Evo friško! Prije 7 dana u Vinogradskoj drugi carski(prvi put u Austriji). Došla s planom poroda, predivna babica Blaženka Sumpor i cijelo osoblje! Operacija je boljela kao na živo i to ne mogu shvatiti jer je prvi put bila apsolutno bezbolna! Babica mi je držala dijete na cici sat vremena i nije se dala smesti od osoblja koji nisu dali duže od 10 minuta. Mali je odmah uhvatio cicku. Uzela sam apartman koji je 100 eura po danu tako da sam imala rooming in za bebicu gotovo od jutra do mraka. Zbog toga mi je i mlijeko brže došlo, zbog toga sam bila mirnija. Inače tamo nemaju roominga i bebe dovoze svakih oko tri sata ali kada sam čula to plakanje i zapomaganje beba koje su bile bez stalnog kontakta majki srce mi je pucalo! Zamjerka jedina pedijatrima koji nemaju sluha za djecu tamo i skoro pa silom ih odnose, prigovaraju majkama zbog mlijeka(doživjela), jako su svisoka i ponašaju se da znaju bolje od mame. Meni je jedna htjela silom oteti dijete jer kao moraju biti na promatranju od ponoći do pet ujutro ali sam se zaprijetila svim i svačim ako ga dirne. Prijetili su mi se i nadohranom bez obzira na mlijeko i to me je taj dan baš obeshrabrilo! Ali nisam se dala, borila sam se za malog kao lavica! Nakon bolne operacije odmah su me, na moj zahtjev smjestili u sobu, muž i dijete cijelo vrijeme sa mnom. Drugi dan sam dobivala injekcije syntocinona za stezanje maternice koje su me ubijale pa sam ih odbila i doktori su me podržali. Naime kako je malac vukao mlijeko tako sam osjećala i kontrakcije tako da ne razumijem zašto potreba za tolikim kljukanjem injekcija. U Austriji nisam primila nijednu i sve je bilo ok. Predzadnji dan sam si sama skinula zavoj i počela mazati kantarionovim uljem kao i nakon prvog CR i bilo mi je puno lakše. Inače kao i nakon prvog carskog, odmah drugi dan dok sam šetala stavila sam si blagi steznik i olakšala si bolove za 50 posto. Predlažem vam da se borite za sebe i svoje bebice svugdje u uvijek kada osjetite da nešto nije kako treba. Nitko vam neće pomoći osim vas samih jer se radi po režimu od prije 50tak godina. Opet svaka čast divnim sestrama koje su mi bile podrška i utjeha! E da, otišla sam dan prije doma na moj zahtjev jer sam se osjećala ok i mislim da bolnica nije prava okolina za majku i bebu! Dršte se i ne dajte na se!!!