ma piši, draga, samo piši
 |
|||
|
|
|||
ma piši, draga, samo piši
Bravo pomikaki, napisala si prošireno ono što sam upravo željela dati do znanja. A to je da se meni ovdje može pohvaliti vas deset da vam muževi kuhaju, peglaju i koješta drugo. Kuha i moj, nije da hekla, ali šiva PONEKAD, vaši možda uvijek, ali u većini obitelji diljem lijepe naše muškarci ne kuhaju, ne peglaju, ne mjenjaju pelene... željeli mi to priznati ili ne, to je RL većine žene u ovoj patrijahalno nam uređenoj državi. Stvari se jesu promijenile, nekim ženama, mnogima nisu. I kao da svijet gledate kroz ružičaste naočale i ne želite priznati same sebi da dok vama muž nakon posla servira večeru, ona druga umjesto večere dobije batine. Da li sam pretjerala?! Možda jesam, ali ne znači da se ne događa, sigurno svaki dan, možda baš sada...
o, mene ne dira što je situacija takva kakva je
mene dira što je to vama savršeno normalno i prihvatljivo. I još to promovirate.
pa zapravo nisam mislila takocebelka86 prvotno napisa
to koliko oni rade oko kuće je po meni određeno tradicijom (npr u nekim dijelovima lijepe naše je se smatralo da je tkanje muški posao, a negdje drugdje isključivo ženski) i odgojem pojedinaca
ima i (rijetkih) zemalja gdje vlada matrijarhat i nasljeđuje se po ženskoj liniji
ali neki geni, nešto u nama što nema korjene samo u tradiciji, ipak igra veću ulogu u tome tko će se više konkretno brinuti oko djece.
Oprostite, ali ja ne znam ni za jednu zemlju, ni za jednu kulturu, gdje otac ima glavnu ulogu u odgoju djece. E sad zašto je tako... to je kompleksno pitanje ali mi najbolje odgovara onaj pikulin post o muškarcima koji vise s palube
U ovom slučaju ta tradicija proizlazi iz nekih psihofizičkih predispozicija i razvija se tisućljećima.
Evo taj primjer s oduzimanjem djece majci nekad davno u slučaju razvoda (odnosno, u nekim zemljama još i danas).
Rekla sam da bi se o djetetu vjerojatno brinule žene iz očeve obitelji, a ne taj otac kojem bi dijete pripalo.
Čak, prilično sam uvjerena (premda nemam za to nikakvih statističkih dokaza, i premda i sama mislim da će ovo biti uvredljivo, ali i istinito) da su ti nekadašnji razvedeni očevi, u slučaju da nemaju ženske rodbine niti mogućnosti da nabave dadilju, vjerojatno više nego rado učinili iznimku i prepuštali djecu majci, premda su imali zakonsko i tradicijsko pravo da tu djecu zadrže.
Pa pogledajte koliko je tema na jednoroditeljskom pdf-u posvećeno naporima žena da nagovore svoje bm-ove i očeve svoje djece da tu djecu bar tu i tamo nazovu.
Nije mi normalno i prihvatljivo da muškarci ne pomažu ženi u kući, ali jest to da je ipak ženina uloga ključna u odgoju djeteta.
Tu imam neke statistike iz vlastite obitelji: imam dosta "zaribanih" predaka u par generacija. Ali kao neki model se ponavlja slijedeće: onaj tko je imao puknutog oca, a normalnu majku imao je daleko veće šanse da ostane normalan nego ako je situacija bila obrnuta.
Treba zrelost ida se život prihvati, a mudrosti da se u njemu uživa
Zato djeca cendraju
Cebelka nimalo se ne slažem, da trebamo biti sretne jer nas ne tuku. To je miljama daleko od načina na koji ja razmišljam.
Ma tko to promovira, osobno se zgražam od toga i najradije bih da moj suprug ima moju lijevu, ili desnu sisu, pa da on jednu noć doji (cca 5 puta), a ja drugu noć isto toliko.
Pikula, to nije ono što je pisac želio reći. Definitivno si me pogrešno shvatila. Ono što sam željela dati do znanjaje da oni koji smatraju da smo ravnopravne shvate da mi to još uvijek nismo i da se ne treba zavaravati time što je nama dobro da je svima tako i obrnuto.
mislim da ste se maknuli od teme, ali neka moderatorica presudi.
AdioMare, ima ih i koji hoće, ne reci dvaput
ima, nisam rekla da nema.AdioMare, ima ih i koji hoće, ne reci dvaput
dobrodošli su, u što većem broju
nadalje, naći će se bar 2 opravdanja zašto majka ostaje umjesto oca kod kuće:
majka lakše dobije bolovanje
otac više zarađuje
osim što društvo na takav način omalovažava majku, ni očevi ne pripomažu.
ha, šta, treba se od nečega živjet!
nisu oni krivi, jelte, što zarađuju više za isto radno mjesto i što su potrebniji na poslu, pa teže dobivaju bolovanje za dijete.
i tako borite se, majke, na još jednoj bojišnici: da očevi budu uz djecu.
pomikaki
čekajte malo, kad govorimo o muško-ženskim odnosima, o odnosu oca prema djeci, onda se pozivamo na hrvatski prosjek, a zanemarujemo recimo slučaj icy kojoj muž ide na porodiljni (ako ja nešto nisam pobrkala, barem je tako bilo s prvim djetetom, zar ne?).
a kad govorimo o kućanicama, onda više ne govorimo o hrvatskom prosjeku, i govorimo o osvještenim ženama, koje odbacuju karijeru i obrazovanje, kako bi se u potpunosti posvetile obitelji, kroz koju se ostvaruju, razvijaju itd itd.
ifigenija i pikula su, po meni, u istoj kategoriji kao icyin muž
to je jedno. a ako je većina muškaraca u hrvatskoj ovakva kako to opisuje cebelka, onda mi je sasvim suluda ideja da žena ostaje kući i ne radi. jer ako toliko malo poštovanja pokazuju prema ženi, koliko će ga onda pokazivati prema ženi koja je doma, i koliko će cijeniti tu njenu ulogu, to vi prosudite.
ako ćemo se držati prosjeka, tradicije i onoga što je najčešće u našem društvu, onda se držimo.
Hvala cvijeto, ne poznam gospodina, ali uvijek se naljepim na kompliment
Zubić vilo, i ja sam te predrasude već neko vrijeme primjećivala, ali nisam komentirala jer mi je jasno da nisam objektivna pa sam mislila da možda umišljam.
A eto, sad su se "outale" pa više nema zabune
zbog takve slične predrasude sam ja svojedobno dobila da sam neiživljena i isfrustriranaZubić vilo, i ja sam te predrasude već neko vrijeme primjećivala, ali nisam komentirala jer mi je jasno da nisam objektivna pa sam mislila da možda umišljam.
A eto, sad su se "outale" pa više nema zabune
dakle, nije ovo od jučer
samo je sad jasno i glasno
Evo još jedna "neravnopravna" kućanica. Meni je drago da nismo ravnopravni i da se mogu ponekad "sakriti" iza moje ženske "slabosti". (koliko navodnika)
Zašto bih ja radila ( opet navodnici) "muške" poslove. Dovoljno mi je i mojih. Ionako radim sve kad mi je muž otsutan, a kad je doma neka uzme svoj dio. Priznajem da sam daleko više od tate radila oko i bila s djecom, jer mi je to najdraži posao na svijetu.
I ne želim biti ravnopravna u njemu. Hoću ga za sebe. Kako sam sebična! Da li je to majčinsko srce ili instinkt ili hormoni, nije me briga. Tata ima svoj dio s djecom, ali je manji od mog. Pa što god tko mislio o tome.
Uostalom, kod doktora su uglavnom mame ( uz pratnju tate), na roditeljskim sastancima isto. Nema šanse da bih ja bila doma ili na poslu, a da mi tata podnosi izvještaj o zdravlju ili ocjenama. Djeca su moj najvažniji posao i radi njih sam postala kućanica i mama s punim radnim vremenom.
I nisam se odrekla svoga obrazovanja, ni svoga članstva u Mensi, ni daljnjeg učenja zato što sam doma.
Za posložiti svoje prioritete treba imati i koju godinu na plećima, a vi ste većina još jako mlade. I ja sam godinama radila, plaćala vrtiće, vodila ih u školu s ključićem oko vrata, mislila jesu li jeli...Lako je dok su mali i u vrtiću. Kad krenu u školu, pa su u prometu, pa sami doma - to treba izdržati i biti koncentriran na svom zahtjevnom ( ili nezahtjevnom-svejedno) poslu.
Ponovo kažem da sam privilegirana što sam doma. Dok muž zarađuje za nas i biti ću. Da li razmišljam o budućnosti? Da, ali trenutno me nije briga.
I nemam baš ništa protiv bilo koga tko misli sasvim suprotno od mene. I tko želi biti ravnopravan.
moj muž vodi djecu kod doktora, ide na roditeljski sastanak u vrtić i ne bude jedini muškarac, naprotiv (a kako bi i bilo više muškaraca očito)I ne želim biti ravnopravna u njemu. Hoću ga za sebe. Kako sam sebična! Da li je to majčinsko srce ili instinkt ili hormoni, nije me briga. Tata ima svoj dio s djecom, ali je manji od mog. Pa što god tko mislio o tome.
Uostalom, kod doktora su uglavnom mame ( uz pratnju tate), na roditeljskim sastancima isto. Nema šanse da bih ja bila doma ili na poslu, a da mi tata podnosi izvještaj o zdravlju ili ocjenama. Djeca su moj najvažniji posao i radi njih sam postala kućanica i mama s punim radnim vremenom.
I nisam se odrekla svoga obrazovanja, ni svoga članstva u Mensi, ni daljnjeg učenja zato što sam doma.
Za posložiti svoje prioritete treba imati i koju godinu na plećima, a vi ste većina još jako mlade. I ja sam godinama radila, plaćala vrtiće, vodila ih u školu s ključićem oko vrata, mislila jesu li jeli...Lako je dok su mali i u vrtiću. Kad krenu u školu, pa su u prometu, pa sami doma - to treba izdržati i biti koncentriran na svom zahtjevnom ( ili nezahtjevnom-svejedno) poslu.
Ponovo kažem da sam privilegirana što sam doma. Dok muž zarađuje za nas i biti ću. Da li razmišljam o budućnosti? Da, ali trenutno me nije briga.
I nemam baš ništa protiv bilo koga tko misli sasvim suprotno od mene. I tko želi biti ravnopravan.
možda je to zato što se još nisam testirala za Mensu, ne znam, sigurno me nebi primili, jer smatram da je to njegova obaveza- I PRAVO.
On ima pravo biti jednako blizak sa svojom djecom kao i ja, ja mu nemam namjeru nametnut suprotno.
Da dodam, biti doma kao kućanica-ne znači više biti uz svoju djecu. Osim vremenski. A ni to ako idu u vrtić.
Ovo gledam u svojoj najbližoj okolini. Sve kućanice su klince dale u vrtić i to u dobi od 2 godine.
Nekoliko njih ima i djecu u nižim razredima osnovne koja su u boravku. Meni je to žalosno. Možda sam ograničena,ali zbilja mi je žao te djece koja cijeli dan provedu u školi dok su im majke doma.
Ifigenija, ja bih ti samo rekla da nekog osnovnog poštovanja prema ženama kućanicama nikada nije ni bilo. Sva ta briga o djeci, kući, pa i starcima, se uvijek uzimala zdravo za gotovo. Sve dok žena ne bi pogriješila u koracima - prepekla ručak, propustila mužu oprat noge, itd ... onda bi se udrilo po njima. Često i šakom. Pa bi znale reći "dobile smo batina samo kada bi ih zaslužile". To su riječi također starih mudrih ljudi, koji su živjeli u patrijarhatu. A batina je bez pardona radila i kod djece, nije bila zakonski zabranjena, dapače, bila je blagosiljana. Nemoj samo živjeti u iluziji da je posao kućanice bio plemenit i lagan, a pogotovo cijenjen. Bar u mojoj obitelji su se žene kućanice nadobijale batina, gore negoli marva. I sve su ih pretrpile, bez pogovora, prijave policiji.
Imale su žene razloga da izađu na ulice, nije to bilo tek tako da uskoče u muške hlače i zanimanja.
la_mama, oprosti, ali o čemu ti to, o kojem dobu, o kojem kraju? I to što je netko kućanica nema ama baš nikakve veze s batinama. Tko misli tući i ubijati napraviti će to bez obzira bila žena ( muž) zaposlena ili ne.
I nemojte mi reći da ne bi velika većina muškaraca (i to danas i ovdje) bila sretna da im je žena doma i brine o njima, kući i djeci, a da oni mogu to sve financirati. Bez obzira na njenu sreću.
La_mama i meni je ova tvoja teza o ženama domačicama koje generalno redovno dobijaju/dobivale su batine, smješna. Neću uopče komentirat to generaliziranje, al valjda bi se po tome dalo zaključit da one žene koje su zaposlene negdje van kuće ne dobijaju batine? Slažem se s Beti, kad kreten odluči da je nasilje odgovor na određene frustracije, onda ne bira jel žena zaposlena il ne, jer kretena nije briga, on djeluje po svojim bolesnim instiktima, to više uopče nema veze sa domačicama/zaposlenim ženama.
Batine su bile uobicajene, pa i u skoli. Zar nisu ? Moju su baku tukli roditelji i ucitelji. Moj je otac uvodio red batinama kod svoje brace i sestara (prvenstveno zbog skole) jer roditelji to nisu mogli, radili na zemlji cijeli dan. Moja je prabaka dobijala batine od svog muza, i to je smatrala normalnim. A u mladjim generacijama, strine su dobijale batine od striceva. Svako malo bi neka osvanula sa sljivom na oku. Samo se to skrivalo jer je bila sramota, nije se na sva usta pricalo. Slicna je prica i s mm-ove strane.
Nemojte samo govoriti da su kod nas zene (bilo da su kucanice ili zaposlene) ikada bile na cijeni, jer nisu.
O Bože, stvarno vidiš da se ne možemo sam otako etiketirati- ovo je stvarno strašno iskustvo i naravno da ova tema tebi znači nešto drugo, razumijem i suosjećam.
U mojoj obitelji nitko nikad nije tukao nikog, ja sam dobila jednu pljusku u srednjoj, ali to je je bio poziv na buđenje, kao kad paničarite u avionu
Ja dolazim iz obitelji gdje su žene u jako patrijahalnom okruženju bile kraljice obitelji a obitelj takva svetinja da se nije ni svađalo ni deralo po toj kući. Toliko reda i toliko ljepote i topline. Naravno niti tamo to više ne postoji, niti to itko priziva povratak tih vremena kad su žene pomagale jedna drugoj, uskakale kod poslova, a bile su u jednoj obitelji, povezane, ista hrana, ista peć, isti odgoj- i ja bih takvoj strini ostavila strini dijete i otišla kopati dok je sezona kopanja, doduše eto u mojoj obitelji se tkala svila, nije se kopalo, ali svejedno trebala je neka koncentracija i za to. Mislim da je ključno što današnji poslovi ženu u potpunosti oduče od obitelji,kuće, poslova i onda nikakva korist od strine kad je strina u drugom gradu na ribičji. Jedna od mojih ambcija je baš ta,da što god petljala i radila kad moji budu veći da budem baka na raspolaganju svim unucima. Da svrate, da se čuvaju, da rastu, papaju, da budem prisebna i normalna da se ne namećem nego da im budem podrška. Eto to je moja ambicija, za koju trebam strpljivo raditi
Ne razumijem kakva je poveznica između ovog što pišeš i teme? Ja se slažem s tobom da je agresija i nasilje problem, i prošlog i današnjeg doba, a bojim se da će nastaviti biti i budučeg, ali kakve to veze ima s tim da je netko domačica?
Noge su prale zene svojim muzevima u Lici. I to ne tako davno. Zene su dobijale batine gdje god hoces - moji dolaze iz imotske krajine, mm-ovi iz Moslavine.
Zasto se cudis tome ?
a djece ni od kud, ni u muških ni u ženskih
dobro si primjetila.a djece ni od kud, ni u muških ni u ženskih
a sto je jos najgore, uprkos mojim hormonima, fiziologiji i inom, meni se nekako vise svidaju pamet, pravo i zanimanje, nego lakirani nokti i fenirana frizura.
Mislim, ja to ne mogu ni čitat, ni što očekujete od muškaraca, ni što smatrate da je normalno za druge žene.
Još najbolje mi je iščitati kako sam nedovoljno žena jer radim "muški" posao, u "muškom" radnom vremenu, što imam muža koji vodi brigu o vlastitoj djeci i što djeca vole jednako i mene i njega.
Pitam se gdje će nas dovesti svijet, kad nas žene pokušavaju dovesti tu di pokušavaju.
U selu u kom zive moji roditelji (nikakva zabit, fino, veliko selo na periferiji Beograda), znam za 3 slucaja zena koje su pokusale da ubiju supruga. 2 su uspele, jedna nije.
Evo u mom slucaju npr. stvar je prilicno kompleksna, kao da odslikava sve ovo o cemu ste pricale.
Kuci sam, ali i MM je, radimo koliko ko stigne (on naravno mnogo vise).
Mnogi bi, ako nisu sa mnom ono bas 24h dnevno rekli da sam domacica, ali eto - nisam.
Pocelo je tako sto smo MM i ja shvatili da ako bih se zaposlila u struci kad je je Novi imao godinu dana, imala bih platu koja bi taman pokrivala moje desetocasovno odsustvo od kuce, i koja bi pri tom bila najmanje 4 puta manja od onog sto MM zaradi.
Racunica je bila jasna - ostajem kuci.
Svih ovih 5 godina od kad imamo decu, ja se bukvalno borim da radim nesto. Nije to borba samo sa umorom jer je vodjenje domacinstva tezak posao, nego i borba sa raznim drugim izazovima .
Ali eto, uspela sam da postignem da sam stvarno produktivna, i da se osecam zadovoljno i sa te strane.
Hocu da kazem kako je drustvo to koje daje etikete, nekom nalepi da je crnac i odmah njegov mozak postaje crn, drugaciji od belog koji ide na fax, ali i dalje je to ljudski mozak koji moze da izvrsi one iste operacije koje moze i moj.
Zato mislim da bar mi ovde ne treba da lepimo nalepnice, i da mozemo da razumemo koliko siroka moze da bude lepeza koja prikazuje polozaj zene u danasnjem drustvu.
Ovo da su žene talentirane za lakiranje noktiju i da je alternativa bivanje "skoro pa muškarcem" -može li se to uopće komentirati?
ŽEnska su obilježja, znači, kuhanje, vođenje domaćinstva, lakiranje noktiju i feniranje kose, muška su pametna zanimanja, prava i sve ostalo.
Sad ćete me opet pokušat uvjeriti da ne želite sve žene svijeta vratiti za špaker?
Krumpirić nikako ne želim sve žene vratiti za špaker. Vrlo sam daleko od toga. To što je meni dovoljno ovo što radim "po doma" i ne treba mi više stres posla, je isključivo moja stvar. I ne treba to nitko kopirati. Možda bi mi bilo bolje da sam ostala raditi, ali to nikako ne mogu znati.
I to što mislim da sam "ravnopravnija" jer mogu sama određivati svoje "radno vrijeme" je moj stav.
Da li je domaćica više s djecom ili ne odluka je svake mame. To ne ovisi o tome da li je kućanica ili zaposlena. Vjerojatno ovisi o tome kakva je osoba. Ja - majka kvočka, svi pod krilo i to ča duže. Dobro ili loše, ali tako je.
beti3, tebi nitko ne osporava da uredis svoj zivot onako kako zelis, i bez mense i sa mensom.
i ne sumnjam u tvoje intelektualne kapacitete, te ne mislim da se oni apriori iskljucuju ili apriori ukljucuju u odnosu na to da li je netko zaposlen ili kod kuce.
potpisujem krumpirić i drago mi je da pročitati da uz mene postoji još jedna žena (i još jedan muškarac) kojima je struja na labosu oštetila mozak pa misle da ne postoje hormonski ženski i muški poslovi.
e zaboravila si na hormonalnu kontracepciju. doduse ne znam kako se u to uklapaju one zene cija kontracepcija nije hormonalna.
salu na stranu, pikula, mozes li nam malo detaljnije obrazloziti ono sto si napisala, mislim na prosloj ili pretprosloj strani, na tu temu.
Gle i ja se dam navuć na prepucavanje, nisam ja svetica ak doma.
Probat ću ukratko i bez prepucavana. Dakle mislim da ja ovdje pišem zato što sam zbog manjka kućnog odgoja ili pameti nasjela na jednu dosta sustavnu propagandu o tome kako se sve može kad se hoće. Pa sam se u tome napatila i namaltreitrala sam djecu i muža i svoje starce i sve. I svi su oni mene slušali i ostajali doma i uzimali godišnje, ma daj - trebal omi je dugo da vidim da mi je netko isprao mozak - ne mogu! Ne može se uvijek! I eto zato pišem, da one koje se možda sa osjećaju kao dasu lude jer im ne ide, a svi ima samo govore "trebaš se bolje organizirati" da nije uvije tako, da postoji i druga opcija.
A kad sam sjela i razmislila povezalo mi se da ta propaganda zapravo namjerna i sustavno provođena i osmišljena od potrošačkog društva da žene budu što bolje radnice, a ako se obitelj raspadne još bolje. Što više vjenčanja i razvoda više kupovine, što tužnija djeca to više kupovine igračaka i tako. Eto čini mise da totalno nekritičko forsiranje kemijske kontracepcije od strane farmc.ind. našlo tako dobro plodno tlo. A da hormoni utječu, utječu i tek se sad nakon 30, 40 godina otkrivaju razno razne sistemske posljedice po ženin organizam ali i okolinu.Niti jedna druga kontracpecija nije doživjela takvo finaciranje i promoviranje, a uz tolike štetne posljedice.
razumjem.
ovo mi je malcice nategnuto, odnosno ne mislim da se drustvo na svjesnoj razini razvija tako da bi nastetilo jednom ili drugom velikom dijelu drustva. niti da svjesno "radi" na procesu raspadanja obitelji,
cini mi se da je to puno kompleksnije.
meni se cini da je pilula dozivjela takav uspijeh jer je bila prvo sredstvo vrlo visoke zastite (98%) koje je bilo u zeninim rukama. dakle ne kao kondom koji muskarac moze ili ne mora upotrebiti, nego kontracepcija kojom zena upravlja.
Posljednje uređivanje od seni : 04.09.2010. at 10:25
ovo mi je malcice nategnuto, odnosno ne mislim da se drustvo na svjesnoj razini razvija tako da bi nastetilo jednom ili drugom velikom dijelu drustva. niti da svjesno "radi" na procesu raspadanja obitelji,
cini mi se da je to puno kompleksnije.
meni se cini da je pilula dozivjela takav uspijeh jer je bila prvo sredstvo vrlo visoke zastite (98%) koje je bilo u zeninim rukama. dakle ne kao kondom koji muskarac moze ili ne mora upotrebiti, nego kontracepcija kojom zena upravlja.[/QUOTE]
Slažem se dosta sam to pojednostavila, i sad zvuči kao teorije zavjere lol , kaj ćeš
da slažem se samo ja mislim da je pilula trojanski konj, dobile smo poklon nakon kojeg se očekuje da reguliraš tu svoju "ženkost" i da nemaš djecu kad poslodavcu ne odgovara, da o šteti koju nanosi tvoje morganizmu nikog nije briga i tak oje od sredstva slobode, postala sredstvo kontrole
Oprosti, nisam baš pažljivo pratila zadnjih par strana... koja propaganda?
Moj muž i ja samo defektni, oboje, za obje struje.
Naime, danas smo pričali uz kavu i došli do zaključka da bi mi oboje bili domaćice, doduše on tvrdi , valkda zbog testosterona , da bi bio bolji od mene XD, ali oboje dijelimo istu viziju .
Ma divni ste
Krumpirić i seni
Meni je baš neki dan muž predložio da se vratim malo ranije na posao. On zimi ima manje posla i želi se malo više družiti s djecom. Uz to, zna da mi se na poslu žuri s nekim stvarima i nema smisla da oboje stojimo doma.
Mi nikako nismo za Mensu
krumpirić. to se donosi na onu strinu koja je čuvala djecu dok je mama kopala, danas ta strina radi 40 godina u uredu i jedva čeka da ode u penziju da ode u ribičiju, eto tako je oduče i neće ti čuvati tvoju djecu u zapećku jer ima preča posla. Mene moja mama isveki pitaju često, skoro pa na dnevnoj bazi zašto ja ne idem raditi, a ja im kažem jer vi idete
zato danas postoje tete čuvalice i institucije.krumpirić. to se donosi na onu strinu koja je čuvala djecu dok je mama kopala, danas ta strina radi 40 godina u uredu i jedva čeka da ode u penziju da ode u ribičiju, eto tako je oduče i neće ti čuvati tvoju djecu u zapećku jer ima preča posla. Mene moja mama isveki pitaju često, skoro pa na dnevnoj bazi zašto ja ne idem raditi, a ja im kažem jer vi idete
Unutar obitelji se možemo nadopunjavati, mogu se ići poigrati u vrtić na par sati, ali obitelj je baza i početak i kraj.
Probala sam i studentice i gospođe u godinama i privatni i državni vrtić- sve je to bilo ok, ali jako puno gombanja, a kriteriji odgoja svakakvi - divni i krasni, ali ne moji i od moje obitelji
ne mogu ovo ne napisati-kad sam se prvi put vraćala na posao nakon porodiljnog upitala sam moju baku: da li si ti bila sretna što si bila sa svojim curama dok su bile male? ona me pogledala kao da sam poludila:ja sam nakon mjesec dana išla svaki dan kopati, žeti, skupljati sjeno, prati veš ... a njih je čuvala strina. svu djecu čuvala je najstarija žena u obitelji i kuhala ručak za sve.
mislim kad bi netko od nas bio povjesničar/ka, etnograf/kinja ili sl. mogao/la bi nam objasniti nešto o nuklearnoj obitelji i industrijskoj revoluciji i pojavi žena domaćica jer one nisu postojale odkada je svijeta i vijeka-to je relativno nova ideja.
ne moras nuzno biti povjesnicarka ili entografkinja, nesto mala truda i citanja, prije nego sto se zapocnu pisanja u stili: zna se, oduvijek je tako bilo, itd..itd je za pocetak dovoljno.
To, maria, i moj muž je takav ( i bio bi bolji kućanik jer su mu kriteriji čistoće i posloženosti daaaleko iznad mojih.) Najsretniji je kad ne mora na posao.
U stvari ja bih bila najsretnija da sam muško i da mogu raditi njegov posao ( bez obzira na ravnopravnost, rade ga 99,99% muškarci). Ovo sam javno priznala ( valjda me okolina ne prepoznaje na forumu), ali što mogu, uzela sam second best job ( po mom mišljenju) i uživam.
mamitzi- nažalost još postoje takvi poslovi gdje gledaju spol. Pa koliko mi maštali o drugačijem svijetu.
Beti3 točno kako kažeš - kad malo odguliš žongliranja i ti si sretna i muž sretan i zahvalan kad se makne jedna loptica iz žongliranja - to je kao kad skineš premale cipele, o olakšanja
kli_kli lijepo je pročitati tvoje iskustvo
Ili smo stvarno oboje nedostojni tržišta rada ili smo genetski lijeni , ali bi oboje ostali doma da možemo, pa igramo Loto.
Jer su nam naša 4 posla jedva dosta za puko preživljavanje
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom