Carski rez - razna iskustva molim

[betty blue]

hvala, anchie, međutim ja ne želim ni probati roditi bebu vaginalno ako je na zadak. Previše se bojim, a kad se ja bojim, strah me paralizira i oteža cijelu situaciju.
Još uvijek se nadam i želim da se dijete okrene i da idemo prirodno.

smajlić,
ja te potpuno razumijem. Razmišljala sam upravo kao i ti - vaginalni porod na zadak me je užasavao. U bolnici u kojoj sam rodila (Merkur) imaju praksu da na CR idu samo bebe kojima je procijenjena težina veća od 3800g. Pa sam onda molila boga da mi beba bude velika da pređe u tu granicu. Bio je velik (rodio se s 4050 i 54cm) i dogovoren je CR u 40.tjednu. Mogla sam birati datum rođenja .
Tehnički detalji su slični kao kod ključić, osim što sam prvi dan bila na intenzivnoj i bebu sam primila tek sutradan. Počeo je dojiti normalno, tu i tamo bi ga nadohranjivali uz moje odobrenje (svaki put bi naglasili da će nadohraniti bebu i ja sam pristala). Kad smo došli doma, nstavili smo uspješno dojiti (još uvijek doji, iako je meni već dosta).

Što se tiče same operacije, bilo me je strah, normalno, ali puno manje nego poroda na zadak. Koji bi, da sam ga pokušala, vrlo vjerojatno završio fatalno. Za vrijeme operacije kraj mene je stajala jedna divna anesteziologica (anesteziologinja?) i govorila mi sve što rade, smirivala me, ako bi se previše preplašila. U jednom trenutku mi je stavila masku s kisikom uz objašnjenje da je sada izuzetno važno da beba dobiva dovoljno kisika.

U operacijskoj sali su bile i dvije srednjoškolke na praksi, jedna je pala u nesvijest

Oporavak je bio uobičajeno dug, bol je prestala nakon par tjedana, a za normalan osjet trebalo je ipak malo više, par mjeseci.
Usprkos svemu, meni je moj CR bio predivan i iskreno se nadam da ću i iduće dijete roditi carskim rezom.

Sretno!

[anchie76]

Koji bi, da sam ga pokušala, vrlo vjerojatno završio fatalno.

Betty blue, nemoj se ljutiti ali tvoj strah još uvijek progovara iz tebe. Zbog čega bi taj porod završio fatalno? kako ti to znaš?