Petrova, planirani CR, spinalna anestezija - slicno kao varazdinsko iskustvo od kljucic, ali nisu mi stavljali nikakvu kompresu da nista ne vidim, bio je neki kao "paravan" negdje oko grudi da ne gledam bas kako me rezu, ali normalno sam gledala oko sebe. Kad su izvukli bebonju, doktor ga je podigao malo iznad te pregrade da ga vidim, jos nije bio prerezao vrpcu (pa sam se iznenadila kako je debela). Nakon toga su ga opet donijeli, da ga vidim izbliza i poljubim. Nikad necu zaboraviti miris i dodir njegovog lica uz moje u tom trenutku, mislila sam da cu se onesvijestiti od srece
Nisam imala treskavicu nakon spinalne, u jednom trenutku nakon operacije bilo mi je malo hladno pa sam trazila jos jednu deku, i sve je bilo OK.
Ovo s ustajanjem slicno - sljedece jutro na noge. Caj sam pocela piti nakon otprilike 12 sati, a jesti negdje nakon 30-ak, cini mi se. Nije me nista jako boljelo, najteza mi je bila odvojenost od bebe i to sto moram lezati a nekako sam, iako slaba, osjecala da me ceka puno posla pa sam bila nestrpljiva da vec jednom dodje taj trenutak kad cu se primiti svega :D Kako na intenzivnoj dijete nije bilo sa mnom ni preko dana nego samo za vrijeme podoja, mene tad uhvatio nesting pa sam cistila ormaric, slagala stvari, radila popise zadataka za muza i ostale, i tako dalje. I slusala Pixiese kroz prozor navecer kad su pjevali na Salati to ljeto LOL