Nije carski bauk. Nije to neka sreća, naravno, ali kad se mora - mora se. Kod mene se moralo i to dva puta.
Znači obriju te, dobiješ klistir, izmjere ti što treba, namažu trbuh jodom, popikaju ti razne injekcije, putem pričaš s njima, zezaš se, meni je to bilo sve jako ljudski; daju spinalnu u leđa, i onda kreće operacija.
Nije ugodno u smislu da je to ipak tri četvrt sata na stolu, i da znaš da kopaju po tebi (ne boli, naravno), ali kad znaš da čekaš svoju bebu izdrži se.
Onda izvade bebu, omirišeš je i poljubiš, oni je odnesu, a tebe zakrpaju.
U VŽ kroz pola sata dovedu bebu i više se ne razdvajate.
Ja sam prvi dan imala pomoć sestara oko dojenja, a kasnije sam već mogla i sama, jako su mi dobro napravili taj carski. Drugi dan sam si sama oprala kosu.
Kroz mjesec dana kao nova.
Puno sam sjedila, mogla sam sjedit čim sam doma došla.
Muž je vrlo brzo morao na put, pa sam s dvoje djece ostala sama, i preživjeli
Neka dva tjedna je teško hodat na dulje, ali ne boli skoro uopće.
Zapravo, prvi carski me bolio, drugi skoro nije. Dobila sam valjda jednu injekciju protiv bolova.
z
Bolje je naravno prirodno. Ali današnji carski su poprilično sigurni, oporavak je relativno brz i lagan - četrdeset dana, ali toliko je i nakon vaginalnog poroda, dojenje sam uspostavila bez pol problema.

Najveća komplikacija na duge staze je što je taj dio mog tijela gdje je rez tup, i zateže i ponekad boli i svašta. To kvari intimne trenutke. Ja ne mogu kao prije neke stvari. Ali okej. To je moja rana iz bitke za moju djecu i obitelj, kao što se neki muž iz rata vrati bez noge; nema, pa nema. I dobro. Glava je na ramenima, to je važno

Ako ti stručan doktor kaže carski - idi na carski. Sve će biti u redu. I sretno ti bilo!