta???'

[klaudija]

nama se dogodilo kada je Sara imala skoro pet mjeseci, išli na hitnu, bila je upala uha.. drugi put se ponovilo sa nekih 8-9 mj, opet bili na hitnoj, ali je bilo sve ok, blaga upala uha.. primijetila sam da su se ta vrištanja poklapala sa izbijanjem zuba, možda slučajnost, a možda i ne.. ne znam koliko to ima veze..
plakala bi po barem 15 minuta neprestano dok nije ostala bez glasa..

[frost]

moj je samo jednom vristao i nista ga nije moglo utesiti dok posle duugoo vremena nije zaspao.
bili su zubi u pitanju, odnosno period kada se formirala zubna kost, najverovatnije.

[suza81]

Kako da znam da li je mozda u pitanju upala uha???Probala sam mu stisnuti skoljkicu uha,ali se ne buni....Sada se i ja nadam da je kod mog anđela u pitanju formiranje zubne kosti....

[XENA]

Kako da znam da li je mozda u pitanju upala uha???Probala sam mu stisnuti skoljkicu uha,ali se ne buni....Sada se i ja nadam da je kod mog anđela u pitanju formiranje zubne kosti....

upalu uha obično prati i temperaturica, a vrištanje je možda povezano sa grčićima
od vrištanja ne može dobiti "fras" niti epilepsiju a mišljena sam da mala dijeca nikada ne plaču bez razloga

[frost]

kupi homeopatsku camomillu, puno pomaze kod zubica i takve uznemirenosti od cega god da je.

uho nije ako mozes da mu vrtis usnu skoljku onako blago ali cvrsto i nema reakcije

[mishekica]

Naslov teme najsličniji je mom problemu pa ću pokušati ovdje pisati.

Ukratko, moja je beba počela vrištati. Prvo je to bilo prilikom vožnje u AS, odn. kolicima (to je u slučajevima kad ne vidi van; pisala o tome na drugoj temi).
Sad odjednom vrišti prije svakog spavanja.

Čitala sam Karpa i moja je beba tipičan primjerak novorođenčeta koje se ne zna samo smiriti. Zovite to grčevi, kolike ili kako god želite... Naziv stvarno nije bitan. Dakle, beba je patila od "toga". Pomagali su nam "bijeli šumovi", ljuljuškanje, šuškanje, povijanje (mada sam ovom rješenju pribjegavala samo kad zaista više nisam znala što bih jer nisam sigurna da to dobro radim pa ne želim riskirati)... I svi kažu da to naprosto sve skupa prestane s 3-4 mjeseca. Ona je sad prošla 4 mjeseca, a situacija nikad nije bila gora! Umjesto da se sad nauči sama smiriti i uspavati, ona vrišti kao nikad prije. Dnevno spavanje joj oscilira od predivnog četverosatnog spavanja u komadu, bez vike i dreke, sve do niza sastavljenog od urlanja / sisanja / spavanja 3 minute / urlanja / sisanja / spavanja minutu i pol / urlanja...
Zabrinjava me što je sad počela histerično vrištati po noći. Inače je plakala pa smo je smirivali, nosili i uspavali. Sad ona vrišti i ništa ne pomaže. Zaspi pa zavrišti u snu. Pa se probudi. Pa se bacaka kao riba na suhom... I to traaaajeeee... Jasno mi je da je počela imati noćne more i da tu nema spasa. No, nije mi jasno to iznenadno vrištanje pred spavanje. Tatu inače obožava, ali navečer ne želi da je on drži.

Očekivala sam da će se, kako piše u knjizi , samo jednog dana probuditi kao totalno druga beba koja se zna sama smiriti. Očekivala sam da će te naše nevolje s uspavljivanjem (i dnevnim i večernjim) prestati s 3 do 4 mjeseca. Onda sam čula od nekih ljudi da nekima to ne prestane ni do 10. mj. pa mi nije jasno... Koja je onda razlika između te "večernje nervoze" dojenčadi koja treba proći kroz par mjeseci i tog nečeg drugog što ne prolazi?

Također, gospođica se odjednom budi u 6, pola 7 i nema namjeru više spavati. Prije je najnormalnije spavala do pola 9, čak i duže. Uglavnom, došli smo u fazu da ja zaspim prije nje i budim se poslije. Spava manje od mene i to mi definitivno nije dovoljno sna! A da ne spominjem da ne stignem napraviti ništa "opasnije" (npr. očistiti kupaonicu) jer stalno moram biti spremna uzeti je na ruke.

Zubići je doista muče, ali da je to u pitanju, valjda ne bi ostatak dana provela smijući se i igrajući se?
Također, da je nešto drugo boli, valjda bi stalno bila loše volje?

Lijepo jede, super napreduje, motorički je vrlo napredna i dosad jako zdrava.
Valjda sam napisala sve bitno... Pomagajte

[mishekica]

Zar baš nitko nema ništa pametno za reći?

[S2000]

meni ti to zvuci kao jedno zdravo, pametno, temperamentno, napredno i zahtjevno dijete Uz to i nespavac. Divota, imala sam jedno takvo. Nece proci, ali ce biti lakse. Pogotovo kad malo poraste (za neke dvije- tri godine) pa se oko necega uspijete i dogovoriti.

[martinaP]

Očekivala sam da će se, kako piše u knjizi , samo jednog dana probuditi kao totalno druga beba koja se zna sama smiriti. Očekivala sam da će te naše nevolje s uspavljivanjem (i dnevnim i večernjim) prestati s 3 do 4 mjeseca. Onda sam čula od nekih ljudi da nekima to ne prestane ni do 10. mj. pa mi nije jasno... Koja je onda razlika između te "večernje nervoze" dojenčadi koja treba proći kroz par mjeseci i tog nečeg drugog što ne prolazi?

Previše si očekivala .

Ako si sigurna da ju ništa ne boli (npr. uho), ja bih rekla da je dijete postalo svjesno da može vrištati pa to i koristi. Nekima nije prošlo ni do skoro 2 god. - ali prošlo je (ne ponovilo se).

[mishekica]

Divotica.

[trampolina]

Smanji očekivanja

Knjige ti mogu samo pomoći da upoznaš i shvatiš svoje dijete, ne mogu ti dati gotove recepte.
Ono što je mom nespavaču pomoglo je smanjiti podražaje tijekom dana, regulirano dnevno spavanje i bolesna rutina. Toliko bolesna da nije dp tri godine mogao zaspati navečer ako se nije okupao. E TO me uništilo, nisam baš tip od rutine.

Izdrži, bit će bolje. Takva djeca puno traže, ali puno i vraćaju.

[Beti3]

Zar baš nitko nema ništa pametno za reći?

Pametno , he.he. Neće ti ovo biti pametno, ali isto pišem.
Ovako, kad sam pročitala tvoj post, pomislila sam: pa, što bi ona htjela!. To je beba. Bebe su zahtjevne, djeca su zahtjevna, uzimaju cijelu mamu, bar prve tri, a mnogi i duže.
Ništa nemoj očekivati. Svako dijete je drugačije. Tvoje je takvo kakvo je, voli ju i prihvaćaj, prilagodi se njoj, naravno da nećeš raditi sve kao da je princeza ili balon od sapunice. Moraju se djeca i odgajati, ali prilagodi se.

A ova tvoja rečenica me je, oprosti, ali nasmijala:

Umjesto da se sad nauči sama smiriti i uspavati,

Kako misliš da će se sama smiriti i uspavati? Još nisam vidjela takvo dijete. Valjda negdje postoje, ali rijetki su kao ptica dodo.
Ako se dijete pusti da plače, ono će na kraju zaspati, ali kakvu lekciju time dobiva? Pretešku za bebu.

Ja nisam ni željela da sami zaspivaju, ni jedno od troje. Priča i čitanje prije spavanja su mi najljepši dio dana. Ili nosanje i pjevanje dok su manji. Ili dojenje u miru i polutami, sami, posvećeni jedno drugome, dok su najmanji.
Dijete mora osjetiti da mama baš sa ljubavlju obavlja sve poslove vezane za njega, da joj nije u glavi što mora očistiti ili gledati na TV ili obaviti za posao. Ne znam da li dobro objašnjavam što želim reći. Dijete će lakše prihvatiti da mama mora i drugo raditi osim se baviti njime, ako zna da je mama u vremenu dok se brine za njega 100%, željno i požrtvovno posvećena njemu. Da to nije, npr, mijenjanje pelene i gledanje u seriju ili umirivanje i pričanje sa susjedom. Kad je i starije dijete tu, onda je drugačija situacija i dijeljenje (ustvari, množenje) pažnje, ali dok nije, beba ima pravo na mamu 24 sata na dan, Bar godinu dana. Moj stav, pametan ili ne .
Prvu godinu se svoj život stavlja na čekanje, a djetetov na vrh. Pa, kako raste, tako sve više mama vraća svoj život i do treće godine to bude sasvim zadovoljavajući raspored vremena. Tu negdje bi trebala biti očekivanja. Oko 3 godine. Nikako ne tri mjeseca.

[trampolina]

Beti, potpis od vrha do dna, ti si to tako dobro sročila.

Ali za utjehu, mishekice, ja sam to shvatila tek kad mi je najstariji imao 13 mjeseci,dp tadje bilo povuci-potegni. Šteta što im nitko ne priloži uputstva za upotrebu

[maja33]

Ako se dijete pusti da plače, ono će na kraju zaspati, ali kakvu lekciju time dobiva? Pretešku za bebu.

Ja nisam ni željela da sami zaspivaju, ni jedno od troje. Priča i čitanje prije spavanja su mi najljepši dio dana. Ili nosanje i pjevanje dok su manji. Ili dojenje u miru i polutami, sami, posvećeni jedno drugome, dok su najmanji.
Dijete mora osjetiti da mama baš sa ljubavlju obavlja sve poslove vezane za njega, da joj nije u glavi što mora očistiti ili gledati na TV ili obaviti za posao. Ne znam da li dobro objašnjavam što želim reći. Dijete će lakše prihvatiti da mama mora i drugo raditi osim se baviti njime, ako zna da je mama u vremenu dok se brine za njega 100%, željno i požrtvovno posvećena njemu. Da to nije, npr, mijenjanje pelene i gledanje u seriju ili umirivanje i pričanje sa susjedom. Kad je i starije dijete tu, onda je drugačija situacija i dijeljenje (ustvari, množenje) pažnje, ali dok nije, beba ima pravo na mamu 24 sata na dan, Bar godinu dana. Moj stav, pametan ili ne .
Prvu godinu se svoj život stavlja na čekanje, a djetetov na vrh. Pa, kako raste, tako sve više mama vraća svoj život i do treće godine to bude sasvim zadovoljavajući raspored vremena. Tu negdje bi trebala biti očekivanja. Oko 3 godine. Nikako ne tri mjeseca.

Slažem se sa svim što si napisala. Moj mlađi je taman oko tri godine prestao plakati za mnom kad bih išla na posao. Noćna vrištanja nam se još znaju dogoditi ( ima šest godina) ali sam ustanovila problem. Kad je bio beba, bili smo prestravljeni što mu se to odjedno iz sna dogodilo. Nije pomagala ni inače svemoćna sika, ni nosanje, ni pjevanje... molili smo očenaše i prskali ga svetom vodicom ... (slobodno se smijte) i ništa. Onda sam shvatila da je njegov mali bebi mozak premoren. Svašta mu se tokom dana izdogađalo i kad zaspe jednostavno se ne može opustiti. To bi se događalo kad bi preskočio jedno popodnevno spavanje, pa bi uvečer zaspao ranije npr. oko 20h i nakon tri sata bi se budio vrišteći. Kad bi išli na put, pa bi promjenio ritam i ambijent, obavezno bi mu trebao jedan dan prilagodbe. Sada kad je premoren,ne odspava svoj ritam,(doduše jako rijetko se to zna dogoditi) također u snu počne galamiti, plakati.... Onda upalim svjetla, razbudim ga, smirim i nastavimo spavati.
Nadam se da sam makar malo pomogla. Mislim da je svako dijete posebno za sebe i da ga moraš pratitit i uočit ćeš neke pravilnosti oko tog vrištanja, pa ćeš onda i znati kako reagirati.

[mishekica]

Beti, hvala na tvom mišljenju, ali mislim da me nisi dobro shvatila. OK, možda sam toliko premorena i preživčana da ne znam šta pišem pa se iz mojih postova koješta može pogrešno shvatiti.

Karp (ok, dosadna sam sa spominjanjem istog, ali je jedini čije riječi su se pokazale koliko-toliko točne u opisu beba i njihovog ponašanja) tvrdi da se bebe s 3-4 mjeseca nauče same smiriti i zaspati. Pritom ne mislim da se dijete treba ostaviti da vrišti da bi se umirilo. Nego baš ono suprotno - dijete NE vrišti kad mu se spava, odn. u stanju je naprosto zaspati od umora. E pa ja znam hrpu djece koja se s nekoliko mjeseci znaju srušiti od umora i zaspati bez vike i dreke. Moja ne.

I ne gledam seriju dok je presvlačim. Nemam TV.

[maja33]

Moje starije dijete uopće nije moglo mirno ležat na leđima kad je bila beba, stalno je mlatarala rukama i nogama, okretala se na trbuh, podizala glavu i stvarno smo imali problema sa smirivanjem prije spavanja. Ni jedno nije nikad reklo da im se spava ili da bi se od umora umirili i zaspali na stolici ili tako nešto.
Nisam čitala tog Karpa, ali ja mislim da se takva djeca koja se sama smire kad su umorni, jednostavno rađaju takva.
Moja literatura je bila "The no-cry sleep solution".
Na kraju sam zaključila da stvarno nije fer da nam ta naša draga dječica dolaze sa već završenim fakultetima kako iskoristiti roditelja (ne mislim u lošem smislu) a bez ikakvog upustva za upotrebu.

[Mali Mimi]

I ja sam upravo pročitala Karpa sve sam se nadala da je njegova teorija točna tj. da će se bebe nakon 3 mj. moći smiriti samostalno iako su prije vrištale zbog "kolika", ono pokušavam se pripremiti na sve solucije ali vidim da u praksi ima svega. Baš sam malo prosurfala internetom i jedna forumašica je rekla da ako bi joj dijete preskočilo popodnevno spavanje onda bi ranije zaspalo i probudilo se nakon 3 sata vrišteći ona je to protumačila da joj je dijete bilo premoreno i previše stimulirano i da se zato budilo tako u plaču. Možda ima nešto u toj teoriji?

[mishekica]

Nisam čitala tog Karpa, ali ja mislim da se takva djeca koja se sama smire kad su umorni, jednostavno rađaju takva.

Ne, upravo je u tome stvar... Ona djeca koja se rađaju takva su takva od početka, dakle, nemaju "kolike" i tome slično. Sva ostala djeca POSTANU takva nakon 3-4 mjeseca, kad završi ono što on naziva "četvrtim tromjesečjem" (da sad ne ulazim u raspravu oko te knjige... Ukratko, smatra da se djeca rađaju "3 mjeseca prerano", odn. da su totalno nespremni za vanski svijet i da to prođe nakon 3 mjeseca).

[mishekica]

Premorena ili ne, prestimulirana ili ne... Ja smatram da nije normalno da se SVAKO uspavljivanje sastoji od 2 h nosanja. Nakon toga slijedi 15 minuta do 4 sata spavanja, ovisi kako je raspoložena.

[Jadranka]

Ne, upravo je u tome stvar... Ona djeca koja se rađaju takva su takva od početka, dakle, nemaju "kolike" i tome slično. Sva ostala djeca POSTANU takva nakon 3-4 mjeseca, kad završi ono što on naziva "četvrtim tromjesečjem" (da sad ne ulazim u raspravu oko te knjige... Ukratko, smatra da se djeca rađaju "3 mjeseca prerano", odn. da su totalno nespremni za vanski svijet i da to prođe nakon 3 mjeseca).

Pa ko bi vjerovao knjizi koja toliko generalizira (i pretjeruje)? Mos mislit kako postanu mirniji nakon tri-cetiri mjeseca al ajde, proc ce i ta vristanja, a i uspavljivanja nosenjem.

[mishekica]

Kako onda objašnjavaš da bebama kolike mahom prestaju s 3-4 mjeseca? Još nisam srela niti jednu jedinu osobu čije je dijete patilo od kolika do 6 mjeseci. Našla sam ih, doduše, na nekom američkom forumu. No, njima svi odreda govore da očito nisu kolike i da je evidentno problem u nečem drugom, odn. da je dijete bolesno.
Frendica mi savjetuje da napravim urinokulturu na svoju ruku da budem sigurna da nije neki infekt u pitanju. Pa šta ću za svaku vrisku i histeriju ići davati uzorak urina? Šta je to glavni simptom bolesti?

[sillyme]

A koliko ti spava po danu? Kad je prvo jutarnje spavanje?
Meni to zvuci kao beba s premalo sna, pogotovo ovo s nocnim plakanjem, iako znalo se to i mojima desiti ali rijetko, pomagalo je polumrak, ljuljuskanje, bijeli sum i onda kad se umire cica za spavanje. Ne mogu se sjetiti bas da ih se nije moglo umiriti, samo je trebalo naci nacin jer im se s vremenom mijenjao ukus...
u svakom slucaju dvosatno uspavljivanje na rukama bih opisala kao neefikasno, ili je prerano ii je prekasno ili je posve kriva metoda, meni je sve iznad pola sata znak da nesto ne stima i treba druga taktika.

[Mali Mimi]

mishekice ne mislim da je normalno da toliko plače ali htjela sam ti reći da možda ne spava dovoljno preko dana, da probaš to ispitati i na taj način izbjeći situaciju da bude preumorna

[Beti3]

Da, silyme, i meni je dva sata puno predugo. Obično uspavljivanje traje 15-30 minuta najviše.
Pa ni nosanje kod kolika ne traje tako dugo. Prave kolike traju uvečer od oko 18 sati do 19, otprilike. I odraz su nezrelosti probavnog sustava. I treba ih samo prerasti, nije lako, ali prođe sa navršenih 3 mjeseca.

mishekica, nisam nikako mislila da ti gledaš TV, nego sam pokušala općenito objasniti onako figurativno. Da se treba potpuno posvetiti djetetu u času kad nas treba. Oni jednostavno kuže ako nismo koncentrirane na njih. Imaju nekakve "antene" i to više plaču što je mama nervoznija i želi se odmaknuti. Većina je takva. Ne ulazim u detalje, ni razloge. Samo treba pronaći što treba baš tom određenom djetetu u baš tom određenom momentu, a tu ni jedna knjiga neće pomoći. (Osim moje obožavane P.Leach , priznajem da mi je na prvu sjeo njen način postupanja sa bebama).

Teško mi se je sjetiti što djeluje u tom dobu oko 4 mjeseca, ali nama je djelovala glasna muzika, brzo hodanje sa bebom koja se drži sa dvije ruke u naručju. Češće okrenuta naopako-trbuščićem na podlaktici. I ljljanje u ritmu brzog hoda. Kad plač počinje popuštati, onda može pjevušenje ili šššššš ššššš šššššš i smanjivanje tempa hodanja i ljuljanja, postepeno. Kako se smiruje beba tako i brzina hoda. I cijelo vrijeme misliti: beba plače jer joj nešto nije kako treba, ja sam ta koja mora otkriti što joj treba, beba mi to ne može reći, i nema da stanem, nema da osjetim umor, sve dok plač ne prestane. A idući put napraviti tako da plač ni ne počne, preduhitriti umor, glad, prejake podražaje i učiti svaki dan pomalo, beba uči mamu, upoznavaju se, da cijeli dan postane samo veliko zadovoljstvo.

Jer, bit i jest da budu sretne i mama i beba. Što veći dio vremena.

[martinaP]

Kako onda objašnjavaš da bebama kolike mahom prestaju s 3-4 mjeseca? Još nisam srela niti jednu jedinu osobu čije je dijete patilo od kolika do 6 mjeseci.

Ne prestaju kolike mahom sa 3-4 mj. To je neki prosjek - statistika. Moji nisu uopće imali kolike, od prijateljice sin punih 7 mjeseci , a kćer 4 mjeseca - dakle kad naših četvero staviš u prosjek dobiješ oko 3 mjeseca.

I da, znam više djece koji su imali kolike do 6 mjeseci života .

Ja bih isto otišla pedijatru da se isključi uho/urinoinfekt/nešto treće.

[mishekica]

Mislila sam da sam jasno napisala da ne spava dovoljno po danu. Očito se opet nisam dobro izrazila. Moji problemi upravo potiču od toga što NE SPAVA po danu kako treba.

Kad kažem da je uspavljujem 2 sata, ne mislim da ona cijela ta dva sata vrišti i ne prestaje vrištati. Nego mislim da od trenutka kad ona počne zijevati i/ili trljati okice pa do trenutka upadanja u san prođe barem sat vremena, a nekad i dva. I to me frustrira! I nije da ju ne znam uspavati, nego ona naprosto NE ŽELI spavati. Ona se svim silama trudi ostati budna, kao da će ne znam šta propustiti ako zaspi.

Jutros se probudila oko 6:30. I zijeva. I totalno nema namjeru ponovno zaspati. Smije se, brblja, vrpolji, ulovi cicu na sekundu pa pusti pa ulovi pa pusti... pa blebeće... Vidim da od spavanja neće biti ništa. Ustanemo se, presvučem joj pelenu i pokušam je ponovno uljuljati u san. Neće. Sad bi se igrala. OK, igramo se, a ona cijelo vrijeme zijeva. Pokušavam je hraniti na razne načine. Neće.
I onda negdje oko 8, 8:30 je već preumorna i sad kreće plakanje. Nosim, mazim, šuškam, pjevam, pokušavam hraniti... Smiri se na minutu. Onda se opet smije. Igrala bi se. Onda nakon minute opet plač jer joj se spava. Zasad je jedino uspijevam uspavati ljuljanjem na nogama. Čim utone u neki polusan, nahranim je. Spustim je u krevet. Probudi se istog trena. Ako je bila baš jaaaako umorna, onda nastavi spavati. I za pola sata eto nje opet. BUUUUUUDNA kao da je spavala 3 dana. Priča, smije se, igra se. Brzo je stavim na prsa, nastavi jesti i opet se uspava. Onda samo u jednom trenu, iznenada, probudi se, otrgne s prsa i počne se izvijati i gledati okolo i nema šanse da bi više zaspala.
Malo kasnije opet joj se spava. Uspavam je relativno brzo. Ovaj put čvrsto spava. I odspava "čak" sat vremena. Opet je prištekam na cicu. Opet umalo zaspi i samo odjednom se probudi i zvjerinja okolo... I evo je sad opet budna. Igra se na podlozi, bacaka okolo, glođe sve što dohvati... A već je skoro pola 1. Dakle, od jutros do sad je spavala oko sat i pol. Donedavno bi u ovo doba odspavala barem 3 sata više.

Ne mislim da je bolesna. Nema baš nikakve simptome, osim što ne želi spavati i onda plače kad je preumorna. Šta mi doktorica može dati? Čepić za spavanje? Pa valjda bi neka glupa infekcija imala neke simptome? Dijete mi se mijenja iz dana u dan. Pa neću valjda za svaku mini promjenu trčati doktoru? Već sam rekla pedijatrici da je poprilično nervozna, na što mi je odgovorila da je sve to normalno i da nam slijedi samo još više i više toga (zubi, vrućine, insekti...).

Mama mi kaže da sam ja kao beba još manje spavala.

[Anemona]

mishekice, pokušaj ležati s njom preko dana. To je mojem pomagalo, imao je isto te intervale buđenja po pola sata ili 45 minuta.
Lijepo bih legla s njim i čim je osjetio da je netko uz njega spavao bi dalje.
Samo je bilo bitno da sam na tih prvih pola sata uz njega.

[maja33]

Mislila sam da sam jasno napisala da ne spava dovoljno po danu. Očito se opet nisam dobro izrazila. Moji problemi upravo potiču od toga što NE SPAVA po danu kako treba.

Kad kažem da je uspavljujem 2 sata, ne mislim da ona cijela ta dva sata vrišti i ne prestaje vrištati. Nego mislim da od trenutka kad ona počne zijevati i/ili trljati okice pa do trenutka upadanja u san prođe barem sat vremena, a nekad i dva. I to me frustrira! I nije da ju ne znam uspavati, nego ona naprosto NE ŽELI spavati. Ona se svim silama trudi ostati budna, kao da će ne znam šta propustiti ako zaspi.

Jutros se probudila oko 6:30. I zijeva. I totalno nema namjeru ponovno zaspati. Smije se, brblja, vrpolji, ulovi cicu na sekundu pa pusti pa ulovi pa pusti... pa blebeće... Vidim da od spavanja neće biti ništa. Ustanemo se, presvučem joj pelenu i pokušam je ponovno uljuljati u san. Neće. Sad bi se igrala. OK, igramo se, a ona cijelo vrijeme zijeva. Pokušavam je hraniti na razne načine. Neće.
I onda negdje oko 8, 8:30 je već preumorna i sad kreće plakanje. Nosim, mazim, šuškam, pjevam, pokušavam hraniti... Smiri se na minutu. Onda se opet smije. Igrala bi se. Onda nakon minute opet plač jer joj se spava. Zasad je jedino uspijevam uspavati ljuljanjem na nogama. Čim utone u neki polusan, nahranim je. Spustim je u krevet. Probudi se istog trena. Ako je bila baš jaaaako umorna, onda nastavi spavati. I za pola sata eto nje opet. BUUUUUUDNA kao da je spavala 3 dana. Priča, smije se, igra se. Brzo je stavim na prsa, nastavi jesti i opet se uspava. Onda samo u jednom trenu, iznenada, probudi se, otrgne s prsa i počne se izvijati i gledati okolo i nema šanse da bi više zaspala.
Malo kasnije opet joj se spava. Uspavam je relativno brzo. Ovaj put čvrsto spava. I odspava "čak" sat vremena. Opet je prištekam na cicu. Opet umalo zaspi i samo odjednom se probudi i zvjerinja okolo... I evo je sad opet budna. Igra se na podlozi, bacaka okolo, glođe sve što dohvati... A već je skoro pola 1. Dakle, od jutros do sad je spavala oko sat i pol. Donedavno bi u ovo doba odspavala barem 3 sata više.

Ne mislim da je bolesna. Nema baš nikakve simptome, osim što ne želi spavati i onda plače kad je preumorna. Šta mi doktorica može dati? Čepić za spavanje? Pa valjda bi neka glupa infekcija imala neke simptome? Dijete mi se mijenja iz dana u dan. Pa neću valjda za svaku mini promjenu trčati doktoru? Već sam rekla pedijatrici da je poprilično nervozna, na što mi je odgovorila da je sve to normalno i da nam slijedi samo još više i više toga (zubi, vrućine, insekti...).

Mama mi kaže da sam ja kao beba još manje spavala.

Draga moja, potpuno te razumijem!!
MOja starija, ona koja nikako nije mogla mirno ležati na leđima,i ja prošle smo istu stvar. Kad se rodila, imali smo problema sa prihvaćanjem sike, pa ragade, pa svašta nešto i dijete je uglavnom bilo gladno i spavalo na dojki. Kasnije se dojenje normaliziralo, ali spavanje nije. Budila se svakih 20 min. tokom dana.
Naša uspavljivanja su bila ovakva : Na CD-u Natali Dizdar, ona na dojki, meni u rukama, a ja na nogama plešem po sobi. Kad bi zaspala onda bi ja sjela, a ona bi nastavila spavati meni u krilu!! DA! Sjedila sam i čitala knjigu ili gledala TV dok bi ona spavala na meni i to je bio jedni način da dobije malo dnevnog sna. Nakon nekog vremena (ne znam točno, ali potrajalo je) uspjela bih je položiti na krevet i ostaviti, ali isto tako svakih 20ak minuta tražila je da je netko uz nju. Svi živi su mislili da smo luđaci i da maltretiramo dijete, ali mi jednostavno nismo znali/mogli drugačije.

Moj savjet ti je da se opustiš. Oni imaju tako dobre senzore za naše raspoloženje i to jako utječe i na njih. Ne znam imaš li još starije djece uz nju i koliko ti kućanske obaveze stvaraju pritisak, ali nekako iskombiniraj sve i budi tu uz nju da ti odradi to dnevno spavanje, jer onda neće ni biti noćnih vrištanja.

[S2000]

meni je cak prolazilo da moj ima kakvu ozljedu kizme, kad se tako raskrivi cim ga spustim na ledja budnog. Spavanje dva put dnevno po 15 -30 minuta. Pomoglo je skakanje s njim u rukama na piletes lopti.. a svaki dan je bio novi izazov. Al proslo je , proslo je, vec godinu ipo dana nemamo problema sa spavanjem, moja mala spavalica sad sve nadoknaduje

[maja33]

moja mala spavalica sad sve nadoknaduje

Jooooj i moja. Voli ujutro malo produžiti kad je škola popodne.

Znam da smo jedva dočekali ukidanje dnevnog spavanja sa otprilike dvije i pol godine. Spasili smo se i mi i ona. Onda bi krenula u krevet oko 20h i budila se oko 9h.

[Jadranka]

Mi smo se za nocno uspavljivanje dugo nosili, i to je znalo trajati kao sto ti pises i sat vremena, a vjerojatno i duze. Dnevna uspavljivanja su bila u redu, 2-4 pjesme na youtube-u (uz nosenje) i spavanac; ali nocna, tesko i nikako, znala sam ga nosit i sat vremena, a da on place pola sata, i to ono jako, i to je bilo najintezivnije tu negdje oko 3-4 mjeseca, prije je bilo lakse, a i poslije. Rekla bih da je s oko 5, 6 mjeseci prestalo plakanje kod uspavljivanja (makar se od 4 do 6 mjeseca smanjivalo), a negdi od sest mjeseci pa nadalje je umjesto nosenja pocelo paliti dojenje, sad ga gotovo iskljucivo uspavljujem dojenjem... A gotovo da uopce vise ne place, osim kad je bas jako nezadovoljan s necim

[mishekica]

Evo, spava već skoro 3 sata... Naravno, s tri buđenja u međuvremenu i uvaljivanjem cice.
Ma najgore mi je kad se u 4 ujutro lijepo najede i onda se smijeeeeee i melje li ga melje. Mislim, predivno je to, ali ne može nam dan započinjati u 4.

Sad sam eksperimentalno potvrdila svoju teoriju - hoće spavati samo u našem krevetu. Znam da je to sve divno i krasno, ali nama stvarno tehnički nije izvedivo zajedničko (noćno) spavanje. Da poludiš. Ajde, barem ću je preko dana ostavljati tamo.

[maja33]

Sad sam eksperimentalno potvrdila svoju teoriju - hoće spavati samo u našem krevetu.

Eto vidiš, uhvatila si njenu foru! Sretno!!

Mi smo neko vrijeme spojili sve krevete i spavali djevojčica, mm, beba, pa ja. Još mi se čini da mi je vrat kriv na tu stranu na koju sam stalno bila okrenuta radi noćnog dojenja.

[wild rose]

I evo je sad opet budna. Igra se na podlozi, bacaka okolo, glođe sve što dohvati... A već je skoro pola 1. Dakle, od jutros do sad je spavala oko sat i pol. Donedavno bi u ovo doba odspavala barem 3 sata više.

Hehe, moj Svrco nekad ukupno po danu spava 1.5 h. Nije svaki dan tako ali pocesto.Tri puta po pola sata, ali on ujutro zna odspavati i do devet-pola deset, i prekine te periode budnosti po dvije tri minute pred kraj dojenja. Cini mi se da mu ne smeta to nespavanje pa ga i ne pokusavam uspavati kad nece. Nekad se od tih par minuta i naspava. Po noci hvala Bogu spava fino...

[Anemona]

Evo, spava već skoro 3 sata... Naravno, s tri buđenja u međuvremenu i uvaljivanjem cice.
Ma najgore mi je kad se u 4 ujutro lijepo najede i onda se smijeeeeee i melje li ga melje. Mislim, predivno je to, ali ne može nam dan započinjati u 4.

Sad sam eksperimentalno potvrdila svoju teoriju - hoće spavati samo u našem krevetu. Znam da je to sve divno i krasno, ali nama stvarno tehnički nije izvedivo zajedničko (noćno) spavanje. Da poludiš. Ajde, barem ću je preko dana ostavljati tamo.

Zašto?

[mishekica]

Naprosto nije.

[Anemona]

Naprosto nije.

A dobro, onda nije. Znam da ti zvuči glupo, ali ja bih iskreno izvela neizvedivo ako je bračni krevet jedini način da dijete spava, jer sam bez sna luda.

[sasa]

Ja ne znam. Meni se to sve cini normalno. Oboje moje djece bili su bas takvi. S prvim je bilo lakse jer sam imala luksuz da lezim uz njega pa mu tutnem cicu ili ga umirim kad se probudi nakon dvadesetak minuta, a kad se rodila djevojcica, onda sam u pokusaju da ne zapostavim starijeg, cim bi ju uspavala izlazila iz sobe. Rezultat je bio premorena beba, teska vecernja uspavljivanja i tome slicno. Ja sam bila skoro posve sama s njih dvoje prva tri mjeseca i to definitivno nije pripomoglo. Ali iskreno, mislim da je malena pravo bebce koje se tako i ponasa. Isto iz tvojih opisa ne iscitavam zdravstvene tegobe. I iako vjerujem da postoje bebe koje sjajno spavaju preko dana, a jos bolje po noci, i to u svom kreveticu, drzim da su jako rijetke jer ja nisam susrela nijednu. Sve je to stvar perspektive, osobno drzim da su mi djeca easy to handle- a ponavljam, ponasala su se identicno kao tvoja mala.

[ardnas]

Meni se isto čini ovo sve normalno. Moj sinčić je bio još i gori što se tiče spavanja, a sad sa 22 miseca nije se puno popravio. No meni je bilo lakše kada sam prihvatila da se njemu ne spava u 2 u noći, mi bi lipo ustali igrali se pjevali...onda kada je ustajao u 5 ujutro isto sam i ja ustajala, i tako redom znači ja sam se prilagodila njemu a ne on meni i MM-u.
No mi smo izgnali MM iz kreveta i spavali sam do godine dana, sada tata spava sa nama. Nikada nismo imali krevetić. U najgorim danima je znao prespavati na meni 2-3 sata al doslovno na meni u što uspravnijem položaju. Bolje je počeo spavati kada se sam počeo okretati na stomak i tako zaspivati. Nikad nije sam zaspao ili se sam uspavao, ili legao od umora pa zaspao... ma nemašanse. Jedino zaspe u sjedalici kada se dobro isplače naravno u autu. U kolicima je zaspivao jako malo. Ne voli vožnju nikakve vrste.
Tako da ja mislim da dite treba prihvatiti takvo kakvo je bar do godine dana, onda tek krenuti sa nekim odgojem spavanja i sličnog...

[mishekica]

Našla sam staru temu pa vidim da manje-više svi imaju takvih problema.

Ne znam. Valjda ste sve vi bolje majke od mene. Ili ste bolje osobe. Ili ste mentalno jače. Meni je ovo prestrašno. I znam da trebam biti zahvalna što IMAM dijete, što je zdravo, veselo i zaigrano. Jesam, zahvalna sam. Ali ubi me ovo! Pojednostavljeno rečeno, nama je cijeli dan jedno veliko uspavljivanje. Nikud ne mogu s njom jer se unervozi, ne želi spavati, ne želi jesti u javnosti. Prolupat ću doma.

Ne mislim da je nošenjem mogu razmaziti ili tako nešto, ali ne mogu je ni toliko nositi. Pa ona ima 7 kg, a ja 50!
Ne bih rekla da mi je imalo razumno "čekati do godinu dana". Morat ću se vratiti na posao, a ona će morati u vrtić. U zraku čak visi opcija da se vraćam na posao sa 6 mjeseci. Tete je sigurno neće nositi cijeli dan i moljakati da se uspava. A sigurno neće s godinu dana doživjeti neki magični switch u glavi pa će odjednom htjeti spavati.

Par vas je reklo da je rutina ključna. Imamo večernju rutinu (pomaže li ili ne, teško mi je reći), ali dnevnu rutinu ne mogu nikako izvesti. Ne znam otkud bih i kako počela. Jedan dan se probudi u 5, a jedan dan u 10 (bio je to izoliran slučaj ). Sve varijacije između 5 i 10 zabilježene. Kako mogu imati rutinu s tim? Nije isto je li se probudila u 6 pa joj se ponovno spava u 7 ili se probudila u 9 pa joj se ponovno spava u pola 11.

Summa summarum, tako je kako je. Što prije se pomirim s tim, bolje za mene.

[S2000]

Misekica, probaj sto mislis da mozes, vidi kako ide. Samo nemoj prolupati, to je najgora opcija
Ja sam isto htjela poduzimati neke mjere prije vrtica, ali moje dijete nije sljivilo moje mjere. Onda sam rekla e nek te u vrticu preodgajaju (ne bas doslovno) i ocekivala sam da ce tete doci i reci da je moje dijete nemoguce uspavati- kad ono shock- u vrticu on lijepo spava, uzme medu, pokrije se i sam zaspe. A kuci smo se natezali par sati da zaspe! Jedno je doma a drugo u vrticu. Znam puno djece koja doma prave kazine oko spavanja a u vrticu druga prica. Do cega je nemam pojma, al ocito tamo nemaju izbora i uklope se u vecinu i pravila. Cuvaj svoju psihu i zdravlje, dijetetu nece nista biti od malo kmezanja, ali nemoj da ga sad treniras do krajnjih granica

[Anemona]

mishekice, kod nas rutina nije bila vezana na vrijeme buđenja, nego na raspored "događanja".
Npr. znala sam u kojoj dobi može koliko izdržati budan. Ako je to bilo cca 2 sata, onda sam sve planirala tako da je dijete u vrijeme kad će biti pospan presvučen, bio na čistom zraku, nahranjen,... i onda uspavljivanje.

On je meni prvo dijete, kao i tebi tvoje i kreni od toga da trenutno imaš svo vrijeme svijeta da pronađeš modul koji vam odgovara.

Moj je spavao kao top, ali svako spavanje sam s njim preležala (a u to vrijeme nije bio dojen), ako nisam ležala, nije ni on spavao.
Zato uvijek napominjem da sam se preporodila kad s 2 godine nije više spavao popodne, jer me to ležanje več izluđivao.

Sve je moralao biti napravljeno i spremno da s njim legnem i da se ne trebam dizati.

[oka]

Moja nije htjela spavati nikad, sa cca 1 god spavala je 3x po pola sata, a uspavljivanja su nam trajala sat vremena....
Ubila sam se da se to dijete naspava.
Noćima je visila na cici, nakon večernjeg uspavljivanja, spavala je max 25 min u komadu i do onda svakih 15 min buđenje i tako skoro do jutra.
Jedino rješenje mi je bilo, odreći se svog života u tom periodi i ići spavati sa njom. Ili sam skakanja do nje od svakih 15 min prihvatila pod normalno.

Spavala je sa mnom u krevetu pod cicom. Sama se je posluživala, a ja sam spavala. Ustvari bih ja rekla, da se moj mentalni sklop namjerno isključivao
po noći tako da barem malo odmorim mozak od nje. Naime, ja nisam radila, bila sam sa njom doma.

Sa dvije godine je prestala sa dnevnim spavanjem, ako se to od 25 min može zvati spavanjem.

Dan danas joj je spavanje gubitak vremena.
To je takvo dijete, temperamentno, znatiželjno, i super brzo živi.
Dok sam ja čista suprotnost....uh...

Tako da znaš mišekica, nismo mi jače mentalno, sve smo mi sto puta skrahirale, proplakale..i uvjek je nešto..i tako je u tom tonu prošlo to vrijeme i sad je po tom pitanju lakše, ali je zato došlo sto novih stvari.
Jednom kad dobiješ dijete sve se promijeni, nikad više nije ko po špagi, osim ako imaš lude sreće da ste svi nekog mirnog temperamenta.

[oka]

Imam dvoje i tek kad sam to dvoje podigla shvaćam što su djeca.
I klanjam se svakome tko ima VIŠE djece, svaka čast, skidam kapu, ali ja bih pukla po šavovima da imam još jednu malu slatku buhtlicu

[rehab]

Našla sam staru temu pa vidim da manje-više svi imaju takvih problema.

Ne znam. Valjda ste sve vi bolje majke od mene. Ili ste bolje osobe. Ili ste mentalno jače. Meni je ovo prestrašno. I znam da trebam biti zahvalna što IMAM dijete, što je zdravo, veselo i zaigrano. Jesam, zahvalna sam. Ali ubi me ovo! Pojednostavljeno rečeno, nama je cijeli dan jedno veliko uspavljivanje. Nikud ne mogu s njom jer se unervozi, ne želi spavati, ne želi jesti u javnosti. Prolupat ću doma.

Ne mislim da je nošenjem mogu razmaziti ili tako nešto, ali ne mogu je ni toliko nositi. Pa ona ima 7 kg, a ja 50!
Ne bih rekla da mi je imalo razumno "čekati do godinu dana". Morat ću se vratiti na posao, a ona će morati u vrtić. U zraku čak visi opcija da se vraćam na posao sa 6 mjeseci. Tete je sigurno neće nositi cijeli dan i moljakati da se uspava. A sigurno neće s godinu dana doživjeti neki magični switch u glavi pa će odjednom htjeti spavati.

Par vas je reklo da je rutina ključna. Imamo večernju rutinu (pomaže li ili ne, teško mi je reći), ali dnevnu rutinu ne mogu nikako izvesti. Ne znam otkud bih i kako počela. Jedan dan se probudi u 5, a jedan dan u 10 (bio je to izoliran slučaj ). Sve varijacije između 5 i 10 zabilježene. Kako mogu imati rutinu s tim? Nije isto je li se probudila u 6 pa joj se ponovno spava u 7 ili se probudila u 9 pa joj se ponovno spava u pola 11.

Summa summarum, tako je kako je. Što prije se pomirim s tim, bolje za mene.

Pa naravno da se neće buditi uvijek kao da ima alarm u sebi. Lijepo je pratiš. Koliko ti može izdržati budna ? Moj može izdržati 3 - 3 i pol sata. Ako ustane u 6, ide opet na spavanje u 9. Ako ustane u 7, spavanje je u 10. Između spavanja ide jelo, igranje, šetanje, i sve tako. Uglavnom nam se dani poslože tako da sve ide otprilike u isto vrijeme (cca sat - sat i pol odstupanja). Pratiš njen ritam i daješ joj što joj je potrebno. I daj ne budi pekmeza, ako ja mogu čitav dan nositi bebetinu od 12 kg, možeš i ti svoju Za vrtić ne brini, tamo će jesti, spavati i igrati se kao i sva ostala djeca, to najčešće tako završi. Moj stariji jučer izlazi iz vrtića sa šnitom kruha namazanog pekmezom Doma kupujem najfinije pekmeze, ili uzimam domaće koje pravi svekrva, nikada, apsolutno nikada nije htio okusiti. A u vrtiću sve hoće i može. Nemoj uopće brinuti o tome.