Prvi porod- mjesec dana prije ležala sam na PT na SD-u. Trudnoću je pratio dr. Habek. Cijelo vrijeme beba je bila okrenuta na nožicama dolje, što je navodno gori položaj od stava guzom. Dogovor sa dr. Habekom je bio pokušaj vaginalnog poroda. Imala sam puno povjerenje u njega jer je bio jako samouvjeren, sve mi je lijepo objasnio... No, jedini uvijet je bio da trudnoća bude terminska. Nažalost, u 34. tj pukao je vodenjak, dr. Habek me pregledao, bila sam 7 cm otvorena i nije bilo nikakvog premišljanja niti opcija osim hitnog carskog. Beba je bila premala i prekrhka za bilo kakve pokušaje vaginalnog poroda. Od tog pregleda do trenutka kad je beba bila vani prošlo je niti 20 min. Sve se odvijalo kao u američkim ER scenama, dvadeset ljudi oko mene, svaki radi svoje. Spinalna anestezija nije došla u obzir zbog hitnosti i nemogućnosti sjedanja i poginjanja koje je potrebno za davanje spinalne anestezije. Anesteziolog mi je bio dr. Žalac, i uz dr. Habeka kao operatera bolju ekipu nisam mogla dobiti. Zahvat nisam osjetila, zadnje čega se sjećam je stavljanje maske i prvo nakon operacije kako me voze na krevetu u sobu. U intenzivnoj nije bilo mjesta pa su me stavili u normalnu sobu na odjelu babinjača. Prikopčali su mi pokretni uređaj za očitavanje ekg-a, pulsa i tlaka. Dr. Žalac me u idućih 12 h obilazio svakih pola h. Prvih 24 sata sam bila na infuziji, nakon 36 sati su me prvi put digli na noge i to mi je bio najgori trenutak- imala sam osjećaj kao da će mi cijela utroba ispast van a toliko mi se vrtilo u glavi i zujalo u ušima da sam se prepala. 48 h nakon carskog bila sam pokretna i išla sam pješke od odjela babinjača na odjel neonatologije dojiti bebu. Bila sam prisiljena sjediti i na onim drvenim školskim stolicama. Bolilo me ko vrag, al nisam imala izbora. Oporavak je trajao nekih mjesec dana. Što se tiče samog reza, on je gotovo neprimjetan i dr. Habek je to odlično obavio. Sve u svemu carski mi nije ostao u nimalo lijepom sjećanju.
Drugi porod, beba u normalnom položaju. Od početka sam inzistirala da bih htjela vaginalno roditi ovaj put i u tome sam imala punu podršku svog doktora. Na svakoj povijesti bolesti crvenim slovima je napisao "Želi VBAC!! " i potrctao. Kad sam došla u predrađaonu, beba je procijenjena na preko 4 kg i dvojica doktora su me na lijep način pokušavala odgovoriti od pokušaja VBAC. Nisam se dala pokolebati i dogovorila sam se s njima da pokušamo ali ako procjene da bilo kakva opasnost prijeti bebi ili meni idemo na SC. Vaginalni porod je uspio. Beba je bila 4050. Zaradila sam epiziotomiju i nalijeganje na trbuh. Epiziotomija me dugo i jako boljela, sa kreveta sam se dizala skoro kao i poslije carskog. Bolilo me sve, imala sam muskulfiber, bolila su me rebra od nalijeganja na trbuh... Sve u svemu nisam bila od onih sretnica koje 2 sata nakon vaginalnog poroda sjede po turski i soje bebuAli opet drugačiji je osjećaj. Svjestan si svega, nema onih "izbrisanih" trenutaka kao nakon carskog. Sve u svemu, imala sam priliku iskusiti čari carskog reza i čari teškog vaginalnog poroda, ali da sutra moram poboviti opet bi izabrala ovaj drugu
![]()