mamice evo sasa je to lijepo sažela.sasa prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
mamice evo sasa je to lijepo sažela.
Može se to tako protumačiti. Ali isto tako mogu ja iz tvojih postova na temi o odijevanju iščitati da su svi oni koji misle da se mora poštovati dress code konzervativni (u negativnom smislu te riječi), uskih pogleda na svijet, ne poštuju tuđa mišljenja i prava, seksisti, ovakvi, onakvi...
Hoću reći, svi mi imamo različitove stavove i o njima i diskutiramo. Ja bih to rekla ovako: "Ja imam svoj stav o ulozi žene u obitelji i društvu, ne mislim da je tvoj ispravan po mojim mjerilima, ali poštujem činjenicu da ti ne misliš tako i puštam te na miru da živiš i misliš kako želiš".
Samo što je ovo forum, mjesto gdje raspravljamo o tim stavovima, gdje iznosimo svoje različitosti i svoja mjerila i onda ti iz toga iščitavaš neki napad na sebe, a netko drugi napad na sebe.
ali ključna je razlika da ifigenija stalno sugerira što bi drugi trebali raditi i kako bi drugi trebali živjeti, pa i oblačiti se, kada već spominješ drugu temu- dok neki od nas, i na ovoj i na onoj temi pokušavaju reći da nitko nema pravo nametati svoj izbor kao najbolji i jedino vrijedeći, bilo u odijevanju, bilo u izboru posla, karijere.
razumiješ razliku? ja nisam vidjela da itko na ovoj temi tvrdi da bi SVE žene trebale biti zaposlene. a upravo ifigenija provlači kroz svoje postove stav da bi SVE žene trebale biti domaćice.
isto kao što na onoj temi ja, niti itko drugi, nisam tvrdila da SVI ljudi trebaju hodati svijetom nekonvenciolano obućeni, nego da bi to trebalo biti dopušteno onima koji to žele.
vidi li itko razliku?:vapaj u pomoć:
Da, ovo o čemu seni sada piše bio je smisao pitanja koje sam postavila pred n strana: kako muškarci doživljavaju ovakve životne aranžmane, osobito ako moraju raditi više nego što je uobičajeno zato da bi jednim prihodom mogli uzdržavati obitelj.
Ja sam recimo posve sigurna da se MM-u to ne bi dopalo.
mislim, da ih razlicito dozivljavaju. nekima je to zivotni izbor, nekima je ok, a nekima se ne svida. a neki svoje stavove mijenjaju tokom zivota. u jednom ili drugom smjeru.
meni se cini da se ljudi cesto nekako "namirisu", kad se zaljubljuju. pa i nesvjesno dijele slicne "slike" zivota kakvog zele zivjeti.
to je super, kad se namirišu
ima i onih koji se ne namirišu, ili onih kojima zaljubljenost u prvom trenu stavlja u drugi plan sliku života kakvog žele živjeti. odnosno, jedino što im je bitno je da žive s tom osobom, a kako je manje bitno.
i da se vratimo na temu topika, tu onda žena može biti u problemu, ako se odluči na život bez vlastitih prihoda.
a to nije tako rijedak slučaj.
i naravno da takvi problemi nemaju veze s tim da li žena radi ili je kućanica, ali svaka pozicija ima svoje specifične probleme i situacije.
a kad već svi komentirate ifi, moram i ja
ja mislim da ona ima veliki talent, nažalost, bez mogućnosti da ga, kako sad stvari stoje, iskoristi, radi činjenice što je - žena.
naime, zamišljam ju kako propovijeda s oltara ove tekstove iz postova, okupljenim župljanima i župljankama
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 02.09.2010. at 11:00
Cvijeto LOOOOOL
Slažem se s cvijetom73
Ja osobno mislim, da je Ifi iznimno talentiran pisac privatno. Upravo to sam htjela reći prethodnim postom i ja sam kad sam bila vezana uz malu djecu imala potrebu komunicirati ozbiljnije i dublje i stilski raznovrsnije na forumu nego što to forumu priliči i ne mislim nikako da je to razlog za linč.
seni, krumpirić - ja uopće ne razumjem zašto bi bio problem da u mojem svjetonazoru mm nije moj partner, ja se ježim recimo od te riječi, da je moja uloga žene različita od muževe? Ja nisam nepismena, nisam u saudi arabiji, ne nosim burku,eventualno šos do koljena, živjela sam taj popularni liberalni život punim plućima i shvatila da to za mene ne funkcionira i da definitivno ne želim da tako odrastu moja djeca.Koga to ima što smetati? Zašto?
Apsolutno ste uvjerene u ispravnost svoje gender politike dapače direktno pljunete na sve što je nekom sveto i onda malo ublažite, a onda kad to učini netko s druge strane hop - prve iz političke korektnosti!
Ogledalo, ogledalce moje, reci na svijetu tko isključivije je?
pa i ja to činim iz vjere, vjera je temelj mojeg života i mojeg braka. Samo je druga vjera u pitanju
Ne sviđa mi se ovo seciranje Ifigenijinog lika i djela.
Kad je bila slična fertutma oko jedne forumašice čije se ime kao i Voldemortovo ime ne spominje, radila je i metla i ključ.
Meni Ifi nije libling, ali ima pravo pisati dok ne krši pravila foruma.A ja i svi drugi kojima se ne sviđa možemo ili ignorirati ili pristojno komentirati.
istina. ZAto sam i naglasila da nije ona tema. Meni su kontradiktornosti čudne, tj. ono što je ženi kazna, muškarcu je pravo i obrnuto. Buni me to.
To je tebi čudno i kontradiktorno jer u tvojoj slici svijeta smo mi jednaki ne samo ravnopravni nego i jednaki i spol i rod ti ne znače ništa nego su proizvoljne kategorije pa i podjela rada, onog što nas ispunjava ne može biti niti djelomično motivirano istim.
Meni nije čudno jer ja vjerujem da postoji razlog što smo različiti, da darove koje sam primila trebam razvijati na najbolji i najodogovorniji način -jedan od darova koji sam primila jest moji spol i rod na kojima sam zahvalna, koje ne želim mjenjati za jednakost, nego dapače razvijati i istraživati sve moguće nijanse ljepote i teškoća unutar toga i služiti na taj način svojoj djeci, suprugu, svima koji me trebaju.
Meni bi bilo čudno da netko može izbetonirati plitvička jezera i mljet da bi bili jednaki umjesto da istraži sve različitosti i uživa u njima i bude zahvalan. Eto to bi bilo meni čudno, ali se ne čudim, nego vjerujem da postoji dobar razlog zbog kojeg ti tako misliš i poštujem tvoj put.
alef, još je ovaj forum mila majka - društvo sve više ide u tom smjeru da će uskoro uvesti verbalni delikt, nakon što zabrane marame i križeve naravno
mamica drš se
nije moj stil pisanja ,niti komuniciranja da bilo koga vrijedam, niti da na osobnoj razini analiziram. ako bi netko imao takav osjecaj, mogu samo reci da mi to sigurno nije bila namjera.
to nije problem, niti sam ja to igdje rekla. a pogotovo to nije za mene problem.
i posto to vec lagano postaje osobno, zeljela bih da mi jasno pokazes i citiras, gdje sam ja to napisala.
te gdje sam bilo kome na ovoj temi rekla da njegov/njezin osobni izbor i odabir, svjetonazor ja dovodim u pitanje. i gdje sam napisala da me smeta sto si ti ili ifigenija kod kuce.
takode sam se u zadnjim postovima, referirala na ifigenijin post, ne na tvoje postove.
takode se nisam referirala na na ifigenmiju kao osobu, niti na njen osobni odabir (niti mi to opcenito ne pada na pamet i pod hormonima i bez njih).
ja sam odgovarala na njene opcenite tvrdnje, te na ono sto je meni u tom postu nelogicno, nekazualno i slicno.
te bih te uputila da jos jednom procitas i moj i njen post.
u njenom ne stoji da je za nju muskaraceva i zenina uloga razlicita, kao sto stoji u ovom tvom postu koji citiram.
i ta razlika je ogromna.
svako naravno pise onako kako pise. i nije moja greska kada stvari koji su napisane, nisu same sa sobom u skladu.
a meni se nikako ne svida da mi se imputira ili podmece niti vrijedanje, niti argumentacija ad hominem.
ovo boldano je za mene uvredljivo, pa te jos jednom molim da mi to navodno pljuvanje citiras.
ja sam u malo toga 100% uvjerena, ali to nije bit teme.
kada diskutiram, onda dobro razmislim sto i kako pisem, te pokusavam ne brkati osobno i opce, kruske i jabuke i ne svida mi se uopce ako moje ukazivanje na neke nelogicnosti ili pokazivanje nekih drugih pogleda na temu, bude intepretirano kao osobno napadanje.
ja se ne razgovaram na forumu na nacin piljarice na placu, te ne zelim da mi se to insuinira.
Posljednje uređivanje od seni : 02.09.2010. at 14:14
Bijah nedavno na jednom predavanju.
Sociolog je pričao kako smo (kao društvo) napustili jedan model obitelji – patrijahalni, ali nismo prihvatili neki drugi. Trenutno ne postoji model koji bi "propisivalo" društvo, općedruštveno prihvaćen. Određivanje uloga u obitelji u potpunosti je prepušteno svakoj pojedinoj obitelji.
Ovo stanje, čini mi se, može se iščitati i iz ove rasprave. Društvene norme ne postoje i svatko odnose uređuje prema svojim željama, potrebama, mogućnostima – a to je jako različito.
Posljednje uređivanje od NetkoMiOteoNick : 02.09.2010. at 15:31
Što je sasvim u redu, bar za mene.
Ali mnogi to, izgleda, dosta teško prihvaćaju.
žene koje nose burke čine to iz odgoja i vjere-ne iz podčinjenosti-ili misliš da nije tako??
Vidiš kako je dojam o položaju različit, ovisno o cipelama.
Vidiš ja nisam uopće uočila ironiju u cvijeitnom postu tek sad na tvoj smijeh, svimbalo. Da ifi je žena, ima malo dijete i obitelj kojoj se odlučila posvetiti se i ne piše gdje i koliko bi htjela, u čemu je problem?
a ifin muž je što? mislim, glupo je analizirati život JEDNE žene. Ali ako smatraš NESREĆOM provođenje malo vremena s djecom zbog posla, a u isto vrijeme imaš supruga koji to MORA, što je on?
(ne ti :D, općenito pričam)
Neću se ja zbog Ifinih postova zatvorit u kuću XD, ja bih to napravila zbog sebe, da mogu.
Istina je da postovi izazivaju reakciju, ali opet tanka je granica između primjerene i neprimjerene reakcije.
inače, ja se pouzdam u dijanu kad je riječ o fer raspravi
Eto ti ga na sad, malo gorak okus osta.. barem meni.
A lijepo sam (tamo davno na nekoj stranici) napisala
Cvijeta, e pa hvala ti lijepo na komplimentu.
Razumijem što želiš reći, ne brini... Samo što ja njezine postove ne vidim na taj način, eto. Ne prepoznajem to "impliciranje", maybe I`m stupid or blind... ali prepoznajem eksplicitno vrijeđanje.
Tako je, NMON, i ja sad primjećujem da pri funkcionisanju svoje porodice pokušavam da slijedim trag porodice iz koje sam došla, ne zato što je taj model bio najbolji, već me strah da u stalnom traganju i pokušavanju da uradim bolje, korisno, svima prihvatljivo, ne izgubim i previše, na tako dragocjenom vremenu. A moja primarana porodica je bila, pa recimo, neki mix, otac glavni, ali i mama se pita, odnosno, konsenzus, ali tata je imao veto. Tako nekako. E u mojoj, ja imam pravo na veto
Mislim da se isuviše razmišlja o tome šta misli onaj koji je napisao nešto, a ne šta je on napisao. Zbog čega mislite da je Ifi nezadovoljna, jer previše propovijeda to zadovoljkstvo, šta li već?!
Kada maria71 kaže: Ne bih radila da ne moram! ja joj vjerujem, jer kaže to na takav način da joj se mora vjerovati. Ali i Ifi svoje zadovoljstvo opisuje tako, da ja zaista mislim da je ona zadovoljna, ili je bar kao ona žena pod burkom, u neznanju da zadovoljstvo može biti i nešto drugo.
kad smo već još kod istoga, ja uopće ne mislim da je ifi nezadovoljna. to mi je i bila, ajmo reć, malo nespretna primjedba, al ne mere čovjek više to čitat i čitat i bit hladne glave. omakne se i najboljima
ja čitam i... sliježem ramenimakad smo već još kod istoga, ja uopće ne mislim da je ifi nezadovoljna. to mi je i bila, ajmo reć, malo nespretna primjedba, al ne mere čovjek više to čitat i čitat i bit hladne glave. omakne se i najboljima
Baš tako cvijeto73
Me ne propovijedam, nego prebrzo pišem. Ne da mi se lickati. A pisala sam profesionalno i znam daktilografiju. Ubitačan spoj...
Nekad sam pisala puno, zabavljalo me to, sad povremeno dođem, i pišem o nečemu što mi je važno, i to iz jednog jedinog razloga - da i to bude jasno.
Sve se na hrvatskom da pročitati - i o dojenju, i o bočicama, i o pelenama. Sve sam odradila za pet, zahvaljujući velikim dijelom ovom forumu - bez Roda ja ne bih uspjela dojiti jer bi me satrla okolina, kao i mnoge žene uostalom.
Ali ovaj dio - da je ta priča o univerzalnosti mogućnosti da se radi, ima karijeru, djecu, muža, hobi, biznis, ide na Tajland na redovnoj bazi i ima frizuru uvijek po špagi - iluzija i šarena laža, to mi nitko nije rekao dovoljno jasno i raspisano - kao teško je, ali ne i gdje su mogući izlazi, osim u skupom wellness tretmanu za ukidanje stresa. Našla sam se sama između majke i svekrve koje su živjele sa djedovima i bakama i koje se i dan danas čude kako to da ja ne stignem ovo ili ono (moja majka nije znala za kuću dok baka nije umrla, sveki isto tako, živjele su u socijalizmu, dolazile doma u 15:15, skupa s muževima, ulice su bile sigurne, i moglo se hodat doma iz škole bez da te netko ubije u zavoju, susjedi su čuvali čopore djece, onako na pol oka), sama između posla i djece, bolesti u vrtiću, Zagrebačkog rush-houra, sama u gradu, sama s mužem koji nije preuzeo obaveze i obećanja kao neki princ na bijelom konju iz postfeminističke bajke (da ga ne razapnete - čisto prosječan, u mnogome dobar, ponekad izvrstan)... i znate što - vidjela sam da nisam sama. Ma kakva (distorzična) slika svijeta se ovdje formirala iz ove ćorave diskusije ja znam kako realne žene iz susjedstva dišu, pa o tome i pišem.
MOžda iz svoje frustracije - jer su mi ljudi uz koje sam formirala ideju kako se živi obećali da ću moći sve, a onda krenuli tražit sebe na Tibet, a mene ostavili u žrvnju.
Možda iz želje da se čuje taj glas - ma koliko smiješan, ma koliko ismijan, ma koliko glupav, ma koliko "propovjednički" ako hoćete - koji će svjedočiti neku priču koja nije priča o super-ženi, nego priču o običnoj ženi, ma koje škole imala, i koja se nakon svega destilirala u toj vatri života na ono doista bitno jer je ponekad stvarno teško "imati sve".
I ja sam napisala - svaka čast onima koje imaju "sve", zašto ne. Ali to nije norma. Ima i van toga. Ne moraš lijegati strgana, ne moraš osjećati da si kretenka ako si doma, ne moraš se skrivati po susjedstvu ako si "samo" domaćica. Moje prijateljice rade, neke su službenice, neke visokopozicionirane. Nekima se divim, sa nekima suosjećam jer rade jer muž neće, ili ima premalu plaću, nekima kažem da su lude, i one meni. Ne živim u vakuumu, niti propovijedam, niti sudim, niti pišem onima koje su uspješno uskladile sve.
Neke od najskladnijih obitelji i najbolje djece dolaze iz obitelji gdje je majka bila važna poslovna njuška. Ja to znam, vesela sam zbog toga, iz toga učim. Dapače, zašto ne - ako može. Ali znam i mnogo obitelji gdje se žrtvuju najbolje stvari iz čiste inercije i ideologije. Ništa nije tako važno kao obitelj, i djeca, i ništa na svijetu ne traži više od obitelji i djece; i ništa na svijetu nije podložnije kojekakvim dinamikama; znam divnu ženu koja radi na zahtjevnom mjestu, uspješna je - divna, i ima divnu djecu. Pozadina toga je da živi u obiteljskoj kući s više stanova i djeca su i s djedom i bakom, i tetama i ujcima; i ništa im ne fali. Divno. Njezina djeca ne plaćaju cijenu koju bi platila moja - u smislu čiste sigurnosti u prometu kad idu u školu i vraćaju se. Kod mene nema nogostupa i malo malo neko dijete plati glavom, ili u smislu da im nema tko dati ručak kad dođu doma, a ja sam imala baku i meni su uspomene na topli obrok, nježni zagrljaj i toplinu doma dovoljno važni da propitam svoje ostale segmente života koji se s time bore za prevlast.
Znam i za obitelj koja nikoga nema, i koja već 10 godina ima istu čuvalicu, i oboje su uspješni, djeca su upravo divna, i sve funkcionira.
Znam i divne ljude koji odgajaju divnu djecu usprkos sustavnim dežurstvima u vrtićima, i prekovremenim satima i premoru - jednostavno, to su takvi ljudi koji mogu, izdrže, od kojih djeca uče.
Znam majke koje imaju skraćeno radno vrijeme, pa uspiju svašta.
Znam za trikove majki iz državnih službi, i majke koje u kantini firme skuhaju ručak pa nose djeci u pauzi.
Ali o tome se i radi.
U rasponu od domaćice do predsjednice korporacije živi cijela jedna nijansa sivog; i jako se rado piše o ženama koje su uspjele, ali ne i o ženama koje nisu; o ženama koje su odabrale jedno nauštrb drugog; i ako se mora birati - bolje domaćica nauštrb poslovne žene, tu se neću skrivati, iza toga stojim. A naša legislativa jednostavno to ne uvažava. Pred zakonom je ista majka koja živi u susjedstvu sa svekrvom, majkom i desetoro braće i sestara i ona koja ima svekrvu narkomanku i majku u Londonu. I s time društveni teror drugog predznakau odnosu na vrijeme isključivih domaćica.
Ja pišem o ženama koje nisu uspjele, ili nisu htjele, biti superuspješne u očima svijeta, ali život nije stao, dapače. Jer nisam prva, ali nisam ni zadnja... i ne pišem zato da me neke mačke tapšu po ramenu. Ima tko će mene tapšati po ramenu. Nego za sve one koje čitaju a pitaju se kako to sve uskladiti, i što ako beba plače, a meni se srce slama jer je moram ostaviti u jaslicama. Ja neću reći - ostavi, to ti je super. Nego razmisli. Ako te grize, možda te grize s razlogom. ako ikako možeš - ispiši bebu iz jaslica, i budi s njom. Jer to nitko živ neće reći - iako svi znamo da su prve tri najvažnije, iako znamo koliko se djeca razbolijevaju,... iako svi sve znamo - pravimo se englezi.
Nitko neće reći ženi - stara, daj pusti taj posao na par godina ako ikako možeš, dijete te treba, čak ni tete u vrtiću - koje to privatno misle. Ni očevi, koji padnu u nesvijest od radosti kad im žena kaže da je spremna njegovati dijete dok ne ojača i biti doma - iako to ne smiju naglas izreći.
Pa mogu ja biti ovdje ruglo i glupača i nesretna i štogod želite, ali ja ću to reći; meni nije nitko i trebalo mi je milijon vremena da to pokopčam. A ja nikome ne utiskujem čipove sa svojim mislima u mozak. Kome treba, tko hoće iskoristiti moje misli za poligon svojih vlastitih - tu su. Loše pisane (tri puta sam vezivala pušku oko sinovog pasa, mazala kćer, i skidala suvišnu kremu, i vodila pet put na zahod i stoput rekla nemoj uzmi ajde i dobro...), sa upitnim stilom, ali kontraverzne, zato i bune toliko i toliko je tu rasprava.
Moj život - moj izbor. Kao što se "militantne dojilje" čudom čude što ih napadaju i kritiziraju tako se i ja čudom čudim kad ja kažem svoje što imam za reć.
Smatram da u dijapazonu mogućnosti i izbora - koji su danas vrlo omiljen duhovni konstrukt - ovo moje, i drugih žena koje su se javile, nudi još jednu opciju. Pa tko voli.... A meni je dalo za misliti zašto se nekoliko žena uhvatilo kao pijan plota usputnih misli, sofističkih argumenata i neutemeljenih spekulacija, i bojim se da nije samo moj loš stil i ton i ideja u pitanju, nego nešto puno, puno dublje. Kao i zašto ja tako agresivno pričam, kao da meni treba da se prepričava o mom liku i djelu - i ovdje, i van foruma jer me neki ljudi i poznaju u rl.
Uopće mi nije drago da sam se razgolitila, em što me se krivo čita i krivo interpretira, em što mi sve ovo ne treba. Ali jesam. Eto. Moja priča.. kakva je takva je moja je. I ne dam da me se gura u neke floskule i gotovo.
Ipak svi sve znamo, što je kontradiktorno jer imamo dva polarizirana stava. Najbolje bi bilo micanje rječce "svi" jer se okolnosti razlikuju. To je ono što je kamen spoticanja.
Bravi ifi! Čestitam ti na hrabrosti iskrenosti. Zato i ja pišem. Jer mi nitko nije rekao kad je trebalo, pa sam morala ljepo redom glavom u zid, nekoliko puta, pa sad izvješćujem o oporavku. Možda nekom dobro dođe.
Još jednom hvala ti na divnom postu. Dirnula si me.
Joj cure, pa što ste toliko "skočile" na Ifigeniju??Neznam, meni njeni postovi ne djeluju ni najmanje nesretno...Naravno, uvijek postoji mogućnost da ona laže...ili da sam ja glupa...No, šali na stranu...ova rasprava ne mora biti tako žestoka...zaista nije potrebno nikoga uvjeravat u "svoju" stranu..
Kućnica ili ne, sve su to samo različiti izbori...i niti jedan od njih nije apriori dobar ili loš..
I kao što se često kućanicama spočitava da one zapravo pate zatvorene s djecom i pri tom zadovoljstvo nalaze glumeći "žrtvu" koja cijelu sebe daje djeci, također i kod zaposlenih žena isto tako često vidim "sindrom žrtve za svoju djecu" jer ona, eto, mora biti ravnopravna, financijski pridonosit...i kao što je toj kućanici "sveta" dužnost biti stalno s djecom, ispada da je zaposlenim "sveta dužnost" financijski pridonosit..
Nema ništa ljepše nego imati financijskih mogućnosti za biti doma, bez budilice, strke, bez rutine pri kojoj djecu vidimo u pet, šest popodne, uz dovoljno vremena za sve stvari koje volimo, uz dovoljno vremena za istraživanje svijeta...Zašto bi kućanica apriori trebala bit proglašena "jadnom osobom koja čami u kući"..Zašto ne prihvatit činjenicu da ona može imati ispunjen i sadržajan život..
Da, da, znam, reći ćete da volite raditi...Pa volim i ja sladoledni kup pa ga neću jesti svaki dan 8 sati!!Jer posao je takav_ zahtjeva cijelu osobu, na veći dio njenog budnog vremena i to zahtijeva većinu dana u godini..
P.S. Ja sam zaposlena..
P.S.2. Radim posao koji ne samo da volim, nego obožavam (kad sam u životu shvatila da zaista moram raditi do kraja života rekla sam si "daj da onda to bude ono što zaista volim, te nakon 10 godina staža, upisala fax, završila ga i promijenila struku..Trenutno sam sretno zaposlena, ali to me ne priječi da primjećujem da posao čovjeka zaista "uzima" u cijelosti, a kako nitko od nas, bar mislim, nema sposobnost bilokacije, tj. ne možemo biti u isto vrijeme na 2 mjesta, naravno da propuštamo puno toga...i naravno da su ti trenuci koje propuštamo važni, jer, većina nas što god u poslovnom svijetu radili - ako nismo , neznam, Oprah ili Nikola Tesla, nećemo biti zapamćeni od poslovnih partnera, niti su poslovni partneri i klijenti baš ti koje ćemo pamtiti zauvijek...Za razliku od djece)..Uh bas sam večeras patetična..idem sad dok ne nastavim..
Hvala i tebi! Eto, o tome ja pričam, ali iz perspektive nekoga tko nije mogao, htio, znao ili želio... svejedno... dati se poslu u cijelosti, a izbora nije bilo, pa se eto upustih u ovu avanturu. I dajem je na uvid (iako sam zažalila, ali dobro...) samo zato da dam taj disonantni, drugačiji glas u svijetu unisone melodije - sve se može mora se radit pa što ako mi je vlastita koža tijesna...
Eto - to je ta istina koju si tako dobro sažela - često posao uzima nas u cijelosti. I to je ta žrtva. Mogla bi biti upola (pol radnog vremena), a može je se i skinuti sebi s leđa. Kako tko, kako kada... ali nije tragedija ništa od navedenog, da ponovim - dok je kruh na stolu, mozak u glavi, obitelj zadovoljena, djeca solidno zbrinuta. SVe ostalo su nijanse.
Hvala ti - da bar jednom na ovom forumu pročitam nešto ovakvo o svojim postovima
Ifigenija, mislim da bi ti većina brižnih (ili osviještenih) očeva na ovaj zadnji post vezan za drugu rečenicu prilično gnjevno reagirala. MM u prvim redovima
Zašto srce ? Možeš pojasniti ?
Mamino srce je različito od tatinog? Osim što je različito među svim ljudima?
Mislim, to je uvreda svim tatama.
Ne znam zašto bi bila .
Vjerojatno je dio tih osjećaja uvjetovan fiziologijom , a dio okolnostima.
MM nije tulio kad je morao ići na posao i ostaviti bebu kod kuće , ja jesam. Imala sam fizički osjećaj rastrganosti iako je dijete bilo u sigurnim rukama i zbrinuto.
A daleko od toga da on nije bio angažiran oko djeteta (nakon prvog poroda sam se vratila na posao sa 6 mj. života).
nije mamino srce različito od tatinog, niti veće, niti velikodušnije, niti samilosnije, niti bogatije
nemam pojma zašto moja djeca prije zamamaču :/
a gledam obitelji gdje većinski djeca mamaču
naravno, to je problem tih obitelji, rekla bih :sliježe:
jer nije bio s bebom tih 6mj 24h ko ti. Da jest, bilo bi drugačije. Moje mišljenje.
Ti misliš da su u pitanju isključivo okolnosti.
Ja mislim da tu ima i puno fiziologije.
Prirodno je i poželjno da se majka veže uz dijete . Ne kažem da to očevi ne mogu ili ne bi trebali. Ali to u normalnim okolnostima (izuzmimo slučajeve kad majke nema u prvim danima i tjednima) čine na drugačiji način.
Ne bi trebalo ignorirati fiziologiju zbog političke korektnosti.
Naravno da MM i ja nismo pravilo, ali navesti ću našu situaciju.
Nakon prvog poroda sam se vratila na posao sa 6 mj. starosti djeteta, on i baka su se mjenjali po danima kod čuvanja.
Problema sa odrađivanjem i vezanošću uz dijete i obaveze nije bilo.
Drugo dijete se rodilo bolesno, došlo je kući nakon operacije u inozemstvu i sa dva mjeseca starosti. Veliku većinu tog vremena sam uz nju bila ja zbog izdajanja, u inozemstvo smo išle samo nas dvije mjesec dana, MM je za to vrijeme imao obavezu brinuti se o starijem dijetetu. Kada smo se konačno vratile kući , nikakvih problema sa povezivanjem nije bilo.
I sad sam već dvije godine kod kuće 24 sata, a MM ima jedanake obaveze oko djece i povezanost kao i kad je bio više fizički prisutan kod prvog dijeteta.
Sad ću padobranski upasti i nemojte me jako napasti, iz psihologije (s faksa) se sjećam teorije da je majčina ljubav stečena, a očeva naučena (ili tako nešto) što, kako sam shvatila, ne dovodi u pitanje očevu ljubav, niti se radi o tome da jedan voli više ili manje, radi se o mrvicu različitim, kako sirius reče, fiziološki uvjetovanim vrstama ljubavi. Nisam roditelj, ne govorim iz iskustva, nisam sigurna ni da sam ovo točno prenijela/protumačila, a i teorije se u psihologiji mijenjaju, pa i one prihvaćene, no evo, sirius me podsjetila na to.
Slažem se s krumpiric, mamino i tatino srce jednako vole dijete.
mene zapravo ovakva razmišljanja razljute-evo zašto ( i samo zato), naišla sam na ovakve slijedove misli:
ja ga više volim-ja se bolje brinem-ja sam nezamjenjiva-ja sam umorna-ja bi negdje sama-neće ostat s tatom-tata se nervira jer neće ostat s njim-tata odustaje-tata je konzervativna š***ina-tata manje voli.
Točno tim redom.
Naravno da tim mislima pomaže i tata kojem dobro dodje da se ne mora truditi. Ali to je nerijetko klopka u koju žene upadaju-same.
Možda je "bolji roditelj" malo preteška riječ, ali ženski organizam definitivno drugačije funkcionira od muškog, pogotovo kad su u pitanju hormoni koji su skoro presudni u oblikovanju muškog i ženskog oblika ponašanja i onoga po čemu se razlikuju. Mislim kao prvo da dijete (pogotovo dojeno) više traži majku nego oca i tu se već stvara odnos koji je drugačiji od odnosa koji dijete ima s ocem. O utjecaju kulture i tradicije da i ne govorim. I iskreno jako me iznenađuje što su uvijek nađe netko tko se čudi ko picek glisti kada netko izjavi da je majka prisnija i požrtvovnija za dijete nego otac. I znam da će se naći jedna od vas koja će mi svojim savršenim primjerom ravnopravnosti pokušati dati do znanja kako stvari mogu funkcionirati besprijekorno, nesvjesne da su njihove obitelji pojedinačni primjeri koji čine iznimku, a ne pravilo.
sisu priznajem, srce - ne.Mislim kao prvo da dijete (pogotovo dojeno) više traži majku nego oca
normalno mi je da se muško i žensko razlikuju, i ne mislim uopće da bi trebali biti savršeno jednaki u svim aspektima života.
ali, po toj vašoj teoriji, npr. sad J često rađe želi društvo mm-a nego moje - ne znam, voli kad s njim vozi biciklu, kad igra nogomet, kad idu loviti ribe (ne kažem da ja to ne bi mogla, ali, hebi ga, nemam interesa stajati na rivi tri sata i loviti ribu, dosadno brate). znači, njemu bi više pasalo da mu je tata doma, a mama radi, nego obratno.jel to - to? ili?
je. i valjda si neadekvatna majka. Kao i ja uostalom. Moje muško dijete preferira druženje s tatom.sisu priznajem, srce - ne.
normalno mi je da se muško i žensko razlikuju, i ne mislim uopće da bi trebali biti savršeno jednaki u svim aspektima života.
ali, po toj vašoj teoriji, npr. sad J često rađe želi društvo mm-a nego moje - ne znam, voli kad s njim vozi biciklu, kad igra nogomet, kad idu loviti ribe (ne kažem da ja to ne bi mogla, ali, hebi ga, nemam interesa stajati na rivi tri sata i loviti ribu, dosadno brate). znači, njemu bi više pasalo da mu je tata doma, a mama radi, nego obratno.
Po meni su u većini Ifigenijinih postova ključne riječi: pričekaj malo s poslom ako ikako možeš. Vjerujem da bi mnoge majke, samo kad bi mogle financijski i iz drugih razloga, ostale kući sa svojom djecom do 3 godine života najmanje. Rijetke su danas obitelji u kojima otac zarađuje toliko novca da može osigurati ženi i dvoje, troje djece pristojan život. Govorimo i o kreditima za stan, o uzdržavanju npr. dva automobila, djeca trebaju puno toga, škola, treninzi, hrana itd, itd. Po meni je, znači, prvi preduvjet da otac ima prihode kojima može osiguravati potrebe svoje obitelji, da je to dogovor dvoje ljudi u kojem žena preuzima tu ulogu biti doma s djecom. Probala sam i znam o čemu govorim jer sam sa zadnjim djetetom bila 2 godine na porodiljskom, ne 3 koliko sam mogla i bilo mi je prekrasno kući s klincima. Profitirali su svi i veliki i mali jer je jedan kretao u 1. razred, veći je bio prvu godinu bez boravka, mama je bila stalno s njima, svaki dan topli doručak, fini skuhan ručak po želji, uvijek su otišli iz kuće prikladno obučeni, ispraćeni s poljupcem.... Da ne govorim što im je to značilo emocionalno, koliko smo vremena proveli u igrama, razgovorima....Nije nam ništa falilo i putovali smo, išli na more, nismo morali stezati remen. Ali, znali smo da je to privremeno. Vratila sam se na posao i sada je tu neki drugi ritam, ali to je izbor mene i mog muža. Sretna sam da sam mogla produžiti i tu godinu, ne ići s godinu dana starosti djeteta na posao jer znam puno žena koje su imale pravo na trogodišnji porodiljni, ali ga zbog kredita i drugih obaveza nisu mogle iskoristiti. Druga je stvar da znam i žene koje su ostale kući, prividno su s tim zadovoljne, ali se stalno opravdavaju: ja sam stalno s djecom, i to je posao, pospremam, nabavljam, kuham...i ja tu zaradim novce kao i žene koje rade. Pa i žene koje rade moraju raditi sve to nabrojano. Moja poanta je da svatko ima svoj izbor, bitno je da je sa svojim izborom zadovoljan, a ne da mu je nešto nametnuto.
sa svim se ovim slazem, osim da bih dodala da bi i neki ocevi rado ostali kod kuce sa svojom djecom krace ili duze, kada bi mogli, kao i da neke majke mogu osigurati jako pristojnu egzistenciju svom partneru i djeci. malo ih je, ali ih ima.
mislim da je to vazno reci, ne zbog politicke krektnosti, nego zato sto takvih slucajeva danas ima sasvim dovoljno, a meni je drago da ljudi mogu birati onaj nacin zivljenja, koji im vise odgovara.
A koga preferira kad je bolesno?
Uostalom, na ovom roditeljskom forumu 99 posto korisnika su žene, mislim da već to dovoljno ukazuje na neku razliku.
eh, cebelka, đe me nađe
moj J preferira tatu kad je bolestan. ali s time se uopće ne ponosim. ne zato što sam žensko, nego zato što mislim da moram poraditi na tom dijelu svog karaktera. a to je pretjerana panika. a mm je smiren. i tako smiri i djecu. a ja se trudim pred djecom ne pokazivati svoju paniku. al džabe. oni to osjete.
pa kad se radi i o padu u parku, prvo će reći to mm-u nego meni. ili kad ih boli trbuh.
s druge strane, ja sam ta koja je većinom, ne većinom nego uvijek, s njima doma kad su bolesni. zato jer ja bez problema mogu dobiti bolovanje. za razliku od mm-a. kojemu čak firma daje određeni bonus na plaću ako nije niti jedan dan mjesečno na bolovanju. i koji bez obzira na to, jako teško može ići na bolovanje. u njihovoj firmi se jednostavno, ne ide na bolovanje. u firmi naravno, rade i majke.
da ne ispadne sad da me djeca ne vole
Što se tate tiče, bolje da ne počinjem. Moje dijete je izuzetno vezano na tatu i otvoreno govori da ga više voli. MM od samog početka sto postotno sudjeluje u brizi za dijete. U mojoj okolini, odnosno među ljudima sa kojima smo bliski to i nije neka velika iznimka - ja poznajem dva oca koji su bili kod kuće sa djecom dok su bila mala, očevi sudjeluju ravnopravno u brizi. Evo jedna nećakinja mi se baš nedavno pohvalila da ima dečka, a tata ju još uvijek svake večeri uspavljuje
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom