Ma, svimbam krumpiric totalka, sa svakim postom to više.
 |
|||
|
|
|||
Ma, svimbam krumpiric totalka, sa svakim postom to više.
Pa tk ogovori daje majka adektvatniji roditelj? Majka je drugačiji roditelj.
Ti me ovo ozbiljno pitaš nakon nekoliko stranica priča o tome kako majka voli intuitivno, kako majke pišu po forumima jer vole, kako vode djecu lječniku jer...itd?pikula prvotno napisa
Pa sama si rekla začas će se taj moj sinek okrenuti tati i otperjat s njim u ribičiju, zašto da je njemu prepustim svoj dio, a da moj muž zaboravi kako se love ribe ili što će već zanimati mog sina jer je heklao u parku kraj bebe? Čemu ta inverzija?
Pa naravno da bi bilo ok. MOžda te, krumpiriću, ne shvaćam dobro preko ovog medija, možda isto razmišljamo samo se drukčije izražavamo, ali... Ja stvarno ne kužim zašto netko želi i misli da su žene i muškarci jednaki (ne ravnopravni nego jednaki) jer jednaki nismo. Naravno da ima cijeli raspon karaktera i osobina i muškaraca i žena, i da se u mnogim stvarima poklapamo, ali svejedno nismo jednaki. I meni je to super.
Vjerujem da ti ovo govoriš iz vlastitog iskustva, a ja iz vlastitog, kod tebe je tm više povukao s djecom, kod mene sam ja, ali moram ti reći da sljedeće. Prije nego sam postala mama potpisala bih vjerojatno sve što pišeš jer to zvuči sve logički i razumno, i zašto ne bi bilo tako, itd. Međutim, kad sam postala mama jako me smetaju takve borbe u moje ime (ne mislim sada na tebe). Ja prihvaćam svoju ulogu i želim je, prihvaćam da samo ja imam cice, a ne mm i da zbog toga klinci žele baš mene noću kad se bude. Prihvaćam da su moji dječaci sa mnom od prve minute svog života i da sam ih ja prva zagrlila i nahranila. Prihvaćam da me moji hormoni podešavaju tako kako me podešavaju jer me klinci trebaju (naravno da ima iznimaka, priroda nije savršena u ničemu pa tako ni u tome): Prihvaćam da će sa 4 ili 5 godina moji dječaci više učiti od svog tate i tada se ja malo povlačim iz njihovog života (u odnosu na prije). Isto tako, vjerojatno će me u pubertetu skoro potpuno "ne trebati" u odnosu na oca, ako se to desi, ja sam s tim ok. Kužiš? Zašto stalno moramo biti jednaki?
Meni je ovo smješno, krumpirić, da li znaš da većina očeva tijekom razvoda braka sporazumno povjerava djecu majci, znači bez potrebe za bilo kakvim interveniranjem socijalnih službi i suda. Što ti to govori?
Govori mi da nisu stekli dovoljni kontakt s djetetom, jer, jelte, pravi kontakt s djetetom-ima majka? Šta ne?
da, majka je kriva što nije dozvolila ocu da se zbližava, ostvari roditeljski odnos s djetetom u punini.Meni je ovo smješno, krumpirić, da li znaš da većina očeva tijekom razvoda braka sporazumno povjerava djecu majci, znači bez potrebe za bilo kakvim interveniranjem socijalnih službi i suda. Što ti to govori?
zaista, bila je sebična i prepametna i zajebala se.
pa je sad na toj istoj majci ili sličnoj ili nekoj stotoj da bije očevu bitku, ajmo mi žene očeve učiniti ravnopravnim roditeljima! (tamo gdje nisu)
šta to nije dužnost i želja, prije svega, svakog normalnog muškarca?
žena bi mu trebala osloboditi prostor?
ne, on se nikako ne bi trebao uključiti sam po svojoj želji i svijesti?
osobno, takvo razmišljanje jedne žene je gore poniženje očeve slike i prilike nego sve što ste navele. to, da onaj koji se nije uključio nije to učinio jer mu majka/žena ili okolina ili društvo nije dalo priliku.
da se neki/većina očeva "bore" za ljubav i privrženost djeteta kao što se neke ovdje "bore" za očinsku ljubav ovakve rasprave ne bi imale smisla.
i da, slažem se s cebelkom.
to govori o obicajima i duhu nekog vremena.
