 |
|||
Nasla sam na youtubeu nedavno snimku neke djece (13-godisnjaka, ali i mladjih) plus mene iz februara 84., kako pratimo Johna Denvera dok pjeva uz gitaru"Country Roads", u ucionici za solfeggio u mojoj muzickoj skoli. Ludo.maria71 prvotno napisa
(Nismo bili u Star Trek uniformama, tu snimku nisam sacuvala :Sedma: )
Posljednje uređivanje od Danka_ : 02.08.2010. at 17:20
stvar je u tome, koliko sam ja skužila, da ti roditelji nemaju preveliku volju brinuti o djeci i odgajati ih, pa kako gdi pokupe tako se i ponašaju. Barem dok mi djete ne bude starije ne želim da se druži sa djecom koja ne znaju kako se treba ponašati jer želim da prvo zna kako i što treba reći i kako se ponašati i biti pristojan prije nego počne dolazit u kontakt sa na žalost djecom koja si nisu sama kriv zbog toga kakva su. Moje djete ima 20 mj i mislim da bi prvo trebala naučiti kako se treba ponašati, a tek onda bi joj mogla objasniti da nešto što je netko napravio nije u redu. Znam da joj neću kasnije moći braniti da se druži sa njima, ali ako je odmalena vodim u društva gdje su djeca kulturna mislim (tj. nadam se) da će znati prepoznati što je lijepo i dobro, a što nije. Kritična sam strašno kad su djeca u pitanju i znam da nisu kriva i žao mi je što više puta ispaštaju zbog neodgovornih i "lijenih " roditelja, ali eto- kritična sam
OT je... al zar misliš da mi mlađi nemamo pojma o tome? ja rođena 84 i znam sve o tome a moja prva susjeda, kuma i frendica ima 42 godi baš nam je super
off
moraš uzeti u obzir da sam ja stalno okružena djcom i mladima i ne doživljavam nikog mlađeg od 35.
nhf
budući da ne poznaješ roditelje o kojima je ovdje rječ, vrlo hrabo ih optužuješ za nemar.
djeca uče primjerom. kad netko od njihovih prijatelja napravi nešto što ja smatram neprimjerenim ili lošim, ukažem isvijoma na to, objasnim i razgovaramo o tome. dosta toga im sjedne od prve, neke stvari i ne, p ponovimo . deset puta ako treba.
ako su izloženim uvijek i stalno samo jednom modelu ponašanja,kako će znati prepoznati i pravilno reagirati na neki drugi - možda i dijametralno suprotan?
totalno sam šokirana da učite svoju djecu da postoje podobna i nepodobna djeca. eto. sve u duhu nekog liberalnog dobrog odgoja.
maria, ja imam 27 god i prijatelje od 15 do 105 i uopće ne kužim tvoju primjedbu.
krumpirić, ni ne moraš kužit njenu primjedbu, jer je sama rekla da je sebična i teška i da ne doživljava nikog ispod 35 i kaj sad
ja je kužim iako nemam 35, i ona se sa mnom ne bi družila - i nije da ćemo plakat radi toga ijedna
i potpisujem babyboys, a krescenija će možda malko promijeniti mišljenje kad joj dijete naraste, još uvijek je lako za hendlati s djetetom čiji vokabular je za sad vrlo mali
Ja sam u sličnoj izolaciji na račun kvalitete života.
Izabrali smo život dalje od grada. Miš i ja smo sami bili godinu dana.
MM radi do 16, pa smo tek onda izlazili u šetnje.
To mi je odgovaralo jer smo se lijepo slingali i povezivali prvu god.
Malo prije nego je navršio godinu dana, vozala sam ga na druženja s djecom.
To su bili klinci mojih frendica od 7mj-5g, svaki dan drugima.
Jednom sam zapalila i 140km u svakom smjeru da se malo družimo.
Biram si društvo koje meni trenutno paše, a miš obožava djecu i ide u jaslice na igranje.
Nedostaje mu društvo i nekad u jaslicama grebe nogama da što prije ode na igranje.
Mislim da će "lokalno" društvo upoznati tek u školi.
Od lokalnih pozna sve susjedske životinje(pse, mačke...)
Volimo se vozati i za društvo mi nije problem potegnuti koji km, pa i više.
gdje sam ja napisala da su nepodobni ?
to je preteška riječ.
Ja ih pristojno izbjegavam, i nakon nekog vremena se prestanu truditi i sve 5 .
maria71, mislim da krumpirić nije mislila na tebe tu prvu rečenicu, bar ja nisam tak shvatila
a-ha, napola spavam.
trudila sam se biti izuzetno politički korektna :kniks u haljinici:
hm, teoretski mislim da nije lijepo uvjetovat djetetu s kim će se družit, praktično ne mislim da ću tu teoriju poštivat. Ne znam koji smajlić na ovo stavit, da se cerezubam ili sramim...
Ne bi ulazila sad u konkretnu situaciju koju ni ne znam iz par rečenica. Samo da ispričam: kad sam bila mala, u dvorištu punom djece (bar 20 iste generacije, a vjerojatno 40-50 kad bi svi bili na okupu) bila je jedna curica koja je baš psovala, baš me gnjavila...ugl. baka me savjetovala da sebi biram radije drugo društvo. I kad god sam mogla, birala sam. Družila sam se i s njom, i to isto doma prepričavala, ali veće radosti pamtim s drugom djecom. Za ostalu djecu baka nije imala savjeta za zaobilaženje (recimo to tako).
Da zaključim, druženje, da, ukoliko je ikako moguće, a postoje iznimke koje traže da djetetu damo savjet. Ja bi rekla da je to situacija kad dijete dobiva potvrdu svoje slutnje da mu neka osoba ne paše. Mislim da trebamo biti uzori djetetu da sebi bira ne samo društvo, nego i svoje interese, da ga potičemo da se ostvari u području koje ga golica, interesira, nadahnjuje, da se ne gubi.
Pritom naglašavam da se djeca ne gube pri nestrukturiranoj igri. Dapače, ona im treba. Ah, mrzim te savjete, al mislim da nam ostaje jedino tražiti zlatnu sredinu
imam vrlo nedruštvenog sina. i kad se on prošlo ljeto odlučio družiti sa svojim prijateljima iz vrtića i van vrtića poduzela sam svašta da to ostvari. prošla sam dovoljno rođendana i susreta gdje se djeca igraju zajedno a moj filip se igra samo s mamom i tatom.
znači ja bi kafenisala s bilo kim (istina, ne puno puta, samo ponekad) da bi moje dijete se moglo družiti sa svojim odabranim prijateljima.
što se tiče prostih riječi, kod nas u kući ja sam izvor, sad kad radim puno manje, ali mislim da sam gora od prosječnog vrtićarca. znate ja sam ona majka koja je spremna reći: obuci već jednom tu j... jaknu da možemo krenuti.
Nemoj zezat, nisam te takvu doživila
Makita, mislim da si pogodila bit! Definitivno se slažem da je dobro dijete usmjeravati od malih nogu da se ne mora družiti s nekim tko mu ne paše jer će mu danas-sutra kad uđe u pubertet to biti od velike koristi.
Tko je rekao da ih ne poznajem? Živim pokraj njih 3 godine tako da ih poznajem
Krescenija, Babyboys je mislila da ti misliš na ove moje susjede, a ne na svoje
potpis, a kresceniju mogu opravdati samo neiskustvom
A zašto bi netko pravdao Kresceniju? Pa ja ne vidim da je ikoga igdje uvrijedila. Samo ima svoj stav o ovoj temi i ako je odlučila da je zasad za njeno dijete bolje držati ga izvan ovakvog društva, meni je to ok. Svaka majka sama procjenjuje što je bolje za njenu djecu.
zato jer mi izgleda da ima crno bijeli pogled na svijet
ja sam mislila na ninčine susjede, oni su povod temi.
poticati dijete da odabere svoje društvo-respect. I da ispravno bira (dobri su prema tebi, vole te, lijepo se ponašaju)
ne izolirati dijete od djece koja nama ne odgovaraju, valjda..
ma neeeee, tebi sam se obratila samo drugom rečenicom, sorry ako si krivo shvatila. Ja razumijem da ne želiš žrtvovati svoje vrijeme družeći se s nekim ko ti ne odgovara, ali eto, mislim da nikad ne znaš unaprijed di ćeš pronaći "srodnu dušu".
Kako mi se ovo svidja, dozvolices da te povremeno citiram
meni je ovo zanimljivo čitati i jedna stvar mi nije jasna. Eto.
Nisam ni ja luda za ispijanje kava sa susjedama, pustim dijete da se igra samo.
Kad je bio manji sjedila sam i čitala u parku ili se igrala s njim i nisu mi se osobito obraćale niti me gnjavile nikakve "susjede".
Uostalom, ne smatram se boljom od njih, povremeni kurtoazni razgovor me nije ubio, u dublje diskusije ne ulazim ako mi netko ne odgovara. Malo je ljudi koji mi baš po ničemu ne odgovaraju, al prvo ih moram upoznat.
ALI
svi ovdje nešto filozofiraju o odgoju, raspravlja se o kutu pod kojim stavljaš djetetu jastuk pod glavu, jeli igračka a bolja od igračke b, jeli glazbena škola x bolja od one y. A to dijete treba živjeti u nekakvom društvu, kakvom takvom (rispekt ako ste odlučili živjeti u šumi bez ljudi oko sebe), treba funkcionirati sa svakakvom vrstom ljudi, treba si samo odabrati draže i manje drage, treba, uostalom, znati prepoznati loše društvo. Kako će ako nepodobno društvo sretne tek tamo s 15.
Ako živi u nekim posebnim uvjetima, izolirano samo u društvo adekvatne djece, kako će vaše dijete poštovati sve ljude, pokušati ih razumijeti, volit ljude, oprostiti im greške-mane, štagod?
Koja je uostalom granica s kime se naša djeca smiju ispred zgrade igrati-kako ćete ih izolirati od neodgovarajuće djece? Tako da kažete:igraj se sa svime osim s MAtom-ko baka od makite? Što će onda bit s Matom, oće on postati izopćenik i posljedično društveni problem?a treba mu samo malo pozitivna poticaja da to ne bude?
Ne kontam, totalno sam zbunjena.
edit: i sad šta, ako neko dijete zanemaruju vlastiti roditelji, s 5g nije dovoljno dobro za naše dijete, i mi ćemo ga/ju zanemarit i?
nije da imam crno bijeli pogled na svjet, ali moje djete sad upija ponašanje oko sebe ko spužva, a ušli smo u onaj famozni TT (20 mj ima)
i jednostavno ne želim da upija ponašanje od djece koja samo vrište, tuku se, ako netko ima nešto što oni nemaju moraju to uzet ili potrgat, izazivaju pažnju na bilo koji način pa čak i pljuvanjem po kući i prolijevanjem soka i bacanjem hrane.....ne, definitivno za sad dok nas ta faza kopiranja i TT-a ne prođe ne želim takvo društvo u njenoj blizini
Ja živim u maloj zgradi punoj djece. Jana se sa svima vani igra. Svako novonaučeno možebitno loše ponašanje ispravljamo na licu mjesta ili doma.
Sa susjedima se ne družim. Al popijem kavu ispred zgrade i protrkeljam o glupostima. Da to ne radim dijete bi mi tužno gledalo kroz balkon kako se drugi igraju.
Tako da mislim da mi žrtva ispraznog razgovora nije uzaludna.
Ona ima 4 god, a ispred zgrade se igra s djecom od 10g do 1 i pol godine (imamo krasnu livadicu i sjenicu). Ima i naguravanja i malih psovki iz vrtića i svađanja. Ali to je dio odrastanja.
Krumpirić, to je ona bit do koje smo već došli, a od početka mi se motala po glavi
Ipak, moram primjetiti da mame koje žive u zgradama ne kuže nas koje živimo u kućama bez obližnjeg parkića. I meni bi bilo svejedno s kojim susjedima probrbljam malo u parkiću...stvarno nisam izbirljiva kad je priča u pitanjuAli zamislite da nemate parkića pa vi morate otići u nečiju kuću ili dvorište (ovisi o vremenskim uvjetima) da bi se vaše dijete družilo...pa opet taj susjed mora doći k vama...pa ti imaš ljudi koji više ne znaju granice....sjećam se epizoda kad moj tata dođe s terena nakon tjedan dana izbivanja, a susjeda se nacrta na kavi...i da sad ne nabrajam. Uglavnom, malo je teže postaviti granice, a i svima nama je više-manje svejedno s kojim susjedom porazgovaramo na ulici, a baš nam i nije svejedno koji nam susjed dolazi u kuću. I kako ja dijete od 2 godine ne mogu pustiti da se igra bez nadzora na ulici ili kod nekoga, osuđena sam birati koje susjede želim povremeno vidjeti u svojoj kući, a koje ne. S čim njihova djeca nemaju niti najmanje veze! I danas sutra kad moje dijete bude se samo moglo igrati vani, nek se slobodno druži sa svakim tko mu paše.
I ja se to pitam!!!
Djeca koja su problematična, to su iz više razloga: hiperaktivnost, neka dr.bolest, nesređeni obiteljski odnosi...
Istina je da se dežurni maltretatori počinju bolje ponašat kad se prema njima dobro postupa. Svjedok sam toga. Al svakodnevno, ako mi netko ko gnjavi, opsuje, pljuje, tuče, uudara, a zatim me se pita da biram društvo, sori, ja bi rađe nenasilnika. Mislim da se i iz toga uči. Istina, to je teži način za one koji imaju problema, ali i to postoji. A njima zapravo treba intrervencija/interakcija (stručne/pune ljubavi)odrasle osobe
Uh, ja sam živjela na selu u kući i točno znam tu foru sa susjedima.
No, da imam tako malo dijete ipak bi mi bilo važnije da se igra s bilo kim nego da je izolirano. Pa makar i bedirala što su takvi kakvi jesu.
Baš sam danas razmišljala o ovoj temi pa si kontam:
- to što je dijete reklo mami je vrlo ružno, no s druge strane, mi se kod kuće dosta zezamo na te odvratne gadarijske fore (smrdiš, tko je prdnuo, viri ti balac... ) pa tko zna kako će se moje dijete ponašati, no kada bi mi to reklo onako ozbiljno, s prezirom u glasu, mislim da bi se dobrano zamislila
- to što mama nije reagirala možda je zato jer stvarno smrdi pa joj je neugodno uopće o tome pričati
- na tvom bi mjestu malom susjedu rekla nešto kao: svojoj dragoj mami tako govoriš? pa to nije lijepo!
- glupo je bilo što pametovati toj ženi jer si kontam da baš niste (još uvijek) toliko bliske
- mislim da je tvoje dijete još premalo da mu govoriš kako je to ružno ponašanje, onako sama od sebe, no ako tako nešto i samo pokuša, onda mu na lijep način daj do znanja da je to ružno i neprihvatljivo
- pokušaj pozvati samo djecu na igranje, bez susjede, onda ćeš ti kontrolirati situaciju i usmjeravati ih u igri na ok ponašanje
Kao dijete sam imala svakakvo društvo, od onih koji su uvijek bili musavi i imali vaške, psovali, tukli se (a mojoj su teti bili neprihvatljivi i s njihovim se mamama baš nikada nije družila) do onih finih, urednih, zalizanih. Moram li reći da su mi oni prvi bili draži? Barem tada. No, ovi drugi su mi i sada prijatelji.
Istina, od onih prvih sam možda zadržala gadarije o balcima, prdenju...
Ovako, moje iskustvo iz mladih dana je da mi je u mnogim fazama djetinjstva falilo društvo.
Parola bolje sam nego u lošem društvu vrijedi za ljude koji su formirane osobe. Djeci treba društvo vršnjaka, jer se jednostavno drugačije razvijaju ako su pretjerano osamljena. To je moje mišljenje, ali i mišljenje raznih pedagoga.
E sad tu ima puno ako i ali.
Prvo ovisi o djetetovoj dobi, društvo druge djece im do neke 3 godine možda i nije previše bitno (to je neko pravilo koje se često ponavlja, ali ja to vidim i na ponašanju svog djeteta). Nakon toga pa sve do punoljetnosti mislim da je za njih bitno da imaju neko društvo.
Također, postoje i za mene granice, "bolje ikakvo nego nikakvo" mi ne podrazumijeva da bih odobrila druženje svog djeteta s djecom koja su jako nasilna, koja psihički maltretiraju moje dijete ili koja se bave kriminalom i drogom (to vrijedi za kasniju dob, naravno).
Također ako meni ide na živce društvo njihovih roditelja, ne bih išla na te kave. Nedruštvena sam
Ja pokušavam (budući da i moje dijete živi u popriličnoj izolaciji) naći se bar vikendom s ljudima koji mi odgovaraju a slučajno imaju i djecu, otići u neki veći grad pa u park, otići na neka zbivanja, radionice, bilo što da čujem da se u bližoj okolici održava.
Planiram i skori upis u vrtić.
Što se tiče slučaja koji si navela, Ninči, naravno, ti odlučuješ jer mi znamo samo to što si ti navela i nismo bili prisutni. Ali iz ovog citiranog ja sam stekla dojam da si reagirala preburno.
Dakle djeca govore svakom ti si glup, meni osobno je to vrlo nisko na ljestvici lošeg ponašanja (odnosno nešto što mnoga djeca rade u nekoj dobi ali se da ispraviti). Da sam u takvoj situaciji i da me to zasmetalo (moram zamisliti da je bilo rečeno na poprilično grub i bezobrazan način da bih se uživjela
Da mi to kaže odrasla osoba, moguće da bih prekinula druženje (i, istina, i meni bi najviše smetalo što njihova majka na to ne reagira). Ali djeca kažu svašta, i ako trenutno ne poštuju neka pravila ponašanja ne znači da ih neće pomalo usvojiti.
Od cijele ove kobasice, možda sam mogla samo napisati da potpisujem babyboys i krumpiric
Nisam u takvoj situaciji. Mi imamo kamo otići, a ni dobro društvo nam nije predaleko.
Ipak, teoretski mislim da bih postupila nekako ovako:
djecu iz susjedstva bih ponekad pozvala k nama, s time da bih kod prvog ispada reagirala otp. ovako (što je savjetovano u nekoliko odgono-pedagoških-psiholoških popularno pisanih knjiga): da u mojoj kući vrijede takva i takva pravila (dakle: da se vrijeđamo i ne govorimo ružne riječi isl) i da molim vas djeco toga se pridržavajte. Sigurna sam da će to prihvatiti (možda još koji put upozorenje ali to je to). Možda će doma i dalje govoriti takve stvari, ali kod mene neće - naravno, dosljednost igra ključnu ulogu. Možda crtati smješke i davati male prigodne nagrade.
A sa djetetom i/ili mužem dogovoriti jedan dan u tjednu kad muž ili ja (iil skupa) vodimo dijete na najbliže igralište ili u igraonicu ili kamo već. Što otvara mogućnost susreta s drugom djecom, možda češće susreti, možda upoznati njihove roditelje koji mi se recimo možda više dopadnu... pa ih nakon nekog vremena pozvati doma...
Eto. Znam da je puno toga 'možda', ali sve se to da nekako urediti.
I, da odmah odgovorim na neke potencijalne komentare: da, ja bih sudjelovala u odgoju svojih malih susjeda (jer netko će reći: što će reći njihova mama, ili možda da mene ne treba biti briga, ali da, mene je briga i za njih.)
djeci je vazno druzenje s djecom, i mislim ja je vazno to ispostivati...
naravno da kad ja biram, sto je slucaj dok su djeca mala, da mi je bitno da druzenje medju djecom bude ok. ne mislim da djeca nuzno trebaju postovati starije samo radi razlike u godinama, ali mi se cini da nekakav minimum pristojnog odnosa treba zahtijevati od djece...
eh sad, nitko nije savrsen, ako bi se vec djeca ruzno obracala prema meni, ja bih na to reagirala. kako ce dijete znati da nesto nije ok ako mu se to ne kaze? od mojih susjeda i njihove djece, s vremeno se naucimo da nam neke stvari nisu bas skroz ok, razlicito kod razlicitih ljudi, ali se mozemo nauciti i postovati to razlike, jer tko je savrsen?
osobno sam misljenja da je pozitivno druziti se sa ljudima koji zive u nasoj blizini...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom