Nadam se da ću ti pomoći svojim iskustvom.
Prije 4 godine sam rodila planiranim carskim, zbog zatka i povremenih paničnih napadaja (u bezazlenim situacijama).
Da se razumimo, bilo je mene strah i carskog ali ipak malo manje od poroda na zadak.
Htjela sam spinalnu, no kad sam u sali ležala uhvatila me "ona moja" panika, srce samo što mi nije iskočilo ih prsa, pa je anesteziologinja predložila da je ipak bolje zbog toga opću anesteziju. Uvođenje (kao i vađenje, kasnije tog dana) katetera je neugodno, ali ništa strašno.
Prvi dan sam dobila tonu inekcija, osjećala se skroz drogirano...povratila od anestezije (eeee to booliii užasno), a rez me je bolio nenormalno.
6 sati nakon carskog me je sestra digla na noge, htjela sam je zadaviti koliko me je boljelo, uopće mi nije bilo jasno zašto me ne želi pustiti da još ležim... kasnije sam joj bila zahvalna, naime, što se prije digne na noge i počne krećati oporavak je kraći.

Najgore mi je bilo što sam taj prvi dan vidjela malu na niti minutu

Sljedeće jutro sam već sjedila na "turski" i dojila malenu. Boli te kad se premještaš, iz sjedeći u ležeći ili stajaći položaj, dok hodaš, ali sami sjedeći ne boli (barem mene nije). Ma stalno boli ali svakim danom sve manje i manje.
Iz bolnice sam izašla 4. dan, 7. sam vadila šav (u jednom jedinom potezu mi je doktor izvadio šav, slično kao kad skidaš flaster).

Još dan danas žalim što nisam čula njezin prvi plač i što nije bila samnom taj prvi dan (no to nije bilo moguće jer nisam bila pri sebi).
Nadam se da će se bebica ipak okrenuti pa da ti ovi savjeti neće ni trebati, a ako ipak ostane tvrdoglava, želim ti da ti carski prođe u dobrom sjećanju, i naravno da te ne boli previše...