rodila hitnim carskim, nakon dugog pokušaja prirodnog poroda (12 sati bezuspješnih trudova)
da nisam bila bi mrtva i ja i dijete
dijete su mi pokazali po operaciji i odnijeli, a ja sam zaspala iscrpljena
ustala sama sutradan
protiv bolova sam dobijala Ketonal, skupa sa infuzijom
dijete završilo na intenzivnoj, zbog povišenih parametara upale i žutice, dojila sam treći dan, kad je premještena nazad u porodilište
dolazila sam svaki dan da je vidim, dojiti nisam mogla jer je bila na kontinuiranoj fototerapiji
izdojiti nisam mogla, hranili su je tamo kako hrane sve bebe, vjerovatno bočicom (nisam vidjela)
ustajala sam i kretala se sama, meni je pasalo da imam visok krevet (ja sam visoka)
dojila sam u položaju ragbi lopte, sjedeći
silk su izvadili sedmi dan po operaciji, pred polazak kući, ranu smo još nekoliko dana špricali Bivacinom jer je tako rečeno

zahvalna sam svojim doktorima za svoj i djetinji život
i osjećala sam se glupavo jer su mi prethodno mnogi doktori govorili da to neće ići prirodno, a ja sam u želji da ipak ide, nepotrebno iscrpila i dovela u rizik i sebe i i dijete
nije bila na zadak, ali je bila prevelika za pokušaj prirodnog poroda
možda bi neka druga uspješno vaginalno rodila dijete te veličine, ali ja nisam mogla
moj organizam jednostavno to nije mogao izvesti

želim samo pitati ove koje su jako za vaginalni porod na zadak, koliko vas se tako porodilo?
uvažavam da znate knjiške komplikacije i poroda na zadak i poroda carskim rezom, ali da li znate da je jedan od najčešćih razloga zbog kojih se beba ne okrene prekratak pupčanik?
a prekratak pupčanik je fatalan pri vaginalnom porodu i za majku i za dijete, i ne može se uvijek vidjeti ultrazvukom

Smajlić tebi želim sreću i brz oporavak