a to da su na roditeljskom forumu vecinom zene, nista ne dokazuje ("dokazi" na ovakvim temama su ipak mnogo kompleksnije naravi i par milja iznad argumentacije tipa krava je zivotinja, zivotinja jede meso, krava jede meso), nego samo pokazuje obicaje i duh vremena.
pikula, vezano uz tvoj zadnji post, i imajući na umu zašto je diskusija krenula u ovom smjeru, onda bi bio red da kad dođe vrijeme za ribičiju, ti lijepo odeš radit, a tm ostane doma.
to je bila ta teza, ako se ne varam.
ma to je samo jedan manje, ja i Di se odlično zabavljamo dok su oni na ribičiji
Ali uvijek ja nešto sitno raduckam, kad se može, ja to shvaćam kao vrijeme između beba, pa se nbih hjtle primati nečeg opsežnog zahtjevnog i dugoročnog, da nezafrkavam ljude i sebe. Već sam se ja dosta zafrknula, koliko god sam mogla
Ako se ja ne varam, teza od koje se krenulo je bila da majke kasnije također trebaju više biti sa djecom a da je razlog srce.
Ja sam to shvatila kao Ifinu pjesničku slobodu (koju ona tako rado upotrebljava).
Što si tu konkretno shvatila kao pjesničku slobodu?Ja sam to shvatila kao Ifinu pjesničku slobodu (koju ona tako rado upotrebljava).
Ono sa srcem. Ko da onaj drugi (otac) nema srca.
Ja sam ti isto tako shvatila. Prvo sisa (koju otac nema, ili nema adekvatnu), nakon toga srce (koje valjda ne voli na takav posebni način koji jedino može majka)....?
mene ne muči različitost, al očito me se il loše čita il loše pišem.
Nije mogao mm više "potegnuti" npr.noću kad imam dvoje djece koji su dojeni 2g/drugo i dalje, i noću su zbog toga tražili mene, kad sam ja bila na oba porodiljna, kad...
muči me to ponižavanje muških roditelja kao loše zamjene ženskim roditeljima. Muči me što tražimo štošta i onda same sebi sjednemo na glavu.
Zašto je, al objasnite mi polako, jer sam očito preblesava da shvatim, zašto je PRIRODNIJE da majka vodi dijete doktoru nego da to radi tata? Zašto otac "pored bebe hekla (ČITA npr) u parku", a mama uživa u "heklanju", zašto je normalno da mamama defaultno bude "gušt" heklat pored bebe u parku?
Pa nije prirodnije da majka vodi dijete doktoru, a ne otac. Eventualno može biti praktičnije i lakše za dijete AKO se recimo dijete kad ide s majkom manje boji ili se osjeća sigurnije ili sl. Ako tome nije tako, onda je potpuno isto da ga vodi otac.
Ovo s heklanjem ne kužim...
a npr. da nisi dojila. jel bi bila godinu dana na porodiljnom ili bi išla raditi, a tm ostao na porodiljnom?
slažem se u načelu s tobom, samo malo propitujem razmišljanja
hm, nemam pojma, prvi put definitivno nebi išla raditi (financije)a npr. da nisi dojila. jel bi bila godinu dana na porodiljnom ili bi išla raditi, a tm ostao na porodiljnom?
slažem se u načelu s tobom, samo malo propitujem razmišljanja
drugi puta možda i bi, doduše bilo je razgovora o korištenju pauze za dojenje i sl. , al smo odustali od kompliciranja. Nemam pojma, stvarno ne mogu iz ove perspektive o tome.
I nisu žene kroz povijest u kojoj do nedavno nisu imale ni pravo glasa, proglasile muškarca neadekvatnijim za roditeljstvo, takav stav su muškarci od davnina sami zauzeli... I dalje ga mnogi njeguju kao obilježlje svoje muškosti.
To je paradigma koja se poprilično mijenja, barem u nekim dijelovima svijeta... Sumnjam da je tamo "oslabio muški gen", radio se o sociološkoj uvjetovanosti, unatoč, po meni "teorijama zavjere" stila "izmuire xy kromosom" - to je nešto bilo nedavno aktualno.
Svašta su muškarci i žene od davnina zauzeli. I promijenili.
I nisu žene kroz povijest u kojoj do nedavno nisu imale ni pravo glasa, proglasile muškarca neadekvatnijim za roditeljstvo, takav stav su muškarci od davnina sami zauzeli...i na ovo sam se, kod cebelke i pomikaki referirala.Uostalom, kad smo kod patrijahalnog sustava, znamo da je nekad, dok je taj sustav bio jači, pri eventualnom razvodu dijete automatski dodjeljivano ocu, a majka teško da bi ga ikad više vidjela (a naravno, o tom su se djetetu većinom dalje pretežno brinule babe, tete i dadilje). Zašto je baš to ono što se najviše promjenilo, dok su mnoga druga obiljažja patrijahalnog društva i danas toliko živa?
i onda, šta preostaje da se osvjetla obraz muškarca/oca nego reći da je posebna veza između majke i djece biološki uvjetovana?
kao što netko reče: jedna sisa meni, jedna tebi - to bi bilo idealno (karikiram, ali primjenjivo na sve aspekte roditeljstva)
nema sumnje da je ljubav oca i majke jednako jaka... i da muškarac može, ako hoće, u jednom trenutku reći: draga, mali je zagrizao na ribičiju, što misliš da zamijenimo uloge, ti skrbi za lovu, ja ću za djecu?
a hoće li?
Otac je drugačije oblikovan muškarac zbog te uloge. I piče ga hormoni. I nikog ne voli ko svoju djecu. I sve bi napravio za njih. Ako je normalan.
Isto kao i majka. Ako je normalna.
cebelka, pa onda te koji to njeguju izbjegneš u širokom luku. A ne promoviraš takvo stanje stvari. Osim ako ti, naravno, ne odgovara.
Krumpirić, da me krivo ne shvatiš, ja definitivno mislim da su muškarci sposobni pružiti isto što i žena, pa čak i pregristi tu hormonsku razliku, ali većina je ne pregrize, jer smo još uvijek patrijahalno uređena država u kojoj i dalje glavnu riječ imaju muškarci, a većina naroda još uvijek misli da je Bog muškarac.
Yes - sociološki, a ne biološki uvjetovano.
Ja mislim da je u prirodi stvar ida se prvo rade po redu kako su posložene, a onda u slučaju potrebe mjenjamo stvari. I ja sam duboko uvjerena da muškarci mogu pregristi tu razliku i da u nekim situacijama kad je nužno tata može biti sve na svijetu svojoj djeci i da može othraniti bebicu ljubavlju i pažnjom koja neće niti najmanje umanjit njegovu muškost. Samo ne vidim potrebu da se on pretvara u mamu, a ja u tatu? Ako treba dobro, može, ali ako ne treba - zašto?
a ja mislim da tata nije zadužen za bicikl i ribičiju, a mama za pokenjane pelene i doktore.
Eto.
Pa naravno da ne mora biti tako, s oim se skroz slažem. Ja pričam o bebama i maloj djeci i instinktima majke.
Naravno da nije. Ali to nema veze da li je mama kućanica ili ne. Tj. mama kućanica mora hoćešnećeš presvući dijete više puta jel je sa njim fizički kod kuće. Isto tako ga mora odvesti doktoru sama ako je muž odsutan , a nešto je hitno.
Pa mislim da smo svi tako shvatili, ne kužim kakva pjesnička sloboda. Ja sam naglasila ono "kasnije" jer se počelo pričati i porodu i hormonima, a teza je bila srce u kasnijoj dobi.
Ne znam čemu to forsiranje da smo jednaki, da imamo jednaka prava, da ih jednako koristimo kad to u praksi nije tako. Ne znam da li bi svi bili zadovoljniji da napišem kako su muškarci jednako angažirani u obitelji kao žene??? Kad to nije tako, nije bitno čime je uvjetovano, na stranu to, ali u ovoj državi ručak i dalje kuhaju većinom žene, koriste porodiljni, njeguju bolesno dijete... I
Ja sam koristila porodiljni. To je jedino što mogu potpisati.
Kuham jer bolje kuham. Imam kuharske gene. Al lošije radim hrpu drugih poslova. Pa ih ni ne radim. Ne znam di bi sad odmah otišla oprat auto. Niti primjetim da fali deterdženta za suđe.
Dijete bolesno njegujemo ovisno o tome kome je lakše ići na bolovanje u datom trenutku. Dojeno dijete njegujem ja, zbog odbijanja druge hrane u periodu bolesti.
Država nam je dala gotovo identična prava (zbog biologije moramo na porodiljni MI 28 dana prije i 42 dana poslije poroda). To što ih drugačije koristimo nije stvar okoline, nego naše zajednice.
moram potpisati cebelku, bez obzira što bih jako voljela biti ravnopravna i emancipirana i svaki se dan doma za to borim (nažalost, boriti se moram, ne dolazi samo od sebe).
I bez obzira što i moje dijete već pomalo više voli tatu, i što je on s njom često strpljiviji (lako mu je bit strpljiv kad čim je nemoguća to moram ja rješavati) i što je on beskrajno voli, i da se rastajemo mogao bi imati i ideje da je uzme sebi. Ali kad bi se našao s njom 24 sata bez pomoći, mislim da bi se brzo pokajao.
A moj je jedan od osjećajnijih muškaraca koje sam imala prilike upoznati. I više želi djecu od mene. Ali to je sve na teoretskoj razini, a na praktičnoj sam ja ta koja obavlja ono što se mora. Kao i inina priča s mpo-a. Oni često jako žele djecu. I jako ih vole, kad ih dobiju. Ali većinom, ako ne moraju, ne trude se baš toliko. Nije to samo zbog tradicije i patrijahalnog sustava.
Znam i roditelje gdje je otac bio na pola porodiljnog a majka nije dojila. Pa opet, da se rastaju ne mogu zamisliti da to dijete ne bude uz majku.
I naravno da ima iznimaka, ali statistički, cebelka je ovdje definitivno u pravu i mislim da tu svi ostali argumenti padaju u vodu, osim onog da uvijek ima iznimaka.
Uostalom, kad smo kod patrijahalnog sustava, znamo da je nekad, dok je taj sustav bio jači, pri eventualnom razvodu dijete automatski dodjeljivano ocu, a majka teško da bi ga ikad više vidjela (a naravno, o tom su se djetetu većinom dalje pretežno brinule babe, tete i dadilje). Zašto je baš to ono što se najviše promjenilo, dok su mnoga druga obiljažja patrijahalnog društva i danas toliko živa?
Heklanje je bilo dio jedne karikirane priče o zamjeni uloga,molim vas da se sad ne primite tog heklanje ko da nam životi vise o koncu
Inače krumpirić MM je puno više i kvalitetnije vezan uz djecu od kad ja svoj dio obavljam kvalitetnije. Prije smo mali dio dana s djecom djeili (do the math), a sad je taj manji dio tatin i to samo za kvalitetno druženje, pa ako pitaš djecu njima je on sad draži nego ja,ja sam neko ljevo zanovjetalo.
Cebelka... pa ono... slično kao i Rodina nastojanja - neke bi htjele promijeniti tu praksu.
Evo još odgovora na cvijetino pitanje - jedan njemački novinar (možda netipično muško zanimanje - previše priče??) je objavio jednu možda od fascinantnijih knjiga o emocijama i tehnikalijama liječenja neplodnosti, o zabludama, promašenim tretmanima, uspjesima, odustancima itd. Iz svoje perspektive pacijenta, s emocijama, tugama, razočarenjima, plus je dao malog povijesnog, društvenog i medicinskog (koliko ko laik može shvatiti) konteksta.
Potpisujem pikulu
Kod nas npr. MM kuha i brine se o kuhinji, ja ostatak stana držim. Podjednako se brinemo o klincima sad kad su veći, posebno za većeg dječaka koji ima 5 godina. I ja i MM vozimo s njima bicikle, trčimo, igramo se, i sl., eventualno ja više crtam s njima i čitam priče i učim ih neke takve stvari (ali to ima veze s mojim zanimanjem). Međutim, kad su bili mali, oba su samo za mnom trčala u wc, samo mene tražila za uspavljivanje, za tješenje, grljenje, nošenje i sl. Uvijek bih se ja prva probudila i čula ih i prije nego su zaplakali, MM bi uvijek kunjao i ne bi ih čuo. Naravno da sve to ima puno veze i s dojenjem, nemam iskustvo kako je kad majka ne doji pa ne mogu o tome pričati. Glupo mi je negirati da sam im u tom razdoblju ja potrebnija zato jer je jako važno da uvijek budemo isti.
sirius opet potpis
pomikaki odličan post, apsolutno se slažem
fala, baš sam i ja tebe htjela potpisti za onaj prethodni
ah, htjela sam još nešto napisati ali bolje da stanem...
Da li bi išta značilo da ti ja navedem nekoliko primjera koji pobijaju ovu teoriju?
Nisam se planirala uključivati, dosadilo mi pričati o s kućanicama, no o mama/tata odnosu mogu uvijek
Mama i tata su ravnopravni roditelji i u odgoju imaju ista prava, ali i obveze. OK, mama će roditi i dojiti jer je to tako fizički uvjetovano, no sve ostalo na isti način može obavljati i otac.
Implicirati da otac ne može/ ne želi preuzeti brigu o djeci i paziti/voljeti ih na način na koji to rade mame mi je u najmanju ruku uvredljiv.
a najviše od svega uvredljivo je smatrati oca u određenom periodu zamjenskim roditeljem.
Ženske i muške uloge su stvorene prije kontracepcije kad su žene imale više djece nego sad pa im je život prošao obilježen majčinstvom i malom djecom, muškarci su teško radili, branili kuću i rano umirali i ginuli i žene su bile samostalne i emancipirane kad su joj djeca poodrasla i muž umro. Da to tako ružno kažemo, ali što sad, tako je bilo. Žene su bile grancija kontirnuiteta obitelji i odgoja jer su sudjelovale posredno u obiteljskom životu svoje djece i unuka. Bile su lječnice, učiteljice, ekonomi... kao što je ivarica lijepo opisala. Tako smo oblikovani tisućama godina- kontracepcija i mogućnost da na duže razdoblje ne budeš majka i napredak da tvoj muž ne visi s palube da bi te prehranio ili da svako malo maršira u nekom ratu je star brat bratu malo preko 50 godina za 90 posto čovječanstva, a za 75 posto je još uvijek tako.
Ovo potpisujem.
I naravno da trebamo zrele muškarce, ali možemo imati posve skandinavske muškarce kad imamo jedno ili dvoje djece, što je Pikula sasvim lijepo obrazložila.
Praktički to znači da smo narod koji izumire. I da ćemo u mirovini biti gladni, ako si ne ušparamo ili ako ne budemo brze u skupljanju boca iz smeća. Dobro, mala je to cijena za to da smo iste s njima, kad oni već ne mogu biti isti s nama.
Mi sebe stalno svodimo na te muškarce, i hoćemo njihovo, i guramo njih u naše, a oni samo žive svoj život, i kad su dobri - dobri su jer imaju dobro srce. Nijedan muškarac nije urlao na Trgu da hoće nosit dugu kosu lakirati nokte i biti heklerica. A mi to radimo... pa ti vidi...
malo ženskog šovinizma OT od mene: jel vi znate da je embrij prvo ženski i onda u nekom 9. tjednu dođe mali testosteron i pohara mu mozak - dakle i vaš voljeni muž je čak nekih 8 tjedana u svojem životu bio u stanju naći putar u frižideru i čuti što govorite dok radi tv
ja sam mislila da sam se zadnjih dana našokirala za cijeli život po forumu, ali ovo me bacilo na koljena. gdje je MC sada kada ju najviše trebamo?
tj. stvarno, na šta ti točno misliš? na feminizam? na žensku borbu za jednakopravnost (jako važno i različitog značenja od jednakost) spolova? doista, baš smo glupače pa umjesto da imamo dugu kosu, lakiramo nokte i heklamo, mi bi glasale, privređivale, letile. baš se guramo gdje nam nije mjesto. ovakav šovinizam nisam nikada uživo doživjela od nikoga. j.e.z.i.v.o.
Posljednje uređivanje od sasa : 03.09.2010. at 22:15
Mi živimo u zemlji gdje se žene ubijaju na dnevnoj bazi. Činjenica.
Žene ,a ne štenci ili mačke.
Žene, Valjda zato jer su žene. Jer se usude rastati , jer se usude odbiti .
A ako koja uzvrati onda je kriva jer nije mrtva. ( a.magaš )
Mala napomena za bukvalni dio foruma.
Opaskom o muškarcima koji urlaju na Trgu i dobijaju potpore od raznih vlada a sve da bi lakirali nokte, imali dugu feniranu kosu i imali pravo heklati u kafiću bez izrugivanja po rodnoj osnovi, htjela sam suprotstaviti žene koje kroz zadnjih x godina stalno traže muške hlače, mušku pamet, muška prava, htjele bi imati muška zanimanja...
Iz čega, naravno, zijeva jedan dubok kompleks i nesvijest o vlastitoj vrijednosti... i ograničenjima.
Izborile smo se da nemamo dosta mjesta u jaslicama /nije greška, baš to sam htjela reći/, to jesmo, ali ne i da imamo poslove na koje bismo mogle povesti djecu, bar ponekad... ili uopće - da djeca nisu temeljni bauk društva. Izborile smo se na hlače i tange koje vire na sve strane, jesmo, ali nismo uspjele valorizirati svoj rad po doma na način da se on afirmira i cijeni, umjesto premeće kao loptica između partnera, izazivajući slomove i svađe, i na koncu većina žena opet, uz sve što radi, radi i to. Osim rijetkih žena, udatih za dobro odgojene muškarce, svece i papke (hehe, moram malo i zlobna biti), ja gledam kako skoro sve gospođe moga kvarta same klofaju tepihe i miješaju kuhačama i šetaju dijete prije spavanja.
Svašta smo uspjele. Kao da smo se borile u jednom velikom, nepromišljenom PMS-u.
I opet ću reći - jadna li nam majka ako se donese neki šerijatski zakon i oduzme nam se pravo na rad, obrazovanje i glasanje... sve ove opcije su rezultat značajnih društvenih promjena, ali nikako nisu kraj borbe za jednakost, ravnopravnost i bolje uređenje. Niti su one takvo neko društveno dobro a priori da treba isključit mozak, stavit dijete u jaslice ma kako bilo, ma kako se osjećatle tipkati u nekoj korporaciji mjesečne izvještaje s misli kako je to jedino moguće ako nećeš da te razapnu.
I kad mi se zlobno podmeće pitanje zašto ne bi i očevi bili doma dulje - istina je, zašto ne bi. Ako majka ne može, dapače. Bolje je da je netko doma, super. Al ja vam o tome ne znam reći. Nisam muško-domaćica. Da jesam - o tome bih pričala. Ta opcija mora postojat, al mojtemene navlačit na jeftine fore. Ima ih, i treba bit, i nadam se da bi svaki normalan muškarac u situaciji da doma iz bilo kojeg razloga treba bit odrasla osoba full time to i napravio, bez obzira na društvene komentare i rodne predrasude, al ja ne vjerujem da je temljena razlika između muškog i ženskog to što je netko rekao ti nosiš rozo, a ti plavo.
Ali čini se kako to i jest glavni temelj spoticanja. Jesu li žene vrijednost i osobe sa posebnim darovima same po sebi, i u tom smislu imaju određene predispozicije, određene sposobnosti i tako dalje, pa je redu da se to prizna i afirmira i raspiše ili su žene samo zakinuti muškarci, kojima je sloboda kretanja okrutno uzeta mengom, rađanjem i cicama, što će se srediti sa par dekrata, i nekoliko trilijuna dolara uloženim u program rodnog osvješćivanja (čitaj: padanje u nesvijest)?
Koliko čitam, gledam i slušam, bit će ovo drugo.
Pa ćemo zato sva ta svoja prokletstva uvalit muškima, a mi ćemo nastojat pokazat da nismo blijede sjene, nego skoro kao pravi muškarci. Šteta da ne mogu i mengu imat umjesto nas. Meni bi to bila živa banja. I onda kad usprkos svim trilijunima dolara ispadne u istraživanjima da bi žene najradije neki posao tek tako (čitaj part time, part energy, part me), i imale vremena bit domaćice, nacija pada u nesvijest od čuđenja i uvažene profesorice drže lekcije zdravom i normalnom narodu (bar po ovoj osnovi) kako nemaju pojma i kako je za ženu najbolje da se natječe za nagradu "skoro pa muškarac", a obitelj ionako ne vrijedi pišljivog boba.
Mojtemene, kažem vam...
pa draga ifigenija, sto te tako uzrujavaju te zene u muskim hlacama, s muskom pamecu, muskim pravima u muskim zanimanjima?
tebe na to nitko ne tjera.
a cisto samo uspredbe radi (sto cu kad sam tako bukvalna) izvuci cu osobine/odrednice/atribute koji si ti nesvjesno (ili svjesno) kao zenske i muske suprotstavila. (neke stvari koje izadu tako spontano iz usta ili pera bi mogli pokazati i neke nesvjesne obrasce)
zensko:
lakirane nokte
duga fenirana kosa
heklanje u kaficu
musko:
muske hlace
muska pamet
muska prava
muska zanimanja
toliko o kompleksima, vrijednostima i ogranicenjima.
ps. mozda si ti zeljela reci ili izraziti nesto sasvim drugo, medutim ja mogu procitati samo ono sto je napisano.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom