A naše dijete počelo lagati sve u 16.
Stavim ga maloprije spavati i evo ga za 5 minuta ulazi u sobu. Kaže mu da mora odmah natrag, a on mrtav hladan sa smiješkom od uha do uha: Tata me je zvao.

Sinoć se u dućanu nemoguće ponašao. Čak je i razbio neku kremu. baš je bio nemoguć. Kaznila sam ga tako da ne smije jedan dan gledati ninje i da ne smije kod susjeda.
Dolazimo doma a on meni: mama, mogu kod Franka?
- Ne. U kazni si jer si se ružno ponašao.
- Smirio sam se. Sad sam dobar.
- Tako i nastavi pa ćeš sutra moći.
- Mama, smiri se, budi dobra. Smiri se i reci: Izvoli Sven, možeš kod Franka.
MM i ja skoro pukli da ne prasnemo u smijeh. Poslije nas je tužakao baki na telefon.