o tempora, o mores
 |
|||
|
|
|||
o tempora, o mores
pikula prvotno napisa
onaj tko je rođen (ili se "doeducirao") za takav život.
nikad se manje brinula nisam za svoju kuću i nikada više nisam bila pod stresom nego u zadnja dva i pol mjeseca što sam doma s djecom.
da, to je nazadak, jer je za ženu bolje da bude što želi biti. Između ostalog i kućanica. Nazadak je izniman postotak kućanica, i mizeran postotak lječnica, frizerki, kuharica ili doktorica znanosti. Nazadak je zatvaranje žena u kuću i vraćanje ženi jedne te iste uloge. Zar ovo uopće treba objašnjavati??
Naravno da vraćanje ženama uloga isključivo kućanice u ogromnom postotku-nije ništa osim nazatka. To neminovno vraća neke jedva istrebljene sustave vrijednosti i zna se koji je tome konačni cilj.
A treba uzeti u obzir da žena radi od 20ih do 60ih (i dulje). I živi 80 godina cca. Ne 5.
Konačno riješenje i istrebljenje u jednoj rečenici - tipična zadrtost koja prečesto stoji iza šatro liberalnih stavova
Nemoj ti meni trijebit moj sustav vrijednosti, može? A onda se odi zapitati se koji je tvoj konačni cilj
Napuštam temu jer sam se uključila kad su pojedine cure pitale za iskustvo tranzicije s posla doma i bilo mi je drago podjeliti svoje neke dileme i zavrzlame pa i novonaučene stvari, nekome je to koristilo nekog je isprovociralo, ali ja se nisam tu javila da budem nekom ventil za njegove predrasude
Svako ima svoje razloge i ja nikog niti nagovaram da se zatvori doma niti da ode raditi- ja sam pričala svoju priču i naravno da me veseli ako ima puno žena koje se dobro snađu u toj situaciji i ne shvaćam je kao kaznu, nazadak ili zatupljivanje - veselim se svim novim kolegicama kao i svatko
toliko od menekhm. khm.. hoćemo sad opet u onu staru - koje su bolje majke?
o što si ljuta.
Zanimljivo, baš me zanima što te naljutilo. ŠTo je cilj tome da 90 posto žena budu kućanice i 90 posto muškaraca radi više da nadoknadi to(jer svih 90 posto ne mogu imati podršku sa strane toliku da muž ne mora potegnut jače)? (dakle, osim xy obitelji kojima to odgovara)?
Što će se dogoditi i kakav rezultat za žene će donijeti promoviranje toga kao ispravna cilja? TO nije nešto što smo već imali u povijesti?
nitko ne smatra tvoju odluku da budeš kućanica neispravnom. Smatram (barem ja) da društvo ne smije imati cilj da 90 posto žena postanu kućanice. Smijem li imati takav stav?
Posljednje uređivanje od krumpiric : 31.08.2010. at 18:10
Nitko nije o pričao o takvim niti ikakvim promocijama, ciljevima niti o ikakvoj svjetskoj zavjeri
nisam ljuta - ponavljam: javila sam se na upit cura o mojem iskustvu odgovarala i pitala dok je bilo interesa
rasprava o konačnom riješenju, svjetonazorima koje treba istjrebiti i 90 posto normalnih (koje je seni spomenula, a ne ja ) je ispod mojeg osobnog nivao i neću pisati na temi koja ide u tom smjeru.
papaić
kako si bezrazložno spustila raspravu na osobni nivo. Ja sam lijepo naznačila svoj stav-cilj društva nebi smio biti taj da većina žena budu kućanice-to smo imali. TU priča završava. To nema veze s tvojim osobnim izborima, i moj te stav nebi trebao vrijeđati. Al eto.
Ja sam išla na američki koledž, tamo smo od 18 predmeta semstralno imali jedno 2-3 on-line, ali ne tako da smo imali vezu sa profesorom svaki sat, nego smo sami istraživali i svako par tjedana smo imali ispite. Znanje koje smo koristili je došlo isključivo sa interneta i iz knjiga a predmeti su bili razni od sociologije i enviromental science do PR managementa. Nije baš neurokirurgija ali je nešto što bi se na prvu ćinilo kao nemogučim naučiti bez profesora.
Ako ne baziraš surfanje na googlanje nego imaš pretplate na prave stranice, kao recimo razne library's na netu, možeš doči do nevjerovatnih informacija.
ako sam ja dobro razumjela ifigeniju, ona je pisala o domacicama (ne o zenama na porodiljskom dopustu), te sam se ja na to referirala.
jer statistike koje ja u tiskovinama zemlje clanice EU-a nalazim, su sasvim drugacije: to jest da je zaposljavanje zena u porastu + da je omogucavanje istoga na prioritetnim listama zemalja clanica.
momentalna prosjecna stopa zaposlenosti zena u zemljama clanicama EU-a je 73%. u tendenciji porasta.
nemam u glavi kolika je muskaraca.
duzina ostajanja zena na porodiljskom dopustu je od zemlje do zemlje razlicita, kao sto su i modaliteti porodiljnog dopusta razliciti.
Zapravo je državi (kratkoročno) u interesu da ima zaposlene mame. Tako se otvaraju nova radna mjesta i puni državana blagajna .
Radi mama i plaća porez, dijete treba u ustanovu i tada se otvaraju radna mjesta teta koje plaćaju porez, obitelj najčešće mora jesti jedan obrok izvan kuće , mora se kupovati više polugotove hrane i na sve to ide porez... Uglavnom niti jednoj državi (kratkoročno) nije u interesu imati majke dugo doma.
Jedine osobe koje bi u (većini slučajeva) sigurno profitirale od ostanka jednog roditelja doma duže od te jedne famozne godine su djeca.
u zemljama zapadne demokracije je svaki covjek (zena i muskarac) duzan se brinuti o sebi. za one koji to zbog odredenih razloga ne mogu postoje razne institucije socijalne drzave. robovlasnicki, kmetovski i bilo koji drugi slican sustav je na srecu ukinut.
ekonomski sustav se bazira na moneti zvanoj novac. koja se zaraduje. dakle drustvo se trudi omoguciti, odnosno stvoriti uvjete nalazenja posla za svakog clana/clanicu drustva, kako bi se mogla uzdrzavati, a ne prositi na cesti.
nije predvideno da netko zato sto je otac, majka, brat, sestra, plavokos, crnokos, sa iq220, ili bilo sto slicno, bude osloboden duznosti i prava da se brine o sebi.
kako ce ljudi ponaosob rijesiti pitanje svoje egzistencije je njihova osobna stvar. vecina ljudi radi na nekom poslu (a danas je puno i vrsta poslova i nacina njihovog obavljanja - drzavni sluzbenici, zaposlenici, honorarci, oni koji povremeno rade, slobodni umjetnici, poduzetnici, vlasnici tvrtki, ovi, oni......) i za taj posao dobivaju protuvrijednost zvanu novac.
pretpostavljam da postoji i mali postotak onih koji trampe usluge za usluge. no za sada je to minorni broj ljudi u odnosu na one koji dobivaju protuvrijednost u obliku novca.
neki ljudi su bogati nasljednici, pa se ako ne zele, ne moraju ukljuciti u proces rada.
neki sa brzo obogate, pa isto tako biraju da li zele ostati i u procesu rada, ili ne.
neki pak se mogu dogovoriti s partnerom da ne zaraduju novac, nego da si njih dvoje uzajamno odrede financijsku konstrukcije njihove zajednice. i to je njihova osobna odluka.
a ne stremljenje drustva/drzave u cijelini.
i to je to. ni vise ni manje.
i da. mogucnost koju zene danas imaju, a prije nisu imale, da kroz vlastito zaradivanje novca dobiju pravo odlucivanja o vlastitom zivotu, jest napredak. i to veliki.
pa ja nisam primjetila da je netko negativno reagirao na tvoje opise kako se snalazis i slicno.
medutim bilo je sasvim dovoljno dociranja i svisoka objasnjavanja (ne nuzno, ili uopce ne u tvojim postovima) sto bi to svaka zena trebala i morala. pa one koje se ne vide u tome "svaka zena morala i trebala" su iznjele svoja stajalista.
dala bih sve da ostanem s djecom do škole doma,
onda bih u nekom idealnom svemiru radila 50%, pa od 10 do 14 im godine 75% radnog vremena
i sa svojih 45 (kada se zamišljam super izgledajućom u formi s nekom kratkom frizurom i brdom zveckajućeg nakita) se bacila kao zvijer na posao :kees:
eh, nešto ću i ostvariti , ovo postotke u radnom odnosu kod nas nije moguće izvesti, svi znamo...
nego, muči me nešto...
vraćam se na posao s kćerinih sad punih 21 mjesec, ljetos sam joj digla pelenu i super je funkcioniralo
do povratka u zg kad je proštrajkala po tom pitanju.
očito je promjene uznemiruju i bojim se da će pišati u vrtiću kamo sjutra krećemo
bez obzira što opet meni i ćaći sve prijavljuje.
ono što mene puni očajem i tugom je taj osjećaj da kad je tamo ostavim bez obzira na svu uviđavnost,
ljubaznost i normalnost teta kojima ju ostavljam, ako one procjene da joj treba pelena, one će joj je i stavitii
i ja tu ništa ne mogu (mislim, mogu se buniti, prigovoriti i blabla, ali, ono, fakat, ja sam nemoćna jer se te žene 10 sati brinu za moje dijete bez mog nadzora)
i jbga
mene to ubi
i đaba mi emancipacija i feminizam i visoke pete i pic mic roba u kojoj ću ja odšetat na posao
gdje ću dobiti ego-boost kako sam fora i žestoka i pametna...
i moj divni, komplicirani, inteligentni, emotivni sin koji priča u nastavcima
i koji svoje dileme i patnje iskaže pričajući spontano u šetnji par mjeseci nakon što je nešto doživio što ga muči...
kome će on pričati i kada?
meni u frci i strci između 6-9 navečer?
ma, kažem vam, ubi me sve to... baš sam tužna...
i dalje tvrdim da full-time mama ili ti kućanica nije isto što i full-time majčinstvo i što je tu zlobno draga?
uz dodatak da kroz cijelu tu povijest nepriznavanja pa i osnovnih ljudskih prava zeni, ona je imala uloge koje su itekako gradile zajednicu
one su bile te koje su vjerojatno donosile doma vecinu hrane za svoje obitelji, one su bile te koje su viskove te hrane skladistile ili trampile, te koje su vjerojatno odijevale svoje obitelji, od uzgoja, branja, pa do tkanja i sivanja, a viskove opet trampile ili cuvale za miraz, one su bile te koje su lijecile i sudjelovale u zivotnim procesima od radjanja do umiranja i dalje redom
e da, a i radjale su i odgajale djecu
povijest zena nije povijest kucanica nego teskih radnica
zato krumpiric nije u pravu kad kaze da smo to vec imale
nismo
svako drustvo shebe zene na svoj nacin
pa ce i ovo vec naci nacin
ali sada bar svaka od nas moze birati kako
sad mi samo objasni kakve veze ima feminizam, pic mic roba, visoke pete i slicno s tvojim problemom.
i sa temom.
da si tuzna i da ti je tesko jasno mi je. puno nas ima idealne svemire (manje vise slicne, manje vise razlicite) i realne zivote. i puno toga sto ne zelimo, ne volimo i slicno. a dio je realnog zivota.
a sto se aluzije na feminizam tice, meni nije poznato ni jedno drustveno uredenje od pamtivjeka do sada u kojem se nije moralo raditi.
osim naravno u romanticnim predozbama povijesti koja doduse kao takva nije postojala, te je bila puno teza i napornija.
pa citajuci ovaj topik i nije tesko zakljuciti zasto ih drustvo she..be.
tu se potpuno slazem.
ali ne daj boze da spomenes na satu povjesti da hranioc obitelji u prahistoriji nije bio "slavni" lovac na mamute, nego zene skupljacice plodova, te mogucnost da su vjerojatno zene bile te koje su napravile prve glinene posude i slicno....
ni slucajno, jer si onda frustrirana feministkinja, dlakava i bradata i tako to.
Ja sam se, ivka, referirala na bližu povijest. Koja se uglavnom svodi na umanjivanje ženina prava na rad, slobodan odabir posla i samoostvarivanje izvan ostvarivanja u krugu obitelji.
Ni meni se više ovdje ne piše, ali samo bih htjela upitati krumpiric, a što je to po tebi društvo?Smatram (barem ja) da društvo ne smije imati cilj da 90 posto žena postanu kućanice. Smijem li imati takav stav?
Zar to nije skup pojedinaca, od kojih svatko, ima pravo na svoj osobni izbor?
Druga stvar je što mi o tom izboru mislimo.
Ne možemo danas birati ništa više nego prije.
Prije su nas ugnjetavali da budemo "Katica za sve" bez puno mogučnosti za osobni izbor, bez mogučnosti za neku individualnu izgradnju, jedino što smo imale jest biti žena, majka i domačica.
A danas smo robkinje jednom drugom sistemu koji je po meni jednako katastrofalan po karakter i slobodu žene - samo se prodaje pod pravom na izbor i slobodu mišljenja i ponašanja.
meni bi pravo na izbor sjelo kad bi mi država
kao npr. u Češkoj omogućila varijantu dužeg ostanka (doma si 2, 3 ili 4 godine i prema tome ti se formira mjesečna naknada)
i poslije kao prije u recimo Švedskoj omogućila part-time na opet neko određeno vrijeme..
uostalom, svima koji ne vide/osjećaju/doživljavaju današnji ritam rada kao iznimno nehuman,
ja iskreno zavidim
i nekako se uvijek sjetim onih opisa u Germinalu kako su nakon rudnika bili za ručak doma, pa su se prali, keksali, gledali djecu kako se igraju i laganini do večeri (to je pri početku, još nisu bili preveć gladni)
i naravno da nam je sada na bezbroj načina bolje,
ali s obzirom na civilizacijske domete sigurna sam da nam nije razmjerno bolje, ako me razumijete
i ja jesam zamagljene percepcije, priznajem,
ipak se po prvi put odvajam od male
a zašto je tebi došlo da plačeš? možda je svim zaposlenim majkama došlo da plaču kad su pročitale da su kućanice full-time mums, a one valjda samo part-time.
točan izraz je stay at home mum. a ta mama zacijelo radi i ponešto osim brige za djecu. zar ne nabrajate čitavo vrijeme čime se sve bavite?
sve smo mi mame s punim radnim vremenom, 24/7 i tako do kraja života. bez obzira što i gdje radimo.
meni bi pravo na izbor sjelo kad bi mi država
kao npr. u Češkoj omogućila varijantu dužeg ostanka (doma si 2, 3 ili 4 godine i prema tome ti se formira mjesečna naknada
i poslije kao prije u recimo Švedskoj omogućila part-time na opet neko određeno vrijeme..
uostalom, svima koji ne vide/osjećaju/doživljavaju današnji ritam rada kao iznimno nehuman,
ja iskreno zavidim
i nekako se uvijek sjetim onih opisa u Germinalu kako su nakon rudnika bili za ručak doma, pa su se prali, keksali, gledali djecu kako se igraju i laganini do večeri (to je pri početku, još nisu bili preveć gladni)
i naravno da nam je sada na bezbroj načina bolje,
ali s obzirom na civilizacijske domete sigurna sam da nam nije razmjerno bolje, ako me razumijete
i ja jesam zamagljene percepcije, priznajem,
ipak se po prvi put odvajam od male
1. faza - društvo zatočilo ženu u kući, nema prava glasa, ako je baja šora, a nek se potrudi više
2. faza - idemo u tvorniće, hoćemo pravo glasa, hoćemo letit u Svemir
3. faza - letimo u Svemir, dužne smo raditi cijele dane, nitko nas ne pita gdje su nam djeca, što jedu, moramo na posao ili smo freakovice koje su ruglo ovog topica
4. faza - daj Bože - žena je konačno afirmirana i prihvaćena u svojoj punini - kao osoba vlastitih snaga, talenata, mogućnosti da pridonese društvu, i kao majka - i nadajmo se da će legislativa našim kćerima omogućiti da prilagođeno svojem ženskom životu modificiraju sve te uloge na najbolji mogući način - rade, pa onda su godinama doma, ili par sati rade, ili par dana po nekoliko sati... ili - ili - ili, a sve to poduprto sustavom socijalne skrbi - da žena činjenicom da rađa djecu (koja su motor društva) ima pravo na naknadu, na duge porodiljne, skraćeno radno vrijeme, fleksibilno radno vrijeme, staž i mirovinu. Zašto? Jer je na duge staze to najpametnije ulaganje u budućnost jedne zemlje, u njezinu stabilnost, u prosperitet i boljitak.. i za žene. Ajmo mi malo žene mislit i na sebe, a ne samo na sve oko sebe, i ajmo se ne natjecat s muškarcima. Bolje bi bilo da se tako naučimo cijenit da se oni probaju natjecat sa nama, ajmo to tako malo pretjerano reć.
dijana, nisi fer.
nitko se nije osvrtao na osobni izbor. dok je o osobnom izboru riječ. pa se onda može razgovarati o prednostima i manama osobnog izbora, ovog ili onog. pa je meni gušt čitati kako si je pikula posložila život. tako da bude zadovoljna.
ali, kad se u postovima pojavljuju konstrukcije o velikom benefitu za društvo (pazi - društvo!) kad žena ostaje doma, kada se implicira da zaposlena žena mora biti blanka vlašić da bi istovremeno bila i majka, onda kritika takvih postova više nije kritika osobnog izbora. nego ispravak netočnih navoda.
točno
X
Osim Ifigenije, ja stvarno nisam primijetila da netko piše o benefitu za društvo kad žena ostaje doma. Cure su pisaleali, kad se u postovima pojavljuju konstrukcije o velikom benefitu za društvo (pazi - društvo!) kad žena ostaje doma, kada se implicira da zaposlena žena mora biti blanka vlašić da bi istovremeno bila i majka, onda kritika takvih postova više nije kritika osobnog izbora. nego ispravak netočnih navoda.
o svom osobnom benefitu i benefitu njihovih obitelji.
Ali i da spominje, u čemu je razlika između jednog takvog nazora i krumpiricinog?
I jedan i drugi u usta uzimaju to društvo, a to znači govoriti u ime onih drugih. Mene je to zasmetalo.Smatram (barem ja) da društvo ne smije imati cilj da 90 posto žena postanu kućanice. Smijem li imati takav stav?
I to što se nešto "implicira", oprosti, to je podložno svakavim interpretacijama, to ne vrijedi kao argument.
ifi, daj stani na loptu, pa ne postavljaj sebe i svoj svjetonazor kao mjerilo.
tebi je najbolje da su žene doma, i ne pitaš da li je svima to najbolje.
ti se ne želiš natjecati s muškarcima, već stvarati utrku među ženama.
i kako misliš muškarce pokrenuti da se natječu s nama, ako im ne dajemo za to prostor? recimo, porodiljnim dopustom na koji će oni otići?
Zamislite na trenutak što bi s tim našim društvom bilo da se sve zaposlene žene preko noći odluče ostat doma... Sve bi prešlo danevelim kam.
Društvo je neodvojivo od naših života.
potpis magriž.
nikako ne mogu dokučiti koji me vrag tjera na ovaj topic.
već mi se stvarno diže želudac na neke postove.
ifi već ti je mamasanka rekla, a ne mogu da ne ponovim, stalno se pozivaš na to da te netko vrijeđa.
daj ženo malo promisli, nisu tvoja razmišljanja mjerilo za dobrobit žene-djece-muškaraca-obitelji-domaćinstva...
ja NE ŽELIM biti doma i biti kućanica, nego ŽELIM raditi.
i smatram se dobrom majkom-ženom-radnicom... bez obzira što netko o tome mislio i bez obzira što netko drugi za mene misli da nisam u pravu i da bih trebala izigravati dobru kućanicu i suprugu.
pa mislim da ima dosta žena koje vole svoj posao i ne bi ga zamijenile s boravkom kod kuće - barem ove s kojima redovno komuniciram.
radim u firmi na zahtjevnim poslovima, s kolegicama koje imaju po troje i više djece. i gle - niti jedna ne bi mijenjala svoj posao za boravak kod kuće. osjećaju se ponekada frustrirano (ne znam tko se ponekada tako ne osjeća), isprano, umorno, ... ali ispunjeno.
samo da napomenem - firma gdje radim je dosta naklonjena roditeljima, u smislu da možemo uzeti slobodne dane, bolovanja zbog djece kada god nam zatreba. ali sam svjesna da nisu svi poslodavci isti, i da veliki broj njih nemaju razumijevanja prema odsustvu zbog djece, bilo da se radi o čuvanju trudnoće ili bolovanjima.
Kao što Peterlin reče... da sutra sve žene odluče ostat doma, ne bi društvo profitiralo. Kao što ne bi mogle ni sve nać posao i da sutra odluče raditi, niti bi u vrtićima bilo za njihovu djecu mjesta (jer nema ni ovako). Kao što ne bi društvo profitiralo ni da sve žene npr. odluče da više ili uopće neće imati djece, iako ćemo se svi složiti da je pravo svakog pojedinca/pojedinke da ako to ne želi, ne postane nikad roditeljem. Ali ne bi bilo dobro da tako odluče svi, ili 90 ili 70% nas, zar ne? Upravo zbog te raznolikosti naših afiniteta i mogućnosti društvo na neki način funkcionira, u više ili manje stabilnoj ravnoteži.
Zato se slažem sa svima koji ne nameću svoj izbor kao univerzalno najbolji izbor i ideal kojem društvo treba težiti.
I sretna sam što živim u vremenu u kojem živim sa svim njegovim manama. Naše bake i prabake bile su u startu predodređene samo za jednu ulogu (barem moje tu u Hrvatskoj jesu). Žene koje tu ulogu nisu mogle ispuniti išle su kroz život s etiketom "stara cura" ili "jalova" i bile svojevrsna sramota za obitelj.
.Kao što Peterlin reče... da sutra sve žene odluče ostat doma, ne bi društvo profitiralo. Kao što ne bi mogle ni sve nać posao i da sutra odluče raditi, niti bi u vrtićima bilo za njihovu djecu mjesta (jer nema ni ovako). Kao što ne bi društvo profitiralo ni da sve žene npr. odluče da više ili uopće neće imati djece, iako ćemo se svi složiti da je pravo svakog pojedinca/pojedinke da ako to ne želi, ne postane nikad roditeljem. Ali ne bi bilo dobro da tako odluče svi, ili 90 ili 70% nas, zar ne? Upravo zbog te raznolikosti naših afiniteta i mogućnosti društvo na neki način funkcionira, u više ili manje stabilnoj ravnoteži
Sve je to hipotetski, odnosno šbbkbb, neće se sigurno 90% žena odlučiti ostati doma, niti
će se sve odlučiti ići na službeni posao. Ali opet hipotetski govoreći, otkud znate da se ne bi društvo
opet prilagodilo novonastaloj situaciji?
.Zato se slažem sa svima koji ne nameću svoj izbor kao univerzalno najbolji izbor i ideal kojem društvo treba težiti.
I sretna sam što živim u vremenu u kojem živim sa svim njegovim manama. Naše bake i prabake bile su u startu predodređene samo za jednu ulogu (barem moje tu u Hrvatskoj jesu). Žene koje tu ulogu nisu mogle ispuniti išle su kroz život s etiketom "stara cura" ili "jalova" i bile svojevrsna sramota za obitelj
Potpisujem.
potpisujem i vraćam se, ali stavljam ignore na svjetonazorski sukob.
cherry, držim ti fige da što bolje prođe i piši nam- jako mi se sviđa tvoj stil!
i s ivaricom se slažem, mislim da roza groza i ti opisujete istu stvar na različite načine.
Znam kako su teške za poluditi te tranzicije iz karijere u kućanicu i koliko je to najteže u glavi i početna faza kad se osjećaš k'o malouman jer su te naučili da to što radi kućanica svatko može lijevom nogom ugurati u sat dva poslije posla, da tete u vrtiću i čuvalice piju kave dok djeca spavaju, a to je gadan luksuz itd. Pa se pitaš što ja to bolan, s VSS i malo više ne mogu, ne ide, mi. Užas,ko "A je to". Ja kao doma, a kuća gore nego ikad, djeca musava, ja ništa ne stižem i onda shvatiš - to je posao kao i svaki drugi - treba počet kao šegrt i učiti od onih koji su ga prije tebe naučili (s to su u mojem slučaju često bile one žene koje sam prije itekako gledala s visoka, kao sad mnogi mene)i početi na dnu i onda polako ide na bolje i veseliš se kao malo dijete ne kolaču il iručku koji je dobro uspio, nego kad uhvatiš ritam veš mašina, perilica, nabavki, ručkova, čitanja priča, prijatelja koji svrate na igru, pranja auta i i kad sve počen uredno tik takati, bar nakratko, pa ubacip jednu p je dnu stvar za gušt i tek tada se osjećaš kao čovjek. Ali prije toga - ego se rasteže i samopouzdanje nekad tako fino situirano skupljaš u mrvicama i jako polako sve sjeda na mjesto. Prestati raditi svoj posao i počet i raditi doma je isto kao da promjenite zanimanje. da odvjetnica počne raditi kao nastavnica npr. ne biste očekivale da će vam biti stresno samo prva dva mjeseca
sto se tice opisa ovih prvih faza malo zavirivanja u povjesnu literaturu bi dobro doslo. (pa bi npr. konstrukcija "idemo u tvornice" drugacije izgledala.
osim sto ne znam sto bi to trebao biti "zenski zivot", nije mi ni jasno po cemu bi moj i tvoj i od neke druge xx-kromosomke trebao biti isti ili slican.
ja sasvim dobro mislim na sebe i pazim na sebe, cijenim se, te se ne natjecem s muskarcima, te uopce ne razumijem tu tvoju konstrukciju.
a sto se tice ove tvoje konstrukcije pod 4 ona ni najmanje ne odrazava idela buducnosti ni mene, ni mnogih zena i muskaraca koje poznam.
i sto se tice motora drustva, on su svi pojedinci koji ga cine, ukljucujuci djecu.
a i da dodam moj ideal drustvenog uredenja vezano za djecu jest da RODITELJI (zena i muskarac) budu u mogucnosti dovesti svoj obiteljski, privatni zivot i svoj radni zivot u ravnotezu. skandinavske zemlje su na tom putu.
pa ne cudi da u parlamentu sjedi pola zena, da su im premijerke i predsjednice zene, te da ih nitko ne zove "jaca".
nije da sam ljubiteljica lika i djela jadranke kosor, ali se bas ne mogu sjetiti da su sanadera zvali ivek, niti racana ivcek.
te da se u postovima poslovno uspjesne zene ne zovu "vladaricama svemira" koje su (a sto bi drugo ocekivali) hladne, nesretne i frustrirane.
da zene ne podastiru dekoltee svojim sefovima (jer sto drugo zena u radnom procesu moze biti, nego imati sefa - muski rod, da bi i ona mogla biti sefica ne pada zeni na pamet)
itd,
itd...
shvatili smo, ifigenija da si zadovoljna sa svojim zivotom, da ti je lijepo, da si sretna i sve pet.
ali nikako ne razumijem, zasto imas potrebu nas stalno uvjeravati da je tvoj ideal opcevazeci.
i to sa gomilom onih trecih lica jednine (srednji rod): mora se, zna se, treba se, svaka zena, svako dijete, studije su pokazale (koje i gdje)...
i to sve s pateticnim stihom spasavanja zena, od ovog groznog i jezivog modernog drustva.
kao sto sam vise puta rekla, na ovom svijetu postoji jako puno mjesta gdje covjek ako zeli moze zivjeti jedan jako ne moderan zivot, osloboden svih zala, pocevsi od feminizma, trzista, placenog rada, dekolte i slicno. a preseliti se danas, bas i nije neki problem.
i sirius
ms ivy slažem se - stay at home mom
seni :respect:
ne mogu ne primjetiti osim konačnog riješenja, istrjebljenja sad je i humano preseljenje postalo demokratska tekovina - stvarno pravo na izbor! Tko se ne slaže samno nek se seli. Pa već ste preselile onu gospođu iz BiH u saudijsku arabiju a kud ćete Ifi ? Daj seni ...
Ajme kako mi ne ide ignore, morat ću ugasit komp lol možda da i mene presele
hipotetski bi se drustvo i covjecanstvo prilagodilo svemu i svacemu. sto nam proslost i pokazuje.
medutim sitauacija zena kucanica, muz hranioc, kakvu nam opisuje ifigenija je bila vazeca drustvena norma nesto preko prve polovice 20 stoljeca. u drustvu relativnog blagostanja u sad-u i donekle u europi. ovdje ne mislim na model kucanice (na koji se referirala ivarica) koja se dizala u 4, vodila stoku, radila u polju, obavljala sve kucanske poslove koji su bili nemjerljivo tezi nego danas, rifljala rublje... i brinula o desetoro djece.
nego na kucanice cije je zivot, barem u tom fizickom, radnom aspektu bio puno ugodniji.
dakle da malo revidiram ivaricin navod - u jednom povjesnom periodu je taj model postojao. i to je bio model srednje klase, dakle situiranih, pristojno obrazovanih ljudi, u lijepim kucicama u americkim suburbijama.
i pitam se, pitam se zasto se taj model raspao?
ocito nije odgovarao ni zenama, ni muskarcima.
pikula, ne moj se ljutiti i drago mi je da si opet tu.
ja sasvim sigurno nisam sugerirala ifigeniji, niti bilo kome poimence preseljenje. to je valjda jasno,
referirala sam se na postove ili jos bolje ozracje, u kojem svako malo iskrsnu ideje o nasem uzasnom i groznom vremenu, naspram prekrasnih i predivnih proslih vremena. (nesto slicno salonskom komunizmu) i priupitala se zasto ljudi ne ostavre svoje snove i nadu neka druga mjesta za zivot.
apropo, jucer sam gledala dokumentarac o amishima u americi i bas mi se svidio. ne u smislu da si ja zelim takav zivot, nego u smislu da neki ljudi zele zivjeti tako i to sprovode u djelo, bez da stalno lamentiraju o groznom modernom zivotu.
nije se raspao nego postoji još puno raznih mogućnosti koje ljudi raznovrsno koriste /u SAD ti je broj kućanica na 28% trenutno/, a ne kao kod nas gdje bi "preselili" svakog tko ne misli isto.
Kad smo kod crno-bijelog razmišljanja podjelila bih s vama jednu divnu priču, ako vas ne gnjavim. Upoznala sam na svadbi ovja vikend par iz kalifornije, kumovi na vjenčanju, WASP ne naši, i uglavnom oni su podrjetlom iz nekog nižeg sloja i da bi studirali i osigurali si kakvu takuv budućnost on je uzeo vojnu stipendiju, a ona je radila uz faks. On je završio pravo, a ona VSS medicinska sestra čak s nekom speckom za hitnu, neš nabrijano itd. kad su dobili klince mama je radila na pola radnog v. do treće godine, a tata je još studirao. Onda je morao odraditi vosjku i otišao u irak na godinu dana, ona je uzela neplaćeno i bila doma godinu dana, onda je on došao i ostao doma dvije godine i polagao neke državne ispite i sl. laganini da nadoknadi djeci i svima dok ga nije bilo i taj stres dok su ga čekali. Kako on toplo priča o tome kako je biti stay at home parent - jedna od ljepših priča na tu temu ikad. Kako je učio od svoje žene - niti jednom nije rekao ma to ja znam bolje od nje ili ja ću slj put na porodiljni da se odmorim što se zna čuti ovdje- s puno poštovanja priča kako je dobivao pisane upute od žene dok nije naučio, kako je savladavo te nove vještine i kako još uvijek misli da mu fali ono nešto da bi bio baš s bebicom, jer su dečki bili 4 i 5 kad je on ostao dom- tako iskreno, skromno priča o tome... Divni su oboje. Meni je bilo neprocjenjivo slušati ljude čija djeca ne bi imala zdravstveno niti išla u normalnu školu (stvri koje mi ovdje uzimamo kao gotova prava ) da oni oboje ne rade najbolje što mogu za cijelu obitelj kad to od njih traži situacija i ne pitaju jel sam ja baš za vojsku, dal bi ja sad baš bio doma - rade što moraju da njihova obitelj ima sigurnost i djeca roditelja luksuz i rade to s puno ljubavi. Ti ljudi pričaju o svojoj djeci, poslu, braku, odgoju kao o najvažnijim stvarim na svijetu, a ne razbacuju se šupljim teorijama da bi ispali bolji od drugih. inače me amerika ne fascinira niti malo, ali evo ovi amerikanci su me baš fascinirali
edit: i djeca roditelje, a ne luksuz
I neka se i raspao. Ja sigurno ne žalim za tim.pitam se, pitam se zasto se taj model raspao?
ocito nije odgovarao ni zenama, ni muskarcima
Što ne valja ili ne odgovara potrebama ljudi , samo će se raspasti.
Samo želim reći (cijelo vrijeme) da nisam ni "na strani" kućanica
ni "na strani" zaposlenih žena. Ja sam na strani pojedinca i njegovog izbora.
Ali previše predrasuda se pokazalo na ovom topicu, i to pretežno od
zaposlenih mama na račun kućanica. Ove druge (osim naravno naše ifi) su uglavnom bile
u poziciji pravdanja. Iako sam i sama službeno zaposlena, ne sviđa mi se
to i nije u redu.
raspao se kao normativni model. da pojasnim, ako nije bilo dovoljno jasno.
drugi dio recenice necu komentirati, jer oko promatraca ne mozes mijenjati. niti je na meni da ga mijenjam.
Posljednje uređivanje od seni : 01.09.2010. at 12:23
shvaćam i slažem se seni
Dijana mislim da si ispravno naglasila od kud neki negativni osjećaji na ovoj temi
Ni ja nisam za to da žena po difoltu ostaje doma i to sam x puta naglasila, ali da bih voljela da se odmaknemo od ovog "tko ne radi nek se boji gladi" bih. ima u društvu starih, beba, bolesnih, slabih i jakih, sposobnih i nesposopbnih za nešto ili u nekom periodu i sto nijansi između. Ja pričam o pravu da u skladu sa svojom situacijom biramo odgovorno i da se taj izbor poštuje i da bude fleksibilan er život ne bi trebao funkcionirati uopće po difoltu, svaki put treba nanovo progruntati, zbrojit i odlučiti ne misleći samo na sebe, nego i na one koji direktno ili indirektno ovise o nama i stvarno dati najbolje od sebe na način na koji je potreban, a ne na način na koji smo navikli misliti po difoltu jer smo živjeli u takvom društvu.
Ja mislim, pikula, da ti mene uopće nisi ispravno shvatila i da je iz toga nastao otpor.
Naglasila sam da zapravo dijelim mišljene sa seni, da je vlastiti odabir legitiman, ali da normativni model (hvala na konstrukciji) kakav je već postojao nije nešto ćemu bi trebali težiti. Taj normativni model je, MOJE MIŠLJENJE, ograničavajući za žene i znak nazadovanja ženske populacije.
Ne jer je biti kućanica nazadno-nego jer je defaultno biti kućanica gubitak za žene.
Smatram da se, kao što seni kaže, trebamo imati priliku "natjecati" s muškarcima, a ne međusobno. Pa da ako obitelj odluči da je ispravno imati hranioca/hraniteljicu i kućanika/kućanicu, da nije bitno koji spol obavlja koju od uloga.
Misliš kada bi se očekivalo da sve žene budu kućanice?
Ili misliš da je biti općenito kućanica gubitak za ženu jel ona tada svoj potencijal ne iskorištava na pravi način , nego se žrtvuje zbog obitelji ili okolnosti?
Čak i ako ona u tome nađe smisao, a obitelj profitira?
slažem se djelomično, evo kako nam ide
već smo vodili ovu raspravu -ja ne mislim da je svejedno kojeg smo spola i tko je mama ili tata, ali mislim i da se sve da naučiti i uskočiti, ako treba. I mislim da je lakše učiti kad znaš što ne znaš i što ti fali, nego kad to potcjenjuješ i olako izjednačavaš. ovaj tata američanin mi je to odlično predočio.
I mislim da treba cijeniti tanjur iz kojeg jedeš i granu na kojoj sjediš i da to sve što je prije bilo nije bilo samo loše jer ne bi mi ovak fini, pametni i debeli narasli iz toga da je to bilo zlo za istrjebljenje i preseljenje
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